Na današnji dan se obilježava Svjetski dan slobode medija, kojeg je Generalna skupština UN a na prijedlog UNESCO-a proglasila 03. maja 1993. godine s ciljem da se podigne svijest o značaju slobode medija i da bi se podsjetile vlade država da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja. Ovaj značajni datum za građane je veoma važan jer su mediji njihovo najbolje oružje u borbi sa raznim oblicima nepravdi i ponižavanja. BiH se za prošlu godinu nalazi na 81. mjestu u svijetu prema istraživanjima Reportera bez granica, a godinu dana ranije nalazila se na 64. mjestu u svijetu. A prema domaćim istraživanjima Udruženja „BH novinari“ uz pomoć Fondacije Friedrich-Ebert u BiH građani danas najviše vjeruju medijima 61.8% a potom vjerskim zajednicama 56,7%.

Isto istraživanje je pokazalo da najmanje povjerenja uživaju političke stranke i političari i to samo njih 16,6 odsto, koje su i dalje glavni generatori svih problema u društvu. U odnosu na 2023. godinu, povjerenje građana je ostalo približno isto, ali je povjerenje u medije ipak opalo za pet odsto.

Razlika se pojavljuje kada se posmatra povjerenje na nivou entiteta. U FBiH se najviše vjeruje medijima, a potom vjerskim zajednicama, dok je u Srpskoj situacija obrnuta. Procenat zadovoljnih građana FBiH radom medija u tom entitetu porastao je za oko 10 odsto u odnosu na 2023. godinu i za isti procenat opao je broj nezadovoljnih.

Dok je u 2023. godini svaki četvrti ispitanik iz BiH bio zadovoljan radom medija u RS, taj procenat je u 2024. porastao na 37,4 odsto, a procenat nezadovoljnih je neznatno opao. Među stanovnicima FBiH 63,8 odsto njih tvrdi da je sloboda medija djelimično prisutna, dok to isto misli 37,6 odsto stanovnika RS. Najveće prepreke za slobodan rad medija u BiH su njihova politička zavisnost, opšta politička klima u državi, finansijska zavisnost i nedovoljna profesionalnost.

Najveći uticaj na na rad medija imaju političari i političke stranke i to misli 58,9 odsto stanovnika BiH, i taj procenat je za osam odsto viši u odnosu na 2023. godinu. Dvije trećine građana BiH (62,2 odsto) smatra da su političari i političke stranke glavni kršitelji novinarskih prava i medijskih sloboda, dok svaki deseti (11,4 odsto) misli da su to vlasnici medija i urednici.

Ko opravdava napade na medije

U proteklih godinu dana registrovano je 67 slučajeva napada na novinare u BiH, od čega je zabilježeno 20 političkih pritisaka, napada i verbalnih prijetnji, devet slučajeva govora mržnje, dvije prijetnje smrću, četiri fizička napada i pet sajber napada i oštećenja imovine medija.

Da je u nekim slučajevima napad na novinare opravdan smatra 12,6 odsto ispitanika na nivou BiH i to 5,2 odsto u FBiH i 26,4 odsto u RS.

Svjetski dan slobode medija u USK-u obilježen „glasnom tišinom“

Na prostorima Unsko-sanskog kantona ovaj dan se ne obilježava a pogotovo ne na prostorima Velike Kladuše, osim možda „glasnom tišinom“! Ne tako davno bilo je drugačije. ReprezenT je redovno ovim povodom ukazivao na aktuelno stanje koje se, nažalost, već duži niz godina pogoršava, u kontinuitetu, pa na takav način napredujemo u nazadovanju. Dakle, sve što se dešava danas na prostorima USK-a i Velike Kladuše svelo se na aktivnosti ReprezenT-a dok ostali mediji ovaj dan obilježavaju gromoglasnom tišinom ili pak tek pukim podsjećanjem na njega! Podsjećamo da na prostoru USK-a djeluje 13 medijskih kuća, tri TV sa Radio stanicama, jedne sedmične novine „Krajina“, sedam radio stanica i ReprezenT (Portal sa periodičnim printanim izdanjem Biltena za društvena kretanja naziva „Unaprijedimo Kladušu zajedno“). Tri od ovih medija su privatna odnosno nezavisna, i sva tri su iz Velike Kladuše, ReprezenT, Trend Radio i Radio Velkaton. Stjecajem okolnosti na Svjetski dan slobode medija, dakle, 03. maja 1984. godine sa radom je zvanično započeo Radio Velkaton koji danas obilježava svoj 40. rođendan. Podsjećamo, da je Velkaton sredinom osamdesetih minulog vijeka emitovao svoj eksperimentalni TV program, što tada niko u bivšoj Jugi nije imao izuzev republičkih centara. Iskreno čestitamo!

Prema podacima za prošlu godinu sedam portala u USK-u registrirana su kao udruženje građana, a sve ostalo su „divlji“ portali, što je jedan ozbiljan oproblem za medijsku zajednicu ovih prostora. Bez obzira što na prostorima USK-a djeluje svega nekoliko nezavisnih medija, oni igraju ključnu ulogu u nadzoru vlasti i jedini su koji mogu natjerati vlasti na odgovornost prema javnosti jer imaju važnu ulogu u promociji društvenog i privrednog razvoja. Međutim, kada nekim moćnicima u nečemu kola krenu ili odu niz brdo, za što su novinari u pravilu dežurni krivci, onda kap prelije čašu. Kako u takvom slučaju pomiriti vatru i vodu, a pri tomu sačuvati sebe i kakav-takav integritet profesije. Umijeće je samo u balansiranju. Stoga će ovaj osvrt pokušati pojasniti koliko mediji i novinari uspijevaju u tom balansiranju. I mi novinari, naravno ne svi, kao da smo zaboravili da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama.

