Kladuščani su na lokalnim oktobarskim izborima 2024. godine glasali za promjene, pa makar šta to značilo, kako ih tko percipirao, tumačio, doživljavao,… Da se podsjetimo, Centralna izborna komisija je 05.11.2024. na svojoj web stranici za izbornu jedinicu 001 Velika Kladuša Općinsko vijeće saopćila: Broj obrađenih listića 17.201, broj važećih 16.171, LS 5.616 (34,73%) stranke „Koalicije za Veliku Kladušu“ koje su Sporazumom od 13.11.2024. formirale većinu (sedam stranaka) ukupno 10.362 glasa (64%). Znači, blizu dvije trećine onih čiji se glasovi „pikaju“ očekuju promjene? „Sveznajući“ Google nudi 10-tak značenja pojma, ali nema ništa prikladno koje bi se moglo povezati sa značenjem promjena u društveno političkom žargonu. Društveno političke promjene u užem smislu znače da bi izabrane strukture vlasti trebale osigurati promjene na bolje koje će biti od koristi za sve građane.
U predhodnom Tefteru br. (544) pokušao sam malo natuknuti priželjkivane promjene u kontekstu kladuških (ne)prilika. Zahvaljujem čitaocu Teftera koji me „bocnuo“ pitanjem u naslovu! Ne znam koliko ću ovim prilogom „potrefiti-zadovoljiti“ znatiželju pažljivog čitaoca, ali… Bože, moj!
Prilozi iz radova Muharema Bazdulja (1977) beha književnik, prevodilac, novinar,…
Bosanskohercegovački poduzetnik i političar. Fikret Abdić rođen je 29. rujna 1939. godine u Donjoj Vidovskoj, kao treće od trinaestoro djece Hašima i Zlate Abdić. Opće i obiteljsko siromaštvo, pojačano ratom, obilježavaju razdoblje odrastanja i ključne socijalizacijske godine. Budući da mu se otac u kasnijoj fazi rata, kao i većina boraca Huske Miljkovića, dobrovoljno ili iz nužde pridružila partizanima Fikret je odrastao kao klasično dijete komunizma. Okružen je čvrstom vjerom u bolju budućnost, bratstvo i jedinstvo, strahom od zala prošlosti, opterećen predrasudama o negativnoj ulozi tradicije i vjere, posebice crkava, u životu naroda. Duboka vjera u parolu: Znanje je moć! – i pomoć najmoćnije begovske i partizanske obitelji, obitelji Pozderac, odredili su njegov život i karijeru sve do izbijanja afere Agrokomerc 1987. godine.
Ako se o životu Fikreta Abdića nekad bude snimao igrani film, on bi mogao početi scenom proljetnog svitanja, uz oznaku datuma: 9. mart 2012. godine. To je dan u kojem glavni protagonist filma, nakon odsluženih deset godina robije (od 15 koliko mu je dosuđeno), izlazi iz zatvora. Sedamdesetdvogodišnji starac budi se u zatvoru, nada se posljednji put. Ipak, ništa nije sigurno, on to najbolje zna. Nije ni ovo, uostalom, njegova prva robija. Starčevo lice je u krupnom planu, kamera zatim zumira samo oči, oivičene borama. Slijedi pretapanje, pa vidimo iste oči, ali ovaj put na petogodišnjem dječaku. Godina je 1944. po Krajini je pukla priča da je ubijen Huska Miljković.
