VELIKA KLADUŠA – Večeras u emisiji „Odgovorite ljudima“ zapažam kako premijer Vlade USK-a Mustafa Ružnić, govoreći o stanju pandemije koronavirusa na ovim prostorima nabraja razne aktivnosti svih članica lokalne zajednice osim Velike Kladuše. Nisam odmah negativno reagirao zbog toga jer sam se sjeti da su prije dva dana iz njegove Vlade zvali kolegu novinara a on mene da dobiju broj telefona Štaba Civilne zaštite Velika Kladuša. Niti je kolega novinar znao broja a nisam niti ja a onda je to u jednom svom obraćanju spomenuo premijer Ružnić a predsjednik Općinskog Štaba Civilne zaštite reagirao.
Ovo su neke od činjenica za uvod u već najavljeni prilog a na kojeg me je dodatno „isprovocirao“ aktuelni predsjenik Štaba Refik Tabaković. Budući da je tokom dana održana peta sjednica ovog Štaba a da o njegovom održavanju kao ni o prethodnima lokalni nezavisni mediji (ReprezenT, Trend radio i Velkaton) nisu obaviješteni, red je predsjedniku i članovima tog Štaba reći dosta, ne može više tako. Pozvao sam Refika Tabakovića, koji mi reče da on od toga ne zna ama baš ništa. Evo slažem se da Tabaković o tomu ne zna ništa jer ne mora niti znati, mora samo slušati nalogodavca i to je poenta, a koga briga za građane, ali gdje su tu ostali članovi Štaba, posebice direktor RVK, ako je i on, kako sam čuo član istoga, međutim Tabaković reče kako misli da nije. Nebitno, je li ili nije, porazna je činjenica da se jedan čovjek iz medija može tako komotno ponašati i ne skrenuti pažnju i na trenutnu situaciju i na činjenicu da građani imaju pravo na informaciju iz više izvora, a danas više nego ikada. Zapravo danas više nego ikad informacija građanima je nasušna potreba, informacija je ta koja određuje i usmjerava njihove tokove života.
Tabaković u svom reagiranju koje je uputio premijeru Ružniću, a nije ga dostavio medijima, poziva na zbijanje redova, na zajedništvo i solidarnost a na najgrublji način vrši diskriminaciju medija a time i građana, jer se varaju svi koji misle kako svi građani Velike Kladuše prate općinski radio i vjeruju njegovim izvještajima, šta više ovaj medij je odavno etiketiran kao megafon jedne političke partije, ovaj medij je platio visoku kaznu od 6.000,00 KM kazne a nedavno zaradio i ukor zbog neprofesionalnosti, i zašto na kraju krajeva slijepo vjerovati bilo kojem mediju, pa i ovom.
Zadnja je stvar i dno je dna velikokladuške medijske scene da se ovako mediji međusobno odnose jedni prema drugima, i da se izgradio sistem u kojem jedan medij ima pravo na sve a to pravo je drugima potpuno ukinuto. Ovakvo stanje je u „miru“ skandalozno a sada u ratu protiv nevidljivog neprijatelja je baš dno dna onih koji takav sistem grade, a takvih je, nažalost, popriličan broj.
Od vrha Države pa do najnižeg nivoa svakodnevno se organizuju press konferencije, dostavljaju obavještenja, saopćenja, svugdje samo ne u Velikoj Kladuši. Šta u ovakvoj situaciji kazati nego: dobrodošao koronavirusu, nigdje drugdje nećeš za svoj ubilački pohod naći pogodnije uslove za djelovanje nego u Velikoj Kladuši.


Ljuljamo se na sred pučine u brodu sa kojeg je pobjegao kapetan i njegova posada, zakonodavne vlasti nemamo dvije godine, Laburistička stranka sa dva doktora neće da se odazove na sazvanu Vanrednu sjednicu Općinskog vijeća na kojoj bi se razgovaralo o pandemiji koronavirusa. Kladuščani u karanteni a migranti na ulicama njihova grada, dvoje Kladuščana poslanika glasalo protiv Budžeta USK-a a jedan bio suzdržan, kojim je Velikoj Kladuši namijenjeno 2,2 miliona KM, jedna od njih, Edina Abdić Pleho je npr. glasala protiv da se Centru za kulturu dodijeli 300 hiljada KM za njegov završetak, a ona predsjednica Upravnog odbora tog Centra. Svaka općina u BiH ima Operativni štab sa telefonskim brojevima i sjedištem sa dežurstvom non-stop, samo to nema Velika Kladuša. Samo se u Velikoj Kladuši može desiti da higijenske maske proizvodi preduzeće u sastavu „Komunalija“ koje se dodatno, svake godine financira sa oko 2,5 miliona KM iz Budžeta građana da bi se te maske prodavale po 2,50 KM. Navodno je proizvodna cijena tih maski 2,30 KM u „Alatuši“ a skromnu razliku zarađuju apoteke.
Zbog onih koji ovakvu politiku vode sa našim sredstvima iz Budžeta, zbog onih koji ne žele raspravljati o koronavirusu, zbog onih koji su u najtežim trenucima napustali svoje građane, zbog onih koji neće da dio novca iz Budžeta poreskih obveznika USK-a dođe u Veliku Kladušu, zbog toga što na sve nabrojane okolnosti ćutimo, a ćutanje znači sudjelovanje, treba nam koronavirus da nas upozori a možda i opameti. Možda! Esad ŠABANAGIĆ