Polovinom ove, dakle 2021. godine, navršavaju se triipol decenije (1986.) od raspada kladuškog „monolitizma“ pod dirigovanjem i kontrolom svemoćne jedine stranke koja se zvala Savez komunista. Naime, u naznačeno vrijeme višedecenijski potiho tajnoviti nesporazumi, ljubomore, pohlepe,… između članova-funkcionera, pripadnika kladuških elita će kulminirati na proširenoj Konferenciji opštinske organizacije Saveza komunista kojom je presjedavao Stevo Repac prilikom razmatranja „aktuelnnih društvenih kretanja na opštini“ Velika Kladuša u kontekstu obaveza Saveza komunista. Na Konferenciji je došlo do otvorene konfrontacije, „sudar unutar kladuške ljevice“, sa epilogom progona Muhameda Talakića (1930.-1999.), direktora Saniteksa, i njegovih sljedbenika. Saniteks je bio trn u oku općinskoj vrhuški sa kojom je mlatarao Fikret Abdić kako mu se prohtjelo još od 1978. zbog nepoštivanja „demokratskog centralizma“! Najbolji dokaz diskriminacije Saniteksa i njegovih kadrova jesu pripreme prvog Prostornog plana 1986.-2005. gdje u više desetina ekspertnih skupina za pripreme pojedinih podloga nije bilo „saniteksovaca“!

U naznačeno vrijeme (1986.) na prostoru ex Države (oko 254 hiljade qkm na kojem je živjelo oko 24 mil. stanovnika) bio je na snazi „samoupravno tržišni“ model sa snažnim tragovima kontraverznog Zakona o udruženom radu. Opći ambijent „diktirao“ je Dugoročni program ekonomske stabilizacije „institucioniran“ 1982. čije glavne odredbe su bile fokusirane na poštivanje „financijske discipline“ koju su najviše „narušavali“ veliki privredni sistemi među kojima je prednjačio „Agrokomerc“ na čelu sa Fikretom Abdićem (1939). U Državi su se smjenjivali „valovi inflacija“ koje je statistika bilježila od 1956. Tako, npr. u naznačeno vrijeme  bio je na snazi peti val (1982.-1986.) u kojem su cijene na malo prosječno godišnje rasle 56,3%, a konkretno 1986. zabilježen je godišnji prosjek od 88,1%, troškovi života 89,1%,…

Na općem Yu-prostoru dominirala su razna (partijska, intelektualna, književna,…) „prepucavanja“ koja su izmicala kontroli „politbiroa“ u Beogradu i republičkim centralama. Jedan od rezultata općeg „komešanja“ je i „skup“ u organizaciji Srpske akademije 18.12.1986. godine sa zaključkom da se pristupi pripremi čuvenog „memoranduma“. Kasnije će publicisti zabilježiti: „Postepeno i polako Srpska adademija nauke i umetnosti se udaljavala od naučnih pregnuća, a sve češće plasirala politička gledišta i stanovišta o ugroženosti sprskog naroda“! (Iskušenja SANU, Politika 2003.). Centralni problem malaksale Partije 1986. godine analitičari su tada nazivali „dogmatizam“ i nesposobnost da se oslobdi mangupa iz vlastitih redova.

Prelomna „tačka“ između uspona i posrnuća je polovina 1984. godine kada je Izvršno vijeće Skupštine SRBiH svojim zaključkom obavezalo Poslovodni odbor Složene organizacije udruženog rada na čelu sa Fikretom Abdićem da pristupi izradi „Programa konsolidacije poslovanja“! Naravno, Abdić i njegovi vazali su se oglušili, ignorisali, viši partijski organi „zažmirili“ i sve je pošlo po „vragu“. U Velikoj Kladuši dominorala je velika besparica, plaće su kasnile,… Priče o „šupljim mjenicama“ bile su svakodnevne teme. „Razrez“ prema obavezama zajma-samodoprinosa po Programu infrastrukture donešenog referendumom koncem 1984. bio je nezaobilazna tema kladuške svakodnevnice. Nekako u takvom ambijentu održana je navedena Konferencija koju je uživo prenosio Radio „Velkaton“. Tokom žustrih diskusija, replika,… Ibrahim Mujić, zamjenik Fikreta Abdića, je blatio, lagao, pljuvao,… po Muhamedu Talakiću van svakog razuma i potrebe! Monolitnost Kladuščana, ma šta tko pod tim podrazumjevao (jedinstvenost, zbijenost, visok stupanj međusobnog povjerenja,…) je „rasturena“, udareni su temelji „polarizacija“, ma šta tko pod tim podrazumjevao (podijeljenost, nepovjerenje, neljudsko ponašanje,…). Epilog Konferencije: progon Talakića i sljedbenika, trasirana putanja posrnuća,…! Muhameda Talakića su još tokom 1986. ekspresno isključili iz Partije, smjeniti sa pozicije direktora, „otjerali“ u penziju, ušutkali sve dok 1987. nije „poželio“ da bude suradnik UDBE potpisom „suradničkog kartona“! Poslije se čulo da je bio „ucijenjen“ zbog nestašluka jednog od sinova! Svi kladuški doušnici UDBE, ima ih 10-tak, tvrde kako su bili „ucjenjeni“! Abdić je sa vazalima (imena vidjeti u knjizi „Velika Kladuša na razmeđu 20. i 21. stoljeća“, izdanje 2021.) nastavio razvijati socijalističke samoupravne društveno ekonomske odnose koji će rezultirati bespravnim upadima u platni sistem Države, friziranjem poslovnih rezultata, otvorenom korupcijom, klijentalizmom,… Prilog: Saniteks na intenzivnoj njezi (Arena 03.09.1986) daje mogućnost zainteresovanim da pokušaju spoznati kako su drugi „percipirali“ Kladuša, ali i očitu pristranost režimu. Brošura „Analiza…“ je na 173 stranice teksta i tabela zorno pokazala, između ostalog, kako kladuška japajakanja Abdića, Talakića,… o „medu i mlijeku“ nemaju kvalitativnu argumentaciju u pokazateljima društveno ekonomskog razvoja. Naslovnica prvog Prostornog plana 1986.-2005. (knjiga formata A4 sa 210 str.), između ostalog, sadrži desetine Kladuščana kao nosilaca izrade analiza, studija, elaborata,… kao podloga za Prostorni plan. Npr. mogu li Kladuščani znati, tko je nosilac pripreme „geografije“ Velike Kladuše koncem 2020. kao bitne podloge za budući Prostorni plan, mogu li…