Početne rečenice sažetka rukopisa „Prilozi biografiji Fikreta Abdića” kojeg pripremam već 30-tak godina (trenutno preko 100 hiljada riječi): Prema raširenim i opće prihvatljivim mišljenjima Fikret Abdić-Babo je veoma interesantna, utjecajno najmoćnija, zaslužna i osporavana najkontraverznija ličnost za nekoliko desetina hiljada višedecenijskih simpatizera promjenljive demografske strukture druge polovine minulog i prvih decenija 21. stoljeća na prostorima Cazinske krajine i šire. Čovjek čijom zaslugom je vjekovno zaostala provincija početkom 1970-tih počela dobivati obilježja moderne regije. Među više legendarnih ličnosti, višestoljetne povijesti Velikokladuškog kraja zauzima istaknuto mjesto sa dubokim tragovima i neizbrisivim pečatima. Najpopularniji moćnik svoje generacije (1967-2024), stanovnik pet zatvora u kojima je proveo nepunih petnaest godina robije (u dvije države) kojem su tokom robijanja priređivane najbrojnije rođendanske ceremonije, čiji organizatori su poslije odbačeni kao neupotrebljive šprance-krpe. Na rođendanske fešte-tulume (2002-2012) potrošeno je više sredstava nego što su dotacije za zapošljavanja, podsticaji poljoprivrednoj proizvodnji, izdaci za kulturu,… Tokom nepunih 15 godina robije financiran iz „zatajivanih” izvora, ali i financijama sumnjivog porijekla. Po bešćutnosti nema mu premca na širem geografsko duhovnom prostoru. Četvrt stoljeća (1987-2012) bio je među nekoliko medijski najprisutnijih osoba („voljom drugih glavni junak, personifikacija zla”) na geografskim prostorima površine oko 100 hiljada km2. Bez sumnje je najviše spominjani Krajišnik u medijima, publikovanim knjigama, sudskim spisima, izvještajima međunarodnih organizacija,… zadnjih decenija minulog i prve dvije decenije 21. stoljeća. Svaki prilog o Babi na portalima vrvi od komentara, karikatura (veoma duhoviti i nepodnošljivo bizarnih) pretežno poluučene krajiške raje-svetinje. Osnivač Demokratske Narodne zajednice BiH 1995. koju će ujesen 2012. „rasturiti”, osnivač i glavni ideolog Laburističke stranke BiH (28.12.2013.), za jedne izdajnik, a za druge veliki patriota,… Svojim (zlo)djelima svom imenu priskrbio je gotovo sve pridjeve najprofinjenijeg i najgnjusnijeg značenja. Po mnogim fenomenalan privrednik, (skoncentrisan na partikularne interese Agrokomerca), a po drugim lošiji političar, žrtva političarenja, pretjerane samouvjerenosti, neshvatljive naivnosti, čudnih percepcija principa jednakosti i pravednosti. Obnašajući funkciju načelnika Velike Kladuše (2016-2024) „uprskao” većinu onog plemenitog što je u karijeri postigao!
foto:Branko Lazic
Veoma štetne stavke zaostavštine koje impliciraju osmišljene promjene
Dominacija Fikreta Abdića trajala je 57 godina (1967-2024). Naime, koncem 1967. Fikret Abdić je sa pozicije direktora Zemljoradničke zadruge na nagovor Hakije Pozderca (1917-1994) koji je tada bio ministar poljoprivrede u Saveznom izvršnom vijeću, Vladi Mitije Ribičića, i uz pomoć lokalnih političkih struktura Opštine (Hemo Grahović, Stevo Komadina, Smail Jusić, Rade Gak, Muhamed Talakić, Mile Repac, Lazo Beronja, Zdravko Vajagić,…) organizovao opšti Sabor na temu: Razvoj poljoprivredne proizvodnje. U prepunoj kino sali kapaciteta oko 200 mjesta (onoj u kojoj je sadašnji načelnik Boris Horvat sa saradnicima 2006. ili 07. osnovao Kladušku stranku privrednog prosperiteta) Abdić je podnio uvodno izlaganje koje će sa diskusijama, zaključcima,… postati „Platforma društveno ekonomskog razvoja Velike Kladuše“ (vidi: Velika Kladuša kroz stoljeća, Rijeka 1987. str 382). Ostalo je povijest!
Ne bi li bilo sasvim logično, potrebno,… da Boris Horvat sa narodnim izabranicima organizuje čim prije opšti Kladuški forum u kontekstu vremena i prostora na temu: Društveno ekonomski razvoj Općine do 2035. godine na kojem bi se, između ostalog, usvojile „strateške osnove-smjernice” za strateške dokumente (Vidi: Uredbu o pripremi strateških dokumenata iz 2019.) i okvirne preporuke Osnova programa i politika načelnika za madatni period 2025-28. (statutarna obaveza u prvih 100 dana).
Obimniji osvrt na zaostavštinu Fikreta Abdića je složeniji, zahtjevniji,… poduhvat od ovog priloga pa se to preporučuje „mladim kladuškim lavovima” koji su kidisavali opjevavajući Abdića zadnjih decenija. Ako je par Kladuščana magistriralo na Abdićevoj autonomiji zašto bar jedan iz redova „mladih lavova” u imenima Nermina Purića, Kenana Keserovića, Edina Behrića, Aladina Ćerimovića, Fikreta Bašića, Ibrahima Kajtazovića, Rasima Kantarevićča, Amira Đogića,… ne bi doktorirao na zaostavštini? Mogli bi i ovi koji su ga poslali tamo gdje mu je bilo mjesto pred 15 godina nešto smisleno poduzeti?
