„Bijeli nišani na mezarju u Potočarima su svjedoci. Njihova slika će opominjati i onda kada nas ne bude da kao živi svjedoci govorimo o zlu koje je počinjeno rukama onih koji su ga u svojoj duši zametnuli. Dovom ćemo čuvati sjećanje na naše najmilije, otimat ćemo njihove likove od zaborava, uvjereni u njihovu nevinost i besmrtnost”. (Reisu-l-ema Kavazović)

Prof. dr. Nedžad Bašić

Reisu-l-ulema Kavazović: Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova, s Čijim imenom započinjemo svaku našu dovu, svako naše obraćanje i svaki naš dobar posao.

Šehid:  Allah Gospodar svih svijetova, gospodar i sunca, i mjeseca, i vjetera, i života, i smrti, htio je da me geler pogodi posred srca ne mogavši vidjeti ni grč ni suzu na licu moje Bosne, niti čuti njen bolni krik, niti osjetiti svu njenu tugu. Utonuo sam u duboki bezdan u kojem je više nisam mogao ni vidjeti, ni čuti, ni osjetiti. Ležao sam onako nauznak sa otvorenim ustima punih zemlje, širom otvorenih očiju staklastog pogleda uprtog u nebo nadajući se vidjeti je onakvu kakva je bila u mojim snovima dok smo sanjarili o njoj u plitko iskopanom rovu punom lepljive krvi i u roju muha koje su nemilosrdno napadale već upola raspadnuta tijela naše braće i sestara i dragih naših prijatelja.

Reisu-l-ulema Kavazović:  Ištemo oprost i milost za naše šehide u ovom danu i u svakom danu u kome sunce izađe. U našim srcima i u našim dovama su sinovi i kćerke Srebrenice, i živi, i mrtvi, mučki ubijeni od ruku zločinaca u zločinu Genocida. Proklet neka je svaki zločinac i njegovo djelo i oni koji su mu pomagali, do Sudnjega dana.

Šehid: Molimo milostivog i svemogućeg Allaha da one koji su preživjeli najteži zločin od zločina, da ih učini moćnim da spriječe ponavljanje zločina, da ih zaštiti od neznanja, pohlepe, surevnjivosti, mržnje, laži…, što oduzima moralnu snagu i ljudske vrijednosti našem narodu, što vodi razaranju Bosne kao posljednje brane zločinu protiv čovjeka i čovječnosti.

Reisu-l-ulema Kavazović: Snaga vjere jednog muslimana ogleda se u njegovom moralnom ponašanju u teškoćama i nevoljama i u istrajnosti na Božijem putu… Iskren musliman će strpljivo podnositi nedaće, koje pogode njega i njegove bližnje, i spreman je podijeliti s drugima patnju, dajući sve od sebe da otkloni nesreću i bol, pružajući pomoć i dijeleći saosjećanje s drugima.

Šehid: Temelj  vjere u svemoćnog i milostivog Allaha onih koji su preživjeli zločin je iskrena, čvrsta, nepokolebljiva i postojana pobuna protiv svake nepravde i nesreće koja pogadja njih, njihovu djecu, njihove bližnje, koja pogađa svako iskreno i pošteno ljudsko biće. Strpljivo podnošenje nevolja i boli bez pobune čini čovjeka neodlučnim i slabim, što zločin čini moćnijim i jačim.

Reisu-l-ulema Kavazović:  Moralna veličina jednog muslimana ogleda se u njegovoj odlučnosti da ustrajno vrši dobra djela, čak i prema onima koji su mu učinili nepravdu. Bez praštanja u zajednici i pokajanja u sebi nema mentalnog zdravlja zajednice, niti moralnog ozdravljenja pojedinca.

Šehid: Činiti dobra djela prema svakom pa čak i prema onom koji čini nepravdu jeste moralna veličina ali veličina koja je nedovoljna da bi se zločin spriječio. Biti moralan znači biti sposoban spriječiti zločin da se desi i biti sposoban ubijediti zločinca da zločin ne čini. Praštanje i kajanje jesu izvori dobra, dobročinstva i vjerničke ljepote, ali biti nemoćan (nesposoban) da se zločin spriječi i nemoćan (nesposoban) da se odvrati zločinac da počini zločin, nije ništa manji zločin od samog zločina.

Reisu-l-ulema Kavazović:  Praštanje je snaga i vrhunac vjere, a kajanje hrabrost da se prizna vlastita greška.

Šehid: Upozorenje da bi se zločin mogao desiti i osuda počinjenog zločina vrhunac je  hrabrosti čovjeka, a kajanje je moralna vrijednost (?) onog koji je počinio zločin. Zločin bez kajanja ne zaslužuje praštanje.

Reisu-l-ulema Kavazović:   „Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti“. (Eš-Šura, 43). „Griješni su sinovi Ademovi, a najbolji među njima su oni koji se kaju“.

Šehid: Tamo gdje caruje strpljenje prema zločinu nema pobune. Tamo gdje nema pobune nema ni slobode. Tamo gdje nema slobode nema ni čovjeka. Tamo gdje nema snage da se spriječi zločin caruju zločinci. Tamo gdje vlada strpljenje i oprost zločina nema ni kajanja za počinjeni zločin.

