BIHAĆ – Odbor za proučavanje historije Salihagića iz Bjelaja i izdavačka kuća „Grafičar“ upriličili su u Muzeju Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću promociju monografije „Salihagići iz Bilaja“ – Rodoslovni historijski put, autora Mithada Kozličića i Adema Salihagića. Ovo iznimno značajno naučno djelo daje bitan potpuno novi doprinos genealoškim naučnim istraživanjima u historiografiji Bosne i Hercegovine.
Nedostatak pisanih izvora
Djelo Salihagići iz Bilaja – Rodoslovni historijski put autorskog dvojca Mithada Kozličića i Adema Salihagića po mnogo čemu je jedinstveno u našoj historijskoj nauci. Njihov autorski doprinos u ovoj knjizi je nemjerljiv i po svojoj originalnosti premašuje brojna autorizovana djela. Ono što se iz samog sadržaja knjige može vidjeti je da su se autori suočili s nedostatkom pisanih izvora, što ih je svakako spriječilo da napišu jednu hronološki upotpunjenu monografiju ove porodice. Stoga su otišli korak dalje, te kao iskusni pedagozi, dali priloge uz ovu knjigu koji će biti na usluzi istraživačima rodoslovlja u Krajini. -Imate dva svjedoka koji kažu da ste se vi rodili kad se kosilo. Ademov otac je imao jedan mali drveni sanduk u kojem je čuvao dokumente. On je preminuo prije rata. Mi ni dan-danas ne znamo šta je to unutra bilo. Dio dokumenata. Na žalost, neko je bio toliko pametan da je to zapalio. U prizemlju njihove kuće uselio krmke, a oni su gore živjeli, u njihovoj kući, kaže prof. dr. sc. Mithad Kozličić, koautor monografije „Salihagići iz Bilaja – Rodoslovni historijski put“. Dodaje kako je najveći problem sa svim bihaćkim rodovima, pa i sa Salihagićima, nedostatak dokumenata. -Na koncu se našlo nešto dokumenata u Veneciji, u Beču, Zagrebu, relativno dosta u Sarajevu. I uspjelo se sklopiti. Međutim, nastao je problem. U tom Mletačkom dokumentu piše Salih-aga. On je rodonačelnik. Ubio je njegovog sina Jovo Kjačić 1664. Murat-aga Salihagić, sin Saliha. Kako to sad Murat-aga ima prezime a salih-aga nema prezime, pita se dr. Kozličić i naglašava, kad čitate o agama koje su bile u Bilaju kod Bosanskog Petrovca, Avdaga i dvojica Hasan-aga, Murat-aga i dalje navodi Kreševljakovića. Tu i tamo ima prezime, a najčešće ga nema nikako, ističe dr. Mithad Kozličić, inače profesor na Odjelu za Povijest Sveučilišta u Zadru.
Ispunio amanet
Monografija „Salihagići iz Bilaja“ nastajala je punih sedamnaest godina jer je do potrebne historijske građe bilo iznimno teško doći. U Bosanskom Petrovcu sva dokumentacija o Bilaju, je spaljena pa su se činjenice utvrđivale na izjavama svjedoka. I u Bosanskoj Krupi su uništeni svi dokumenti o Salihagićima. -Ova ideja je stara još šezdesetih godina od moga rahmetli oca Hruste koji se počeo baviti tim. Putovao je po bijelom svijetu, od Stambola i Beča do Beograda, Zagreba i Sarajeva i to skupljao ljubomorno. Negdje pred duboku starost imao je običaj reći, ako ja ovo ne završim sine, tebi ostavljam u amanet. Ja sam se malo na to smijao kao dijete, međutim, spletom okolnosti sva ova turbulentna vremena koja su prošla preko našeg prostora, ovo je mogu s ponosom reći jedan od svečanijih trenutaka u mom životu. Nakon sedamnaest-osamnaest godina intenzivnog rada, uspio sam taj amanet ispuniti, ući u vremeplov i osvjetliti daleku 1662. godinu, kad smo uspjeli naći u Venecijanskim arhivima, gdje se prvi puta spominju ti moji preci koji su živjeli i stolovali u području Like, Bilaja Ličkoga. Od tih vremena pa do danas došli smo do puno interesantnih podataka. Ovo što je napisano na 248 stranica historijsko-hodološkog puta je vrlo interesantno za historičare i naučno-istraživački pristup, a na kraju same knjige je rodovno stablo. Na tom stablu iznimno nas je mnogo pa nas poslije ovoga rata u bijelom svijetu ima rasutih i preko okeana. Ovom monografijom mi smo potomstvu ostavili da znaju ko su, šta su i odakle su. Ovdje ima ljudi koji su spletom okolnosti kroz historiju bili prisiljeni i vjeru promjeniti i žive u drugom vjeroiskazu i koji također svjedoče ovom skupu, kaže prof. dr. sc. Adem Salihagić, koautor monografije „Salihagići iz Bilaja“.
Ostaci materijalnih dokaza
O monografiji je govorio i akademik Muhamed Filipović, podsjetivši kako su se Salihagići iz Perušića na ličkoj, radi minimuma sigurnosti, povukli u Bilaj na bosanskoj strani. Istraživači su morali obratiti pažnju na ostatke materijalnih dokaza o životu i postojanju porodice Salihagić u Perušiću, što predstavlja nesumnjivo pouzdan izvor da se utvrde osnovne činjenice o životu ove porodice. Samir TULIĆ