Iz ugla građanskog promatrača, piše Hasan ZULIĆ
Poslanici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 25.02.2016. godine usvojili su Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala FBiH, čime je produžen rok za početak primjene istog i to od 1.07.2017. godine. Vrijeme primjene Zakona, federalna Vlada pravda nedostatkom materijalnih, tehničkih i infrastrukturnih kapaciteta za uspostavljanje posebnih odjeljenja u Vrhovnom sudu i Tužilaštvu. Produljenje roka primjene najbitnijeg antikorupcijskog zakona dovešće nas na dno ljestvice u učinkovitoj borbi protiv ove pošasti i usporiti eurointegracijski proces kojem je cilj uspostavljanje vladavine prava. Iako je korupcija uzrok našeg posvemašnjeg siromaštva, odgoda gonjenja kriminalne bagre pada u vrijeme kada je BiH predala aplikaciju za članstvo u EU, te se obavezala na ubrzane sustavne reforme koje predviđaju odlučno razračunavanje sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Odluka je donesena u vrijeme kad vlast traljavo daje odgovore na reformska pitanja. Iako su žestoko najavljivali i zakljinali se, nisu ustrajali u borbi protiv najvećeg društvenog zla i činili su malo ili nimalo za potpunu potvrdu tog principa u svim dijelovima društva.
Vlast u FBiH je, ovom strategijom, zaustavila provedbu korupcije; izgleda ne želi da bude na smetnji, nije voljna da ih neko krivo pogleda i nedajbože da ih prikaže u ružnom svjetlu, a ja se pitam, ti branioci narodnih interesa možda su udarili glavom o kamen i spotakli se više puta o isti kad su glasovali za odgodu gonjenja korupcije in commune bonum (za opće dobro). Kako zastupnici krajiške gore lišća mogu biti u istim mislima, pomiješanih koljena u istom saffu s onima koji ovisno o svojim potrebama i interesima mijenjaju svoje stavove kao veš, biti sa istim stavom sa onima koji su odapeli ubitačnu strijelu direktno u srce reformi? Korupcija je uvjet za učinak svake od 51 mjere reformske agende. Poseban problem je politička korupcija na najvišim vrhovima piramide vlasti. Kako dohakati financiranje političkih stranaka kad nema pravnog uporišta? Kroz političke partije kao najkorumpiraniji dio društva prođu milioni maraka prljavog novca koji doniraju biznismeni, tajkuni i lokalni moćnici. Takav opran novac potroši se tokom izborne kampanje, kupnju glasova, bilborda, medijske emisije i ostali kupleraj našeg izbornog folklora. Sustavno korumpirano osinje gnijezdo ostaće nedodirljivo: zapljena nezakonito stečene imovine, procesuiranje ljudi koji su zloupotrijebili funkciju, koji su se nezakonito obogatili u prodaji državnog kapitala, ostavljeno je na brigu nekoj drugoj vlasti u nekom drugom vremenu. Je li vlast, odgodom primjene Zakona uložila veto i na sudski proces protiv Radončića, iako se zna da iza hapšenja stoji politika nulte tolerancije prema kriminalu? U postkonfliktnoj obnovi vlast vođena politikom isključenja interesa ogromnog broja ljudi koji nemaju ništa do svojih potreba, glomazan i neučinkovit administrativni aparat, nepotizam, mobbing, korupcija i kriminal opće je mjesto stanja u zemlji. Sklonost podmićivanja određenih skupina odanih vlasti postala je prirodna pojava, tajkuni i ratni profiteri definitivno su istoznačnice nezakonitog bogaćenja pod zaštitnim kišobranom političkih moćnika. Dok se ljudske sudbine grade po modelima političkog gospodstva i njima vjernih socijalnih skupina, ljudsko zlo: korupcija pretvorila se u niz besćutnosti i nemorala, a čovjek ta božanska čestica i društvo u cjelini nisu lišeni ogoljela civilizacijskog opstanka kojem dobrano kumuju i jahači apokalipse izabrani na posljednjim parlamentarnim izborima. Gurnut privremeno ustranu, Zakon je dokrajčio ionako zamrznutu potragu za lopovima i oslobodio odgovornosti pravosuđe, financijsku policiju i građane koji ni do sada nisu pokazali bogzna kakvo interesovanje za borbu protiv korupcije. Ako je u vlasti volja za promjenama izgorila kao slama, ako se ne ukazuje put, ako nema volje na svim stranama, može li u ledeno doba vjetra promjena iz društva provaliti građanski neposluh, bljesnuti neimaština i beznađe, sve ono što se desetljećima taloži u čemernom životu ljudi koje je mimoišla socijalna pravda? Može, dakako, ali njihov adrenalin može da sruši lokalnu vlast, nikako sustav koji ovakav kakav jeste uživa u statusu qua i nije u stanju da rađa demokratsku vlast koja služi narodu umjesto da nad njim provodi šenluk. Razlog ovome je prost: Ugrožene interesne skupine nisu i ne mogu da se organizuju kao demokratska zajednica. Nezaposleni i drugi u stanju socijalne skrbi, nisu ništa drugo do socijalne grupe sa potrebom da prežive, koji se udružuju na temelju gladi kao zajedničkog simbola kad crijeva krulje u trbuhu. Za valjan bunt potrebna je jaka društvena grupa, koja ima cilj, program i akciju temeljeno na univerzalnim ljudskim pravima i vrijednostima. Završena je jedna era posve neuspješno, nova faza promjena ne ukazuje se na kraju tunela. Vlada Fadila Novalića korača sporo, ali untrag. A mi, svakog dana u svakom pogledu sve više nazadujemo!