Velika Kladuša ima svoje grobare medijskih i građanskih sloboda

Uskraćivanje prava novinarima da javnost na profesionalan način izvještavaju o radu Općinskog organa uprave uveo je kao novost u Općini Velika Kladuša njen načelnik Edin Behrić, (najmlađi) koju praksu je, nažalost, nastavio i aktuelni načelnik Fikret Abdić (najstariji). O ovim (ne)demokratskim postupcima općinskih načelnika upoznata je javnost jer su se u to uvjerile i brojne ekipe drugih medija. Ružna slika velikokladuškog poimanja demokratije i poštivanja međunarodnih standarda odlazila je u svijet vrlo često i poznata je svim medijskim organizacijama i institucijama te predstavnicima međunarodne zajednice.

U svojstvu urednika u Redakciji ReprezenT-a ovom pričom povodom Svjetskog dana slobode medija nemam iluzija da nešto mogu bitno promijeniti ali hoću, što često činim, da se završi barem na pokušaju, neka se zna za buduće generacije. Ipak, nekoliko je osoba koje vrše progon novinara u Velikoj Kladuši i koji su grobari medijskih i građanskih sloboda a to su Elvira Abdić Jelenović, predsjednica Laburističke stranke BiH. Neki od grobara medijskih i građanskih sloboda su završili u „političkoj“ mirovni pa se više za njih gotovo i ne čuje. Tu je bila doktorica medicine Refika Purić, nezavisna vijećnica, a u biti financijer i koalicioni partner Laburističke stranke, zatim u funkciji predsjedavajućega Općinskog vijeća, prof. Fikret Bašić koji je svoj odnos prema medijima i novinarima sprovodio na vrlo podmukao i perfidan način kao član također Laburističke stranke. Ovaj mlađahni profesor, dakle pedagog, bio je grobar medijskih i građanskih sloboda u Velikoj Kladuši, i više od toga. Ovim i drugim sličnim primjerima potvrđeno je da vlast opasno kvari ljude kojima građani na izborima kao pokvarenim ljudima pružaju šansu, nažalost. Moral političkih izabranika doveden je do bankrota.

Stanje medijskih sloboda u Velikoj Kladuši je lošije od najlošijeg u ostatku BiH a sve to zbog činjenice da u Velikoj Kladuši duži period ne funkcioniše vlast koja za to razloge pronalazi u medijima. Za sve što raštimani orkestar (Općinsko vijeće) ne odradi kako treba krivi su novinari. Mediji kao najbolji čuvari demokratije, koji su oči i uši naše javnosti, ne bi, po aktivnostima pomenutih grobara građanskih i medijskih sloboda, trebali misliti svojom glavom i pisati o činjenicama, dakle o ISTINI.

U Velikoj Kladuši je novinarima nedavno zabranjeno prisustvovati međusobnom predstavljanju potencijalnih kandidata za načelnika Velike Kladuše koji bi trebao „upravljati“ sa oko 40 hiljada stanovnika ove lokalne zajednice i raspolagati sa tridesetak miliona KM njenog budžeta o čemu, po mišljenju predstavnika Općinske organizacije NES (Narodni Evropski savez BiH), javnost ne bi trebala ništa znati. Posebno „bode“ u oči činjenica da su samo „Evropejci“ bili protiv prisustva novinara na tom događaju u odnosu na ostalih sedam opozicionih stranaka u Velikoj Kladuši. Ovi evropejci zaboravljaju da javnost želi, i ima nasušnu potrebu, da zna kako se i gdje troše milioni izdvojeni iz budžeta, šta će se i gdje raditi i graditi. Javnost to u Velikoj Kladuši po evropejcima ne bi trebala znati bez valjanog obrazloženja zašto se to krije.

Očito ovi evropejci su prepisali ponašanje aktuelne laburističke vlasti i nude jednoumlje kojeg je Kladuščanima preko glave. Na ovakav način se ne doživljavaju dostignuti standardi novinarske prakse u drugim (demokratskijim) sredinama.

Čestitamo medijskim uposlenicima svih ovdašnjih medija 3. maj, Svjetski dan slobode medija, za koju se još u zadovoljavajućoj mjeri nismo izborili. To možemo i trebamo zajedno, a ne zabadati glavu u pijesak kao noj pretvarajući se kako se to dešava nekom drugom.

Umjesto zaključka podsjećamo, neka se zna, i neka se ne ponovi, da je od pobjede 2012. godine u Velikoj Kladuši Laburistička stranka sa svojim „papcima“ a posredstvom pomenute Elvire Abdić Jelenović, ovu Redakciju, između ostaloga, prijavljivala CIK-u, USAID, Vijeću za štampu, Udruženju „BH novinari“, Centru za promociju civilnog društva, IMEP-u (Program osnaživanja nezavisnih medija), Gender Centru te Redakciji ReprezenT-a… a preko „podrepaša“ podnešene su i tri zvanične tužbe a sve prijave i tužbe, baš sve, riješene su u korist ove Redakcije, to jest u korist ReprezenT-a!

Dakle, sve su prijave odbačene a tužbe (od jedne su tužitelji odustali) riješene u korist Redakcije ReprezenT odnosno njegovog direktora ili urednika. Dakle, za Redakciju je najvažnije, niti jedna tužba, žalba ili prijava nije prihvaćena kao osnovana i opravdana. Ovo je jedina vrijedna činjenica za Redakciju ReprezenT a svakako velika sramota, tuga i nemoć za neke, koju možemo istaći povodom Svjetskog dana slobode medija!

We want press FREEDOM! Esad ŠABANAGIĆ