Prema raširenim i opće prihvatljivim mišljenjima Fikret Abdić-Babo (1939) je veoma interesantna, utjecajno najmoćnija, zaslužna i osporavana najkontraverznija ličnost za nekoliko desetina hiljada višedecenijskih simpatizera promjenljive demografske strukture druge polovine minulog i prvih decenija 21. stoljeća na prostorima Cazinske krajine i šire. Čovjek čijom zaslugom je vjekovno zaostala provincija početkom 1970-tih počela dobivati obilježja moderne regije. Među više legendarnih ličnosti (Mujo Hrnjica, Hadži-Hasan ef. Rizvić, Hasan Miljković, Huska Miljković, Milan Pilipović, Zuhdija Žalić, Ibrahim Mržljak,…Hajrudin Ćerimagić, Asim Sarajlija, Hemo Grahović, Nebojša Trkulja, Muhamed Talakić, Smail Jušić, Mehmed Šabić, Zlatko Sulejmanagić, Huse Muhamedagić, Stevo Komadina, Rade Gak, Alaga Miljković, Miodrag Gagić, Mirko Šević, Šerif Omeragić, Smail Topić,…) višestoljetne povijesti velikokladuškog kraja zauzima istaknuto mjesto sa dubokim tragovima i neizbrisivim pečatima. Najpopularniji moćnik svoje generacije (1965-2019), stanovnik pet zatvora u kojima je proveo nepunih petnaest godina robije (u dvije države) kojem su tokom robijanja priređivane najbrojnije rođendanske ceremonije, čiji organizatori su poslije odbačeni kao neupotrebljive šprance-krpe. Na rođendanske fešte (2002-2012) potrošeno je više sredstava nego što su dotacije za zapošljavanja, poticaji poljoprivrednoj proizvodnji, izdaci za kulturu,… Tokom nepunih 15 godina robije financiran iz „zatajivanih” izvora, ali i financijama sumnjivog porijekla. Po bešćutnosti nema mu premca na širem geografsko duhovnom prostoru. Blizu 20-tak godina (1987-2005) bio je među nekoliko medijski najprisutnijih osoba („voljom drugih glavni junak, personifikacija zla”) na geografskim prostorima površine oko 100 hiljada qm. Bez sumnje je najviše spominjani Krajišnik u medijima, publikovanim knjigama, sudskim spisima, izvještajima međunarodnih organizacija,… zadnjih decenija minulog i prve decenije 21. stoljeća. Svaki prilog o Babi na portalima vrvi od komentara, karikatura (veoma duhovitih i nepodnošljivo bizarnih) pretežno poludoučene krajiške raje-svetinje. Ovo je dio „sažetka“ rukopisa „Prilozi biografiji…“! Poziv onima koji imaju ambicija da se Prilozi dopunjuju, objektiviziraju,…?
Čemu se nadati ove 2019. u bajkovitoj Čaršiji
Nema više milki, ajkuna,… koje su znale baciti grah i pretkazati znatiželjnima šta ih „boči“, čemu se mogu nadati, s kim ih partner(ica) vara,… i-ili kako se može zaliječiti neka bola. Malo je i Kladuščana koje se još sjećaju književnog djela prvog kladuškog romanopisca, uvaženog Branke Letića (1947) i „Eglena babe Joke“! Ono što bi većina mogla „kovertirati“ da će obilježiti 2019. na kladuškom tlu može se sažeti u par neizbježnih tendencija, a to su: ubrzanija iseljavanja, neljudska dešavanja sa migrantima-izbjeglicama, krupni poremećaji u budžetu Općine i javnih preduzeća „Komunalije“ i „ViK“, pogoršanje općeg ambijenta, veća rastrošnost kroz budžete, bahatost, ravnodušnost,…
Mogu pripadnici srednje generacije Kladuščana koji dominiraju u svim strukturama kladuškog društva (Kladuščani, njihovi interakcijski odnosi, komunikacije sa okruženjem,…) pričati bajke za djecu o tome kako su ovakvi i-ili onakvi. Činjenice govore da zadnjih 20-tak pluralizma nisu praktično pokazali šta hoće, kako, skim,… Mogu se kititi diplomama doktora, profesora, pravnika, inžinjera, ekonomista,… podaci o socioekonomskim kretanjima u Velikoj Kladuši zadnji četvrt stoljeća pokazuju da drugi u istoj državi napreduju brže, kvalitetnije,… Mogu mladi Kladuščani (dob ispod 30 godina, znači 10-tak hiljada ili četvrtina ukupne populacije) umišljati šta ih volja, pisati kako su taoci kladuškog društva,… Bliže je istini da su previše ravnodušni, samodovoljni, umišljeni, da su taoci svojih roditelja,…
