CAZIN – Bosanska soba Amire Delalić, iznimno vrijedna etnografska zbirka u Cazinu svojim eksponatima već više od tri decenije plijeni pažnju rijetkih posjetilaca, ljubitelja starine i umjetnina. Amira na ovaj način želi sačuvati od zaborava našu tradiciju i kulturu, sjećanje na jedno vrijeme u kojem se zasigurno ljepše i sretnije živjelo.
Sačuvala seharu
U Bosanskoj sobi u samom središtu cazinske čaršije sve odiše starinama kojima je Amira Delalić svojom ljubavlju i pažnjom utkala dušu. Izloženi eksponati vratili su nas u prošlost i oslikali duh jednog vremena za koje nas i naše starije, a posebno našu sagovornicu vežu lijepe uspomene. Amira je svoje eksponate počela prikupljati i čuvati i prije sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Kao djevojčica i djevojka stvarala je ručne radove poput stolnjaka kojeg je izradila kako bi sebi prikupila ruho a kad se udavala u njemu su se našle serdžaze i tepisi. -Imam seharu od moje mame u kojoj je ruho došlo, i ona je tu sačuvana. To je od 1900. godine, kada je mama rođena. Od koliko se udala, ne znam. Znači da je to staro nešto. Imam od babe mašinu, on je bio obućar, i ova Singerica je poklonjena njemu od ne znam koje bio, Austrougarska, a i on je devetstoto godište, kaže Amira Delalić, vlasnica Bosanske sobe s vrijednom etno-zbirkom. Sve što je ovdje izloženo starije je od dvadeset, trideset i više godina. Amira je veoma aktivna u izradi ručnih radova. Tehnike kojima izrađuje svoje radove su raznolike. Ona hekla, veze, šlinga i šije, a i rekonstruira stare dijelove odjeće. Svoje slobodno vrijeme ispunjava ručnim radom u kojem uživa. -Odmah poslije rata bila sam članica Udruženje „Ruž“ pa smo poslije formirali udruženje „Đerđef“, i tu imam i folklora i sve drugo. I onda sam ja za to svoje udruženje šila nošnje za mlade, u stvari, naše nošnje, i ove jeleke. Sve sam ručno radila, vezla i vezem i sada. Jedno imam, baš prije dvadeset dana sam izvezla jednu krasnu bluzicu koju je jedna mlada naša dama Lejla (Hajrulahović, o.a.) htjela da je obuče za svoje vjenčanje. I ta je bluza krasna. Ona se ponosi s tim što je to tako uspjela da ima i obuče, kaže Amira.
Ima svoju priču
Na upit šta joj u emocionalnom smislu znače svi ovi predmeti, odgovara kako svaki od njih, i mali i veliki, ima svoju priču. -Ti predmeti su u meni i oni umeni pobuđuju mnogo. Nijedan ne bih otuđila, nijedan ne bih dala, nijedan ne bih prodala. U tom smislu je to vezano emitovno, kaže Amira. Na pitanje dolaze li građani i turisti posjetiti njenu Bosansku sobu s vrijednom etno-zbirkom, Amira odgovara, vrlo malo. I pored toga što se nalazi iznad zgrade Pošte u središtu grada, kojim prolaze brojni građani, tek rijetki je posjete. -I pored toga što je preko puta „Papilon“, ja sam tu svakodnevno, imam vani sto, sjedim. Otvorim onako da ljudi pogledaju. Ne da ja to unovčim jer to ne želim unovčiti, ne dolaze, rijetko. Ko naiđe, onda se toliko zadivi i da nije znao da u Cazinu postoji tako jedna Bosanska soba, dodaje. U Amirinoj Bosanskoj sobi izložene su i zavjese koje su njen ručni rad. Nijednu nije dobila na poklon. Zbog svega što smo čuli i vidjeli i entuzijazma i želje da od zaborava otrgne i sačuva staru krajišku tradiciju i vrijedne starine i umjetnine, vrijedi posjetiti ovo blago, bogatu etnografsku zbirku u koju je Amira utkala svu svoju ljubav i život i čiji su eksponati pečat jednoga prohujalog vremena. Vrata njene Bosanske sobe, širom su nam otvorena. Učinimo taj korak i zakoracimo u nju, imat ćemo šta i vidjeti. Samir TULIĆ
