Proslava međunarodnog praznika rada, 1. maja, nekad je bila jedan od najznačajnijih događaja u godini. Bilo je to vrijeme borbe za prava radnika, uranaka i parada.
Vrlo zanimljiva fotografija na kojoj se vidi velika povorka radnika ili proslava 1. maja, snimljena je vjerovatno u 30. godinama 20. stoljeća na glavnom trgu »Čaršija« u Velikoj Kladuši (sasvim lijevo su dio današnjeg Vatrogasnog doma i kuća Flak). Ona se nalazi na jednom od plakata oblikovanih za moju dokumentarnu fotografsku izložbu sa naslovom »Pismo je iz Maribora, od Vere I.«, koja je posvećena velikokladuškim Slovencima i otvorena u Ljubljani 16. aprila 2026. godine. Tema te izložbe inače su Slovenci, koji su sudjelovali pri gradnji temelja današnjeg naselja Velika Kladuša krajem 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća. O njihovom životu na našem tlu svjedoče brojni zanimljivi dokumenti i fotografije: stotinjak njih, raspoređenih na 20 plakata, odabrano je za izložbu. Najviše pažnje posvećeno je članovima porodica Hrovat, Mišmaš, Flak, Nikšić-Polajner, te učiteljici Ljudmili Rijavec Topić. Objavljen je i lijep katalog izložbe u kojem je kratka kulturna povijest područja općine Velika Kladuša sa više posve novih podataka.
Izložba je vrlo aktualna i to zato, što su u zadnje dvije godine najviši predstavnici općine Velika Kladuša omogućili rušenje dviju kuća Slovenaca, podignutih na glavnom trgu u naselju: jedna od njih je spadala među najstarije kuće u Velikoj Kladuši uopće. Brutalno rušenje tih kuća upravo je bilo povod za rad na izložbi, a to sam istakao i prilikom svečanog otvaranja, kojem su prisutvovali ambasador Bosne i Hercegovine u Ljubljani i predstavnica slovenskog Ureda za Slovence u inozemstvu. Smatram da za takve rušilačke nagone ne bi bilo opravdanja čak i da je naselje Velika Kladuša utemeljeno u 17. ili 18. stoljeću. Doista je žalosno što aktualni načelnik Boris Horvat i predsjedavajući općinskog vijeća Asim Veladžić ne znaju da su bile čak i oko 1900. godine na većem dijelu područja današnjeg naselja uglavnom pustare i močvare na kojima su vukovi imali spolne odnose. Kad će shvatiti da bi isključivo istinski stručnjaci trebali voditi računa o najstarijim kućama i dijelovima naselja?
Spomenuti predstavnici općine Velika Kladuša nisu željeli poduprijeti postavljanje moje izložbe, unatoč činjenicama da je prošle godine Vlada Republike Slovenije dala oko 800 hiljada eura za sanaciju gradskog vodovoda u Velikoj Kladuši i da je 23. februara 2026. godine počasno građanstvo dodijeljeno aktualnoj ministrici za vanjske i evropske poslove, gospođi Tanji Fajon. Zanimanje za izložbu nisu pokazali čak ni lokalni mediji (častan izuzetak je portal Reprezent), iako je ona nesumnjivo jedna od najvećih promocija kulturne povijesti Velike Kladuše u inozemstvu u zadnjih trideset godina.
Naravno, sve nabrojeno neće i ne može nauditi mojoj izložbi, jer se radi o raznolikom i vrlo kvalitetnom materijalu, čija je svrha da skrene pažnju stručnjaka u regionu pa i šire u Evropi na bogatu i zanimljivu kulturnu povijest područja općine Velika Kladuša. Taj materijal (kao što je ova fotografija iz arhiva velikokladuškog Slovenca Dragutina-Drage Hrovata 1922-2012) omogućuje mi da prilikom svake selidbe izložbe mogu prozivati krajnje neodgovorne i nesposobne predstavnike općine Velika Kladuša, kojima je kulturna baština »zadnja rupa na svirali«, o čemu uostalom svjedoče uništene ili nestručno obnovljene džamije, škole, crkve, hoteli itd. Kao najljepšu ilustraciju za zadnju tvrdnju, ističem njihov suludi pokušaj revitalizacije srednjovjekovnog grada Podzvizda, dok im doslovno pred nosom propada čitavo jedno »etno-selo« sa 16 kuća sagrađenih u tradicionalnom bosanskom stilu u blizini starog grada Velika Kladuša. (Tekst preuzet od Huseina Sejke Mekanovića, diplomiranog povjesničara umjetnosti)