ŠTO TI JE TO TREBALO, ČOVJEČE

Danas sam u ulozi svjedoka Tužilaštva prisustvovao Glavnom ročištu u krivičnom predmetu protiv bivšeg načelnika Velike Kladuše Fikreta Abdića, koji je optužen za zloupotrebu položaja i ovlasti, a u vezi nezakonitog oduzimanja i raspolaganja pečatom Općinskog vijeća Velika Kladuša.

Pred Općinskim sudom u Bihaću svjedočilo je i odgovaralo na pitanja Tužilaštva i Odbrane ukupno šest svjedoka koje je predložilo Tužilaštvo. (Jasmin Šahinović, Bisenija Mušedinović, Zlatko Pajazetović, Rifat Dolić, Asim Veladžić i Fuad Sulejmanagić).

Svako pojavljivanje pred Sudom sa sobom nosi određene neugodnosti, ali nije mi, kao ni ostalim svjedocima, bio problem reći istinu i odgovoriti na pitanja koja su postavljali zastupnici Tužilaštva i optuženog, pa ako to nekome smeta, to je onda njegov problem.

Nakon više od 12 godina, danas sam, u sudnici u Bihaću, prvi put, bio u neposrednoj blizini Fikreta Abdića i vjerovatno ću, nakon toga, dugo sebi postavljati pitanje na koje nikada neću dobiti odgovor, a to je: Zašto je čovjeku od 85 godina, iz čijeg lica se vjerno oslikava umor i starost, potrebno da se prebija po sudovima, umjesto da pozne godine života provodi sa porodicom, unucima i prijateljima?

Protiv Fikreta Abdića se uporedo, pred Kantonalnim sudom u Bihaću, vodi još jedan krivični postupak Tužilaštva, poznat po akciji kodnog naziva “Mreža“, a u vezi sa nezakonitim trošenjem budžetskih sredstava Općine Velika Kladuša.

Koliko znam u opticaju je i više krivičnih prijava Tužilaštvu, također, u vezi sa zloupotrebama i nezakonitim raspolaganjem i trošenjem budžeta Općine i javnih sredstava Općine.

Iz Tužilaštva su nam diskretno skrenuli pažnju na moguće provokacije od Abdićevih “pratilaca” ispred zgrade Suda, ali danas se “pratnja” svela na ukupno šest lica (tri u sudnici, jedan u hodniku i dva pred zgradom), od kojih su dva članovi porodice, dva zaposlenici LS-a, jedan vijećnik LS-a i jedno, meni nepoznato lice.

Očito, kad nema upisivanja “osmica” u Općini, “Komunalijama“, “VIK-u” i dr., za odlazak na suđenje i kad je promijenjen gazda Općinskog budžeta, nema ni “pratnje“, ili se ona svodi na prste jedne ruke. Tako to inače bude u životu, a ne samo u slučaju Fikreta Abdića.

Za 16. januar zakazano je saslušanje svjedoka odbrane, a onda slijede čitanje materijalnih dokaza, završne riječi i presuda, koja će uslijediti najkasnije do proljeća.

Ne znam kako stoje stvari u drugom krivičnom predmetu i ne znam hoće li ova suđenja završiti osuđujućom presudom, to je stvar odluka i presuda Suda, ali se sada realno postavlja pitanje: kome i čemu to koristi da čovjek sa 85 godina, koji jedva stoji na nogama, sutra bude osuđen i ide u zatvor na izdržavanje kazne?

Pitam se, da li je moguće da čovjek i pozne godine života žrtvuje za zadovoljavanje apetita za novcem i za ispunjavanje želja i ambicija djece i porodice?

Dali je moguće da Abdić nije svjestan koliko je, u zadovoljavanju tih apetita za novcem i u ispunjavanju želja djece i porodice u posljednjih 12 godina unazadio, oskrnavio i ponizio Veliku Kladušu i Kladuščane?

Sumnjam da ćemo ikada dobiti odgovore na ova pitanja, jer su ona redovno umotana u stalna pozivanja na urote sudova, neprijatelje u Sarajevu i protivnike razvoja i u stalno igranje uloge žrtve, prema čemu smo mi Krajišnici posebno osjetljivi.

Poznato mi je da je Abdić, u svjesnom zavlačenju ruku u budžetske džepove, računao na svoje pozne godine i malu vjerovatnoću da kao star čovjek boravi u zatvoru, ali gdje je tu čast i obraz njega i njegove djece, koji su ga očito i gurali u ove finansijske i budžetske avanture?

Dakle, nikada nisam imao milosti prema onima koji u gladi i apetitu za novcem i moći posežu u tuđe džepove i nemaju obraza i nikakvih skrupula, a Abdić je jedan od takvih ljudi, ali priznajem da sam danas u suočenju sa ostarjelim i umornim licem Fikreta Abdića u sudnici u Bihaću postavio pitanje, na koje sigurno nikada neću dobiti odgovor a to je: ŠTO TI JE TO TREBALO, ČOVJEČE? Rifat DOLIĆ