Reisu-l-ulema Kavazović: Dostojanstvo jednog muslimana ogleda se u tome da drugima dadne do znanja da pamti i ne zaboravlja dobro koje su mu učinili, ali i zlo koje su mu nanijeli.

Šehid: Dostojanstvo muslimana je ne samo biti zahvalan ljudima na dobru. Činiti dobro prije drugih i odvraćati ih od zločina prije nego što ga počine, je najsvetija dužnost muslimana. Sa dobrim činjenjem mnogi zločini se spriječavaju a zločinci navode da odustanu od zločina.

Reisu-l-ulema Kavazović: Nema veće sramote od one u kojoj musliman živi ponižen u vlastitoj kući. Priroda naše vjere zahtijeva pobunu protiv poniženja, odlučnost u borbi protiv zla i nepravde gdje god da se nađu.

Šehid: Ništa teže kada poniženje i nepravda dolazi u vlastitoj kući od samih nas, a mi sami u to ne vjerujemo. Narod koji je prevaren da nad njim neće biti počinjen zločin i koji je taj zločin dočekao s nevjericom, što ga je učinilo slabim i nemoćnim, narod koji je spreman da zaboravi taj zločin prema samom sebi i oprosti onima koji su ga lagali da zločina neće biti, teško da može očekivati nešto drugo do ponovnog vršenja zločina nad njim.

Reisu-l-ulema Kavazović: Ne poginjite glavu pred zlom i nasiljem, jer zlobnici i nasilnici ne zaslužuju da im se klanjamo, poginjemo glave i osjećamo strah i strahopoštovanje prema njima.

Šehid: Narod je nepismen, bolestan i siromašan i teško može razaznati kad će i kakav će zločin i nasilje nastupiti nad njim. Posebno mu je teško razaznati zločin od svojih koji su mu zatvorili škole, skrnavili bolnice, prodali fabrike, a njegove njive učinili pustanjama korova bez duše i života, a vjeru učinili udaljenom od njega. Narod ne zna više kome da vjeruje i koga da slijedi. Narod je zbunjen i paralizovan i  nema ni znanja ni moći da podigne glavu protiv onih koji bi ponovo zločin činili prema njemu i svojih vlastelina koji ga pljačkaju i ponižavaju, a sve to u ime Boga i naroda.

Reisu-l-ulema Kavazović: U ovim danima našeg sjećanja na braću i sestre, žrtve Genocida u Srebrenici, iznova potvrđujemo davno izrečenu istinu vjere: ne može čovjek služiti samome sebi, a da ne počne ljubiti svoj lik ili lik svog naroda, pretvarajući ga u lažno božanstvo.

Šehid: Oni koji čine nasilje i zločin nad sopstvenim narodom pretvaraju sopstveni narod u lažno božanstvo a svoju moć izdižu do božanske moći i često ponavljaju Allahove riječi: „I ne bojte se njih, a bojte se Mene, ako ste vjernici“. I narod se njih plaši i postaje pokoran njima… Laž i manipulacija pretvara nevjernika u lažnog vjernika (munafika) a lažni vjernik postaje vladar na kojeg je Allah preneo moć vladanja ljudima. Pobuna protiv vladara je pobuna protiv Allaha, a to iskreni vjernici neće činiti. I niko se ne buni protiv vladara, koji je zaštićen božanstvom nacije, koji svojim licemjerstvom, lažima i manipulacijama razara nepismenog i pokornog čovjeka,… I tu se zatvara KRUG ZLOČINA iz kojeg narod nema ni znanja, ni snage ni volje da izađe.

Reisu-l-ulema Kavazović: Zbunjuje nas oklijevanje OHR-a da nametne zakon o zabrani negiranja genocida i zločina u Srebrenici i na drugim mjestima. To oklijevanje nas podsjeća na jeftinu trgovinu i podilaženje zlu. Sve to nas vraća u vrijeme agresije, kada je zbog oklijevanja Vijeća sigurnosti UN-a, genocid u Srebrenici i počinjen.

Šehid: Sve je teško i zbunjujuće za onog ko ne zna. Narod ima običaj da kaže: sve je lako samo treba znati kako. A narod ne zna a na vlast su došli munafici koji niti znaju niti ih interesuje narod. Skloni manipulacijama, lažima, prevarama i činjenju zločina nad sopstvenim narodom, radi svojih interesa, udružuju se sa onima koji su skloni činjenju zločina u ime Boga i nacije. Molimo Allaha milostivog i svemoćnog, gospodara svih svijetova, gospodara i sunca, i mjeseca, i vjetera, i života, i smrti, da djeci našh šehida braće i sestara, i djeci naših prijatelja, i svoj djeci koja su rođena poslije velikog zločina Genocida, podari pamet i moć da čineći dobra djela učine Bosnu i Hercegovinu najsvijetlijim lampionom blagostanja, prava i sloboda čovjeka, a zločinca učine sramnim, nevidljivim i bezpomoćnim. Bosna i Hercegovina kao lampion blagostanja, slobode i pravde učinit će djecu naše braće i sestara, djecu naših prijatelja i cijelo čovječanstvo, čvršćim i odlučnijim da se suprotstave svakom zločinu i svakom zlu a naše dželate učinit će sve slabijim i sve nemoćnijim. (*)

LA PAZ, Juli, 13. 2020.