BIHAĆ – „Siva“ ekonomija ili rad „na crno“ već niz poslijeratnih godina, na žalost, rak-rana je bosanskohercegovačkoga društva. Nije zaobišla niti obrtničku djelatnost jer značajan broj neregistriranih obrtnika nelojalna su konkurencija onima koji su prijavljeni i državi redovno izmiruju sve obaveze, kažu u Obrtničkoj komori Unsko-sanskoga kantona i naglašavaju potrebu da institucije sistema konačno uvedu reda u ovoj oblasti i svim obrtnicima omoguće jednake šanse i fer tržišnu utakmicu.
U Unsko-sanskom kantonu, prema podacima kantonalne Obrtničke komore, djeluje oko 3.500 registriranih obrtnika, a procjenjuje se da ih skoro toliko radi „na crno“ jer nisu prijavljeni. Oni koji rade legalno obraćaju se Obrtničkoj komori da se po ovom pitanju nešto učini kako bi se „sivoj“ ekonomiji stalo ukraj. -Mi smo svjesni da nikad nismo u mogućnosti iskorijeniti „sivu ekonomiju“ i rad „na crno“ ali bar da to svedemo u neke granice, u neku normalu, da ne idemo nekim represivnim mjerama prema bilo kome ko zarađuje marku, kruh i svoju egzistenciju ali da mu pomognemo da ga usmjerimo i da ga educiramo da i on bude s nama dio sistema, da skupa stvaramo neku novu vrijednost. Bit će svima lakše, kaže Enes Arapović, predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskoga kantona. Siva ekonomija veliki je problem priča nam i Suad Mehulić koji se u bihaćkom naselju Ružica sa svoja dva sina već trideset godina bavi proizvodnjom kovane bravarije. -Puno puta neko dođe kod mene, traži neku ogradu ili nešto. Ja kažem cijenu, on, kaže, ooo tamo je jeftinije, al’ vjerovatno jeftinije zato što nije prijavljen, što je to tako. Ja moram dignuti cijenu, a on ne mora, kaže Suad.
Kaže kako one koji rade nelegalno do sad nije prijavio inspekciji, niti bi to učinio. Svi se bore da opstanu. Iako su cijene repromaterijala značajno porasle, cijene svojih proizvoda tek je, kaže, neznatno povećao. Državi redovno izmiruje svoje obaveze. -Plaćam za nas trojicu dvije i po hiljade maraka. To je bez poreza na dobit. Te dvije i po hiljade moramo zaraditi, moramo dati nekako. To moramo. Plaćamo porez na dobit, koliko zaradimo moramo dati svojih deset posto, dodaje obrtnik Suad Mehulić.
Zakon o obrtu propisuje brojne olakšice
„Sivom“ ekonomijom se, kaže Arapović, većinom bave radnici koji su zbog nezadovoljstva napustili svoje poslodavce u većim kompanijama u kojima su usavršili posao, a danas samostalno rade ne izmirujući obaveze prema državi. -Naš put i naša ideja je da što više takvih osoba okupimo, da ih pokušamo educirati jer zaista, većina njih smatra da je registracija ulazak u sistem, možda njima nešto preskupo, preveliko, da oni to neće moći izdržati, što stvarno nije tako. Postoje kojekakvi benefiti, kaže predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskoga kantona, Enes Arapović. U biti, to su brojne povlastice koje propisuje Zakon o obrtu. Svake godine ih obrtnicima pružaju gradske i općinske uprave, kantonalno i federalno ministarstvo privrede. Federalno ministarstvo turizma, zavodi i službe za zapošljavanje. Zato su brojne mogućnosti da neregistrirani obrtnici postanu dio sistema i svoju djelatnost obavljaju potpuno legalno, naglašava predsjednik Obrtničke komore. Rad „na crno“ najzastupljeniji je u građevinskom i metaloprerađivačkom sektoru. -Mnogi građevinari danas rade na raznim objektima, mogu reći, i zgradama koje ne bi trebale da angažiraju takve ljude. Mnogi metalci tipa bravara, kovača i slično, rade bez ikakve registracije. Znamo kakve su cijene bile i poskupljenja repromaterijala, željeza, drveta, građevinskog materijala, svega drugoga, znamo kako se teško opstaje i onome ko je legalan, onda kad imamo još ovakvu konkurenciju na terenu, stvarno, jako teško mogu ljudi registrirani da se nose s tim problemima, naglašava Arapović.
Represivne mjere neće dati očekivane rezultate
Prvi korak na putuju suzbijanja „sive ekonomije“ u obrtu je edukacija obrtnika koju Obrtnička komora već provodi, tipa start-up biznisa, obuke, kako registrirati svoju djelatnost i kako im pri tome pomoći da ostvare benefite. To su start-up paketi u kojem će obrtnici u prvoj godini biti potpomognuti. Represivne mjere kako bi iskorijenili rad „na crno“, smatra Arapović, neće dati očekivane rezultate. Treba ih osvijestiti da je bolje raditi registriran nego biti dijelom „sive“ ekonomije. Samir TULIĆ