Ovaj dio kladuškog vremeplova solidno je opisan u publicistici, npr. „Svi zločini,…“, „Ekonomsko pokriće…“, Afera ’87., Tefteri,… Postoji još koja desetina živih i mentalno zdravih Kladuščana koji su navedenu Konferenciju mogli dobro zapamtiti, kao npr. Sead Purić, Ibrahim Ikanović, Rajko Stević. Munib Bešlagić, Husein Delić, Ibrahim Pehlić, Mujo Koštić, Džemal Ahmetović, Sunita Skenderović, Huse Balić, Žarko Petrović, Hasib Hodžić, Mujaga Miskić, Husnija Ćatić, Enver Murgić,… Ono što je sigurno jeste da nitko od pomenutih i drugih nije spreman publikovati svoja sjećanja, utiske, osvrte,…

U toku nastajanja ovog priloga ukazala se zgodna prilika za kolokvijalni razgovor s Kladuščaninom preduzetnikom, prvim generalnim sekretarom Stranke u „stečaju“ u jednom od prestižnih kladuških kafića u dnu Čaršije. Tokom dvosatnog vremena po principu razgovora „s kamena na kamen“ pitam sugovornika gdje je bio 1986.? Odgovor kao iz „topa“: „Bio sam u zatvoru u Foči zbog malverazacija u „Omladinskom servisu“ 1980-tih i najbolji cimer mi je bio Alija Izetbegović. Ovo poznanastvo i prijateljstvo će mi pomoći kasnije da brzo dobijem beha pasoš u Muenchenu i kasnije u nekim građanskim incidentima“!

Kladuška posrnuća još traju

Monolitnost kladuških elita je nestala davne 1986. i ne treba je žaliti zato što je počivala na „zbijenosti“ (visok stupanj poslušnosti,…) jednoumlja prakticirajući „dogmatizam“ (koncept ljudskih razmišljanja bez uvažavanja činjenica, nekritička promišljanja,…). Da Kladuška posrnuća još traju možemo navoditi primjera koliko hoćemo, od socioekonomskih pokazatelja, općeg socioekonomskog statusa Općine, zapuštenosti u demografskom, ekološkom, ljudskom,… smislu. Frišak primjer posrnuća jeste i 5. redovna sjednica kladuškog senata od 27.¨maja 2021. o čemu zorno svjedoče vijećnička pitanja, dignitet vijećnika, Abdićeva arogancija, preciznije dogmatski odnos njegovih „ovlaštenika“! Ne podsjećaju li nastupi vijećnika Amira Đogića na one koje smo odslušali davne 1986. iz usta Ibrahima Mujića?

Tokom nebrojenih kolokvijalnih razgovora često se priziva jedinstvo, složnost, monolitnost,… Nemam nikakve sumnje i dvojbe kako takvi prizivi su čiste tlapnje jer ne polaze od civilizacijskih dostignuća oko percepcija i implementacija temeljnih vrijednosti (pravednosti, ljudskosti,…). Ideološka lutanja kladuških izabranika između vazalstva i pokušaja promocije prepoznatljivijeg sistema vrijednosti dobro odslikava vijećničko pitanje predsjedavajućeg OV, Admila Mulalića na 5. redovnoj sjednici OV: „Koja Odluka OV  je poslužila da se u Sl. glasniku br. 3/21 od 03.03.2021. objavi Rješenje o imenovanju Savjeta plana za praćenje izrade Prostornog plana,…? Slijedilo je opširno elaborirano objašnjenje utemeljenosti postavljenog pitanja!

 

Navedeno pitanje i još jedno (Osnove politike programa….) su pitanja koja se tiču strateških dokumenata Općine. Osobno sam ga procjenio kao veoma potrebno, ali i cinično! Zašto? Predsjedavajući OV Admil Mulalić je preuzimanjem funkcije predsjedavajućeg OV znao ili je morao znati da Općina u formalno pravnom smislu nema važeći Prostorni plan. Isto tako je znao ili morao znati da je to u nadležnosti OV kao prvog faktora društvenog razvoja Općine! Elem, predsjedavajući OV Adamil Mulalić je trebao već davno (na drugoj ili trećoj radnoj sjednici) pripremiti i na OV usvojiti „set akata“ za pripremu izrade Prostornog plana…

Ignorisanje vijećnika, diskriminacija građana su civilizacijski nedopustivi postupci i ponašanja načelnika i njegovih ovlaštenika. Od njega su gori samo oni koji su ga izabrali! Nadati se da će vijećnici smoći volje, htjenja, umijeća,… da se izbore za svoj dignitet?

Čuvajmo sebe i druge. Budimo bolji ljudi kako bi nam svima bilo bolje!

  1. Kladuše, 07.06.2021. ramoh45.07@hotmail.com