Skoro smo na Portalu www.reprezent.ba mogli pročitati veoma respektabilnu statistiku posjeta. Urednik Portala je (ne)svjesno propustio da posjetioce upozna kako stvar stoji sa stalnom kolumnom Tefter jer nema na širim prostorima primjera da jedan portal već deceniju i više ima kolumnu koja bilježi od dvije do pet-šest hiljada posjeta. Zadnji broj Teftera je u prvih 14 sati poslije objave imao oko 2,5 hiljade posjeta. Upravo Tefter br. 390 odnosno „reakcije“ na sadržaj, pisma koja redovito dobivam iz dijaspore su povod naslovu ovog priloga. Od meni dobro poznatog Zaima Burzića iz Frankfurta (upoznali se 1996. u Stuttgartu posredstvom Mehe i Marije Suljanović) imam prepisku čija težina se mjeri u kilogramima. Zainteresovani je mogu dobiti na uvid, korištenje,… Meni sasvim nepoznat, Redakciji ReprezenT-a bolje poznat, Enes Abdić iz Cazina sa švicarskom adresom javio se opširnim pismom, prilozima,… 09. januara 2019. koje počinje: „Evo upravo sam pročitao novi Tefter pa bih želio da se nadovežem na par stvari. Nema on ni program ni koncept. Sve što je do sada uradio ukrali su iz mog Projekt planera na bazi 2010-2020. u kojem je bilo projekata što kroz Agrokomerc, a isto i bez Agrokmerca plan B“.
Puno je toga Enes naznačio u Pismu, što u imenima (Zlatko Lagumdžija, Dolić, Agrofeniks, Centrproizvod, Ljilja, Mulalić, Nestle, Kosor, FK Šumatac, SDA, DNZ, HDZ, SDP, Brisel, pumpanje članstva LS, AS-Group,…), što u konstatacijama (ko šiša dioničare, stočna dinastija,…). „Meni je lično u Puli rekao da je AC njegov i njegove djece,…“.
Mentalno zdrava javnost Velike Kladuše je odavno preumorna od Abdićevih pustolovina, diletalizma, budalaština, pohlepa,… i nebrojeno naivaca koji su u tome sudjelovali i još uvijek sudjeluju na svoje načine. Praktično svakog mjeseca mi se pojavi novi i-ili već poznati naivac sa svojim opservacijama, mudrovanjima. Neki dan me na vrh Begluka „masirao“ Sladić Keserović sa svojim telefonskim razgovorima o parama, nasrtajima,… pitajući za moja primanja u vaktu kad sam radio. Primanja moje familije raspoređena po članu domaćinstva uvijek su bila neuporedivo veća od primanja familije Fikreta Abdića, a imovinske kartone ostavljam pretjerano zaintersovanim neka se naslađuju!
Dragi Enese i ostali koji ste imali iskrene namjere, želje,… da se zavičaju pomogne bili ste kratkovidni, naivni, prepošteni,… O tome najbolje svjedoče najave „preuzimanja“ Agrokomerca 2012., pa Agrofeniks, pa… Na kojim institucionalnim okvirima ste temeljili vaša uvjerenja, namjere realizacije,…? Žao mi je što ste površno čitali Teftere! Nije li blagovremeno, dakle 2012. kad je sve bilo na „zadnjim nogama“ oko 800 pismama,… u Tefteru pisalo: „Povijesna jalovina za ništa“! Vrijeme je najbolji sudac svemu!
Unaprijedimo Kladušu zajedno
Interesantno, ali ne i zabrinjavajuće da se gotovo nijedan od dokazanih naivaca nije oglasio o Konceptu Unaprijedimo Kladušu zajedno. Pozivam Enesa i druge istinski zainteresovane Kladuščane i njihove prijatelje, ma gdje bili i šta radili, koji drže do sebe i svog zavičaja, da se primjernije angažuju na unapređenju Velike Kladuše kao pravednog naprednog građanskog društva kao „vertikale“ sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost,…). Kladuščani u dijaspori pretežno tamo borave, a manje žive. To potvrđuje njihov odnos prema zavičaju!
Velika Kladuša, 16.02.209. ramoh45.07@hotmail.com