U pomorskoj nesreći poginula i četiri Krupljanina
BOSANSKA KRUPA – Iz Bosanske Krupe četiri Bosanca – Ejdo Rekić, u to vrijeme tridesetosmogodišnjak, Husein Sivić, četrdesetogodišnjak, Ćerim Balkić, dvadesetšestogodišnjak i godinu mlađi Redžo Delalić stradali su, u potonuću jednog od najvećih i najpoznatijih prekookenaskih brodova Titanic u noći 14. na 15. aprila prije stotinu i pet godina. Tim je povodom u njihovom rodnom gradu podignuto spomen-obilježje, ozvaničen početak gradnje spomen-muzeja i podsjetilo se na tu najveću pomorsku svjetsku nesreću.
Odredište Harrsbrug
Odredište Krupljana trebalo je biti Harrsburg, gradić u Pelsivaniji u Americi, gdje se, prema podacima, već tada u iseljeničkoj koloniji nalazilo više od pet stotina Krajišnika-Bosanaca i Hercegovaca. Četvorica Krupljana ukrcala su se na Titanik u srijedu, 10. aprila 1912. godine. Kartu su kupili u Švicarskoj, u Sent Galenu u Agenciji „Viktor Klaus Wildi“ i to za treću klasu i platili ih oko hiljadu i dvije stotine današnjih švicarskih franaka. Praunuk Ejde Rekića, Nijaz Tatarević, godinama istražuje i prikuplja arhivsku građu o potonuću Titanika. -Ranije nismo znali da su poginuli na Titaniku, već samo da su najvjerovatnije stradali na nekom brodu, kaže Tatarević i dodaje – tek kasnije, a prije osam godina, utvrdili smo da se njihova imena nalaze među poginulim na Titaniku. Iz Arhiva BIH, nastavlja Tatarević, dobili smo podatke koji to potvrđuju. Dobili smo i knjigu „Stotinu godina Bošnjaka u Americi“, u kojoj je jedan dio upravo posvećen potonuću ovog broda. Prema prikupljenim podacima Ejdo Rekić je prvi put bio u Americi 1906. godine, gdje je radio u rudniku. -Nakon šest godina provedenih u Americi, moj pradjed Ejdo se vratio u Bosansku Krupu, kako bi obišao porodicu, kazuje Nijaz Tatarević, i po povratku poveo je sa sobom trojicu prijatelja, Sivića, Balkića i Delalića. Međutim, nisu stigli do Amerike-nalaze se na spisku 1.514 onih čiji je život završio u tri stotine metara dugom Titaniku, čija olupina leži na morskom dnu u vodenom ambisu dubokom 3.784 metra. Godinama kasnije porodica je primala penziju iz Amerike. Vijest o smrti ove četvorice Krupljana bila je tajna, a saznanje o okolnostima tragedije trajalo je gotovo stoljeće.
Spomen-muzej „Titanik 100“
Tatarević podsjeća da su putovali kao austrijski državljani i s austrijskim pasošima. -Stoga smo ostvarili kontakt i s Arhivom u Beču, kako bi dobili kopije dokumenata. Također, iz Agencije u Švicarskoj trebali bi dobiti kopije karata za putovanje. Osigurali smo uslove za gradnju i otvaranje malog spomen-muzeja za Krupljane sa Titanika, a veliku podršku nam pruža i pružiće Američki Institut. Iz Pisarovine kod Zagreba u Hrvatskoj na Titaniku je stradalo trideset mještana, od kojih je troje preživjelo i to, Nikola Lulić iz Konjskog broda kod Perušića u Lici, Ivan Jelševec iz Topolica kod Siska i Mara Osman Banski iz Čazme. U okviru obilježavanja stote godišnjice potonuća broda „Titanik“ 2012. godine u Pisarovini je osnovano Udruženje „Titanik 100“ s ciljem čuvanja uspomena na stradale. Ubrzo je okupila članove iz 34 grada i šest država. Svi oni zajedno prikupljaju građu i provode aktivnosti na obilježavanju godišnjica. U znak sjećanja na stradale, ali i mještanina Pisarovine Stjepana Turčina na imanju porodice Žunec u Bratini – Pisarovina izgrađena je Spomen-kuća „Titanik 100“. U sklopu Spomen-kuće je muzejska postavka s više od sedamstotina dokumenata, šest originala s Titanika i spomen-parkom u kojem je zasađeno četrdeset breza- krugovi s trideset breza za stradale hrvatske, pet za slovenske i četiri za bosanskohercegovačke državljane – što je 39 i jedna, četrdeseta, breza za sve ostale putnike Titanika. Na brezama se nalaze pločice s imenima poginulih putnika. U Spomen-parku će biti izgrađen komandni most s Titanika i tri putničke kabine, bit će uređena i šetnica od 270 metara – simbolično dužina broda. Spomen-muzej i Park posvećeni su i mornarima s hrvatskog broda Carpathie njih 84 člana posade, koji su pritekli u pomoć i spasili preživjele putnike „Titanika“. Najhumanija je to uloga 84 pomorca s Carpathie koji su spašavali brodolomce u noćnoj akciji na okeanskoj pučini. Naime, dan nakon isplovljavanja Titanika iz engleske luke Saunthamptom, Carpathia je krenula u suprotnom smjeru iz New Yorka prema Rijeci, a prvi SOS signal u pomorskoj povijesti njihovo je putovanje pretvorio u legendu.
Saradnja Pisarovine i Bosanske Krupe
Obilježavanje godišnjice tragedije Titanika povezalo je i otvorilo saradnju između Bosanske Krupe u BiH i Pisarovine u Hrvatskoj. Dogovoreno je unapređenje saradnje, a vezanost za posljednje putovanje Titanika pretvorit će u turistički proizvod. Titanik je putnički brod koji je 15. aprila 1912. godine nakon sudara s ledenim brijegom-santom potonuo u Atlanski okean. Bio je dugačak 269 metara, nosivosti 46 hiljada tona. Visina njegova četiri tornja iznosila je 56 metara. Dubina gaza mu je bila 10,5 metara, visina od kobilice do komandnog mosta 32 metra. Krenuo je iz Luke Sonthaumpton iz Engleske na svoje prvo prekookeansko putovanje 10. aprila 1912. godine. Pet dana kasnije, 15. aprila u 23 sata i 40 minuta Titanik se sudario sa santom leda koja ga je potopila za nepuna tri sata. Brod se prepolovio na dva dijela.
Od 2.227 putnika i članova posade preživjelo je njih – 706
Pored toliko žrtava, Titanik je odnio na dno Atlantika sjećanje na epohu, koja se nikada neće vratiti. Danas – stotinu i pet godina kasnije olupina Titanika mirno leži na morskom dnu dubokom 3.784 metra. Samir TULIĆ
