„Lako je biti pametniji od opće gluposti i nesreće; mnogo je teže preuzeti svoj dio muke i ponijeti ga prema dalekom, neizvjesnom ishodu, koji se pronalazi jedino zajedničkim naporom“. (M. Danojlić)
Ovih dana u Krajini je glavna oštrica kritike malobrojnih slobodoumnih Krajišnika usmjerena ka Huseinu Rošiću, nesrećnom premijeru USK-a, koji nikako da razazna pred kakvom se društvenom i ličnom odgovornošću nalazi zaposjedanjem lokalne premijerske fotelje. A što bi on to i morao da razumje kada i oni koji su ga imenovali nisu od njega tražili nikakvu odgovornost niti pak sