Sakupljanje, bilježenje, sistematiziranje, proučavanje,.. relevantnih geografsko povijesnih činjenica o svom zavičaju sa prvenstvenim ciljem strateškog promišljanja o prosperitetnijoj budućnosti u vremenskom periodu od nekoliko decenija jeste veliki izazov za pripadnike onih slojeva kladuškog društva koji svoja gledišta, stavove, zaključke zasnivaju na aktuelnoj vjerodostojnosti u kontekstu vremena i prostora. Od svega ponešto (relevantnih činjenica, prošlosti, sadašnjosti, poželjne budućnosti,…) autor kolumne Tefter više od jedne decenije uporno prezentuje zainteresovanoj (ne)laičkoj javnosti svog zavičaja putem Reprezenta kao pouzadnog nepristrasnog medija. Neophodno je do besvijesti sadašnjim naraštajima, generacijama Kladuščana ma gdje bili i šta radili stalno ponavljati značaj povijesnih koordinata, civilizacijskih okvira, društveno-političkog konteksta, državno-pravnog statusa raznih događanja u sveukupnom društvenom ambijentu užeg i šireg okruženja sa fokusom na stanje u bajkovitoj Čaršiji. U svojim sveukupnim nastojanjima pokušavam se pridržavati osnovnih principa Abdurahmana Halduna, Hegela,… koje prakticiraju ozbiljni publicisti imajući u vidu da su Božija volja, znanje i moć neograničeni, a ljudska volja, znanje, moć ograničeni i prilagođeni ljudskoj vrsti i potrebama. Autor kolumne Tefter je sa skupinom svojih školskih drugova davnih 1960-tih tokom srednjoškolskog školovanja u Zagrebu (1959/64) pokrenuo i uređivao školske novine („Mladi tekstilac“). U prvom kladuškom industrijskom previjencu „Saniteks“ uređuje prve štampane novine u Velikoj Kladuši (List „Saniteks“ 1973/75) čime su stvoreni preduslovi i temelji modernom novinarstvu. Tokom višedecenijskog djelovanja uporno prkosi političkoj realnosti kvareći veselja izabranicima svojim kritičkim promišljanjima. Većina pripadnika svih slojeva kladuškog društva kolumnu Tefter čita i doživljava kao dio vjerodostojne povijesti i svjedočenja relevantnim zbivanjima upotpunjujući i provjeravajući svoja saznanja o svom zavičaju.
Boraveći i živeći u različitim sredinama (Zagreb, Beč, Stuttgart, Steejinwik, Phonex,…) imao sam mogućnosti i prilike da spoznam različite osobe, običaje, kulture, vrijednosne sisteme, percepcije i implementacije temeljnih vrijednosti (pravednost, ljudskost,…).
Tokom prve decenije 21. stoljeća u dva navrata vodio sam „Internet dijaloge“ sa zainteresovanim Kladuščanima širom dunajluka. Jedan od rezultata tih dijaloga jeste i pojava Koncepta „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ koji se od 2014. promoviše na prikladne načine, uključivo i Bilten za društvena kretanja (Deveto izdanje polovinom 2019.), sve brojeve i sadržaje moguće pogledati na naslovnici Portala ReprezenT. Već duže vremena pripremam izdavački projekt „Kladuša na razmeđi dvaju stoljeća“ sa ambicijom da sublimiram zaostavštinu jednopartijskog sistema i postignuća u pluralističkoj demokratiji fokusirajući se na period 1984-2020. godina.
Nagomilane probleme, nesuglasice, protivriječnosti u sferi politike, ideologije, gospodarstva, kulture, obrazovanja,… kladuško društvo može uspješnije rješavati ako se otvoreno, vjerodostojno suočava sa svim istinama i zabludama prakticirajući modernu kulturu dijaloga zasnovanu na suvremenim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti i civilizacijskih dostignuća u komparaciji sa užim i širim okruženjem.
August u kladuškoj povijesti
Prvi put u modernoj kladuškoj povijesti novijeg doba kladuški vremeplov (Calendar of the past Bihac region) je u višemjesečnim nastavcima publikovan u mjesečnjaku „Cross Atlantic“ (2002-2012.) u gradu Utica, savezna država New York. Tada je zainteresovanoj javnosti prezentovano 100-njak augustovskih događaja različite relevenacije. Sada u failu „August“ imam oko 120 zabilježenih pojedinačnih događaja sa osnovnim naznakama. Po broju značajnijih povijesnih događaja za Veliku Kladušu, mjesec august je na prvom mjestu. Među 120-tak registrovanih zbivanja najznačajniji su Afera ’87., i Prvi egzodus naroda Zapadne Bosne (21.08.1994.). Monopol nad istinom nema nitko i još vrijedi mudra izreka profesora Pariškog univerziteta E. Gilsona (Etienne Henri 1884-1978): „Truth is not a personal affair, but it’s discovery is personal/Istina nije personalna stvar, ali njeno otkrivanje je lično“ (La Philsophie de Sant Bonaventure, Paris 1924.). Prvi zabilježeni augustovski događaji datiraju iz 1530. godine (Pismo kneginje Mrgarete i Putopis Benedikta Kuripešića na putu za Carigrad i njegovo noćenje sa delegacijom od 30-tak osoba u današnjem Todorovu 27.08.1530.)
