BIHAĆ – Primijetimo li što kod nas, kod sebe u avliji? Avlije nam nisu ni nalik na nekadašnje nakićene, mirisne i tajnovite avlije za ostalu raju koja hoda sokacima, mahalama, kaldrmama ili nazovi današnjim asfaltnim putevima, započinje svoju priču o sjećanjima na nekadašnje krajiške avlije Hasan Keranović, krajiški ljubitelj starina i vrijedni čuvar kulturne baštine ovih krajeva, i sam vlasnik vrijedne etno-zbirke.
Bez mirisa i svježine
-Iako je nastupilo proljeće u našim avlijama je prisutno manje više nekakvo cvijeće koje po izgledu i karakteristikama nije avlija i bašta s vodom, bojama i mirisima ono liči na ruže i cvijeće ali ono nije ni izbliza prijašnjem neorezanom Šimširu, Đulbešećerki, velika mirisna ruža svijetlo roze boje. Danas je nema ni na mapi. To je naša ruža od koje se pravilo slatko, njezine latice koristile su se u kozmetici, žene su umivale lice vodom od latica, pravilo se sirće, hadžibeg… a danas cvijeće je u mnogo slučajeva bez mirisa i svježine, kaže Hasan. -Sve više uzgajamo i sadimo ruže i cvijeće koje za oko lijepo izgledaju ali nemaju mirisa. Uvozno sadimo a staro bacamo i zamećemo kao da se prošlosti stidimo kada su nam avlije bile raznobojnog cvijeća te se svaka na svoj način isticala i natjecala, dali mirisom, dali izgledom. U takvom ambijentu se kahva i čaj rado služila i pila porodično i idilično. Mnoge avlije su danas nakaradno tako koncipirane da se drugom svidi prvenstveno prolazniku koji prolazi putem, a zaboravlja se na svoj ugođaj i sebi svojstven rahatluk porodične intime življenja, naglašava Keranović.
Nema taraba i zidova
Usporedio je to s djevojkom koja se, kako kaže, kiti i oblači samo da bi je drugi primijetili i vidjeli a kako se ona osjeća u tom ambijentu nije ni bitno iako sebi samoj u svojoj nutrini izgleda beskorisna i blesava, duhovnost nam je davno oglođala materijalistička stvarnost kojoj su mnogi htjeli to priznati ili ne postali robovi. S druge strane od kad nema onih starih taraba i zidova kada smo avliju „otvorili“ za oči prolaznika koji pored nje prođu izgubili smo čari i draži intime i tajanstvenosti porodične avlije sve je izvrgnuto zavidničkim pogledima znatiželjnika i pričama raje o nama i našim avlijama, veli Hasan Keranović. Samir TULIĆ