Što se dešava sa omladinskim pogonima u Bosanskoj Krajini

Prilikom nedavne posjete Nogometnom kampu (N/F saveza BiH) u Zenici imali smo priliku da se družimo sa članovima Stručnog štaba Nogometne reprezentacije Vedinom Musićem i Goranom Brašnićem. Razgovor je bio više od prijateljskog. Evocirane su uspomene iz ranijih susreta, ali se razgovaralo o aktuelnom stanju u omladinskom nogometu i školama nogometa u BiH, sa posebnim osvrtom na Unsko – sanski kanton. Svi do jednog su čuli za nedoživljeno nikada i veće gostoprimstvo od prvih priprema A selekcije naše države, održanih u Velikoj Kladuši u julu 1996. godine i kako rekoše, sve ostale pripreme se upoređuju s tim. Vjerujte nema još niti jednih da se mogu s njima uporediti. Istinski nam je godila ova konstatacija. Nismo ostali dužni, pa smo dali i primjedbu, da nas N/F savez BiH zaobilazi „kao kiša oko Kragujevca“. Poslije prve kafe i soka, vratili smo se na temu omladinskog nogometa i rada sa mlađim selekcijama. Na naše pitanje, koliko selektor Slaven Musa i njegovi saradnici imaju uvid, konkretno u rad na području Unsko – Sanskog kantona, selektor Musa je odgovorio: -Istinu uvijek govorim, pa ću reći i sada. Gotovo nemam nikakvog uvida. U Bihaću zadnji put sam bio sa NK „Široki brijeg“ kad sam kao trener dolazio na Kup utakmicu sa tamošnjim „Jedinstvom“. Od kako sam selektor, rijetko kad sam imao prioliku čuti ili gotovo nikako za nekog talenta sa tog područja. Vjerujem da ga ima, ali niti nas tko zove, niti šalje informacije. To nije dobro, kako za mlade igrače, tako i za nnnogomet u BiH u cjelini.

Tko je zato kriv?

-Moje lično mišljenje je da ima krivice na obje strane. Upravo sam u Bihaću čuo divnu izreku: „Ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu“. Vidite apsurda, ovdje je momak koga sam otkrio u SAD-a Haris Jašić, koji vuče korijene sa tog područja, još je tu i Cerić iz Sanskog mosta i tu je kraj. Ne može me nitko ubijediti da nema više kvalitetnih igrača na tom području ali, na žalost o njima se malo čuje i zna.

Vama za informaciju na području USK-a, pored klupskih omladinskih pogona ima na desetine „škola nogometa“, kakvo je Vaše mišljenje o tim školama?

-Nemam neko određeno mišljenje. Ipak, mislim da se u tim školama puno više vodi računa o broju polaznika, nego kvalitetu istih. Što znači da je vlasnicima tih škola u prvom planu koliko će imati članova ili koliki će biti priliv novca od članarine, nego kvalitet, bilo polaznika ili samog rada. Koliko ja znam, sa oko 30 polaznika obično radi samo jedan trener. To je apsurd! Nije moguće da on može na jednom treningu bilo kome što ispraviti ili pokazati. Upravo tamo gdje se uči „nogometna abeceda“ ta djeca ostaju „nogometnim žargonom rečeno nepismena“.

Što uraditi u tom trenutku?

-Prije svega treneri se moraju edukovati. Klubovi moraju po svaku cijenu posvetiti daleko veću pažnju omladinskih selekcijama, obezbjediti uslove, adekvatnu platu trenerima i ukinuti bilo kakvu članarinu. Tada će roditelji dovoditi djecu na utakmice gdje se vrši selekcija i samo najtalentovaniji bi trebali ostati. „Tatini sinovi“ neka idu u te privatne škole, jer su one i onako zabavište za stariju djecu.

Na kraju smo upitali za našeg „Amerikanca“ Harisa Jašića. Njegovo mišljenje je, bar po našem sudu, vrlo objektivno. -Harisa gledam drugi put. Prvi pu je to bilo u SAD-a, u kampu koji i sada vodi gospodin Murat Alibašić. Haris je vrlo zanimljiv igrač, veoma talentovan, radišan i veoma inteligentan. Samo da ima kvalitetan rad, kao što je imao prošlog ljeta u Bihaću, kad je individualno radio sa mojim prijateljem i kolegom Eviem Smailagićem, bio bi ono što od njega očekujem a to je igrač za velike klubove i domete.

Vrijeme druženja sa Slavenom Musom teklo je meteorskom brzinom. Za kraj smo ostavili da napišemo da bi volio na proljeće vidjeti jednu revijalnu utakmicu ovog uzrasta na području Unsko – sanskog kantona ali i da ne bi imao ništa protiv da se odigra i koja međunarodna utakmica, kao i da razgovara sa trenerima u omladinskim školama i na tom razgovoru da se uspostavi saradnja, kao i da ima uvid o uslovima u kojima rade treneri i uopoće omladinske škole nogometa. Ešref HADŽIĆ