Za razumjevanje kladuških augustovskih događaja novije povijesti nisu dovoljna samo puka bilježenja-hronologija. Suhoparno nabrajanje-bilježenje hronologije, izvan društveno-političkog konteksta, državnopravnog okvira, kulturno-civilizacijskog kruga, pobuda, motiva, ideja, težnji i namjera,… ne može rezultirati zadovoljavajućom objektivnošću. Da bi se doprinijelo rasvjetljavanjima na tragu istine neophodno je imati ispravna promišljanja kako u globalu tako i u pojedinostima. Sve događaje treba promatrati u neprestanom toku, procesu i sveljudskom prožimanju, vidljivih i nevidljivih utjecaja. Najveću pomoć u razumijevanju augustovskih događaja 1994. godine imaju autentična vjerodostojna dokumenta, geografija, povijesni kontekst,… Tako npr. tek smo augusta 2006. mogli saznati iz govora hrvatskog generala Krešimira Ćosića o tajnim boravcima i razgovorima u Americi pri čemu se razgovaralo i o ratištima na području Okruga Bihać. Poslije američkog posredovanja u okončanju ratnog sukoba između Armije BiH i HVO, formiranja Federacije BiH (proljeće 1994.) hrvatski generali Janko Bobetko i Krešimir Ćosić su u par navrata odlazili u Pentagon sa ciljem usaglašavanja stategija i taktika okončanja ratnih sukoba uključivo i sudbinu Narodne odbrane. U skladu sa ovim dogovorima treba tumačiti i poziv Krešimira Zubka, predsjednika FBiH, početkom augusta 1995. godine da se Narodna odbrana „potčini“ komandi HVO BiH.
Čudnovati događaji augusta 1994. godine
August 1994. na području Cazinske krajine prepun je događaja različite relevancije, opisa, konteksta, sjećanja,… U svom failu imam 20-tak hronološki zabilježenih događaja iz augusta 1994. Svaki je priča za sebe, čudnovatan na svoj način. Kako vrijeme prolazi, postaje sve očiglednije kako su svi ti događaji bili suvišni, besmisleni, uništivši višedecenijske rezultate-opća dostignuća više generacija od 1945. do 1990-te. O navedenom najbolje svjedoče augustovska obilježja svake godine, haman na iste načine samo sa drugim facama.
I danas, 25 godina poslije augusta 1994. ima na stotine mentalno zdravih osoba koje se dobro sjećaju, ili pamte neke od augustovskih događaja, kao npr. dramu Četvrte brigrade Narodne odbrane u Pećigradu, troture u restoranu Dijamant na Skokovima, Uredbu sa zakonskom snagom o amnestiji, Bijeg dijela stanovništva Tršca, pregovora u Jabukovcu i Ćoralićima, boravak ambasadora Kasima Trnke u bazi UNPROFOR-a u Polju kod Velike Kladuše, Prvi egzodus naroda Zapadne Bosne i 135 dana trajanja izbjeglištva,… apel Predsjedništva Općine Velika Kladuša sa potpisom Edhema Veladžića (poziv u formi letka) izbjeglom stanovništvu da se vrati. Mnoge izbjeglice su Edhemov letak dešifrovale: Kada me ovaj poziva onda je to znak da se ne smijem vratiti“!
Nema sumnje da Prvi egzodus naroda Zapadne Bosne (21.08.1994.) u kojem je učestovalo oko 35 hiljada građana Okruga Bihać predstavlja događaj koji je sudbine mnogih učesnika okrenuo u sasvim nenadane strane. Ostaje zagonentno i čudnovato da još nemamo bar preliminarnih rezultata istraživanja ovog događaja koji bi bar donekle pomogli u približavanjima „dviju istina“? Moj zaključak o neprovedenim istraživanjima upućuje na činjenice o nespremnosti onih koji raspolažu novcima da financiraju projekt. Vlasnici budžeta (općine i Skupština USK-a) i međunarodne organizacije i ambasade nemaju interesa za rezultate jer nisu sigurni da bi poduprijeli njihove aktuelne politike. Ipak, najčudnovatija je ravnodušnost Kladuščana prema 30-tak smrtno stradalih osoba u vremenu 19-21.08.1994. godine. „Prije izlaska van pogledala sam kroz prozor. Imala sam šta i vidjeti. Stojim pred zgradom kao ukopana. Narod bježi, puno dvorište. Moje komšije viču, plaču, vriska djece…“, zapisala je Ovo Malo Duše (21. august 1994., str. 58. knjige „Egzodus naroda Zapadne Bosne“, Koper – Ljubljana 1995.).
Uvažavajući kontekst vremena, aktuelnost kladuške zbilje (prvenstveno odnos Abdićevih sljedbenika prema migrantima,…) dobro je da se prisjetimo riječi francuskog predsjednika Jacques Chiraca iz 2001. izgovorenih u Beogradu: „Dobro je što ste se oslobodili Miloševićevog režima, ali zrelost jednog naroda cijeni se po njegovoj sposobnosti da svjesno sudi svojoj prošlosti“!
Velika Kladuša, povodom 25-godišnjice Egzodusa ramoh45.07@hotmail.com