Naivno sam se ponadao da će knjigom „Od idola do ratnog zločinca i natrag”, Rijeka 2016. koja se po 40,00 KM prodavala kao halva poslije promocije u Gradskoj dvorani pokušati bar donekle povratiti nekadašnji „sjaj”! Predstavnicima „sedme sile” knjigu je poklanjao pozivajući ih na dijaloge, debate,… Odaziv je bio nikakav jer novinari nisu bili spremni slušati Abdićeve interpretacije recentne povijesti od Duška Zgonjanina, Uzelca, Mikulića,… pa Alije Izetbegovića, Silajdžića, Ganića,… Ostalo je povijest!
Sva očekivanja Abdićeve „renesanse” Velike Kladuše u vremenu 2013.-2024. su iznevjerena. Njegov kandidat sa načelnika 2012. Edin Behrić izabran sa oko 13 hiljada glasova bio je poslušan oko dvije godine, dobro onovčaren na izborima 2016. „despotaniju” voljom oko devet hiljada glasova predaje svom idolu Fikretu Abdiću.
Laburistička stranka BiH sa 10 vijećnika u Općinskom vijeću Velike Kladuše je respektabilan politički faktor od kojih se očekuje konstruktivno djelovanje. Nisam siguran da je njihova brojnosti „podbočena” i sa „intelektualnom snagom” bez obzira šta tko pod tim podrazumijevao. Nije realno očekivati da će djelovati po principima „potkove”? Veća je vjerovatnoća da će njihovo djelovanje biti na tragu (nastavljamo u istom smjeru) i u skladu sa predizbornim sloganom svog kandidata, aktuelnog generalnog sekretara Stranke Amira Đogića.
Po osobnom izboru veoma toksične zaostavštine Fikreta Abdića koji je nedavno (18.11.) proslavio 34 godine trijumfalne pobjede (1,045 hiljada glasova) na prvim višestranačkim demokratskim izborima (18.11.1990.) su: opći ambijent, financijske dubioze, neproduktivna zapošljavanja, nerealneo niske cijene vode i komunalija općenito, najkraći vodotok sa najmanjim protokom najzagađenije vode (riječica Grabarska) na širim geografskim prostorima!
Zabrinjavajuća decenijska apatičnost (bezvoljnost, ravodušnost, neosjetljivost, samodopadljivost, duševno duhovna zaostalost,…) narodnih izabranika Velike Kladuše rezultirala je katastrofalnim socioekonomskim pokazateljima, povećanju siromaštva,… Dokaze navedenoj konstataciji potražite u starateškim dokumentima (Strategija razvoja, Program kapitalnih investicija,…). Nisu navedeni dokumenti bili zorli falični, ali ostali su mrtva slova na papiru! Sjetite se pompi oko imenovanja Koordinacionih timova za ovo, ono, pa… Na čelu podoficir, poslije pripravnik, pa „menadžer svjetske relevancije”, a ostalo osobe bez referenci, volje, znanja,… fokusirani na apanaže. Sve po uzoru na idola iz 1980-tih. Još ima usijanih glava u kojima zvone čuveni savjetnici, dvostruki doktori nauka, ala Rupnik, Šošić, Mićković, Stanić,…
Aktuelnom načelniku pod hitno, pored ostalog, treba „udarna igla” – savjetnik za projekte-osoba srednjih godina, solidno obrazovana bez oraha u džepovima koja će dnevno po 10-12 sati „jahati” na projektima – investicionim programima koji će poboljšavati socioekonomsku sliku.
Gdje i šta je zapelo: prošlo deset dana od formiranja većine, a nije konstituisano Općinsko vijeće?
Nastavljam(o) (ne)izgubljenu bitku sa pravednu, naprednu europsku Veliku Kladušu sa više patriotizma, rada, ljubavi,… bez tekbiranja na javnim mjestima, petljanja, licemjerstva,…!
Velika Kladuša, 23.11. 2024. ramoh45.07@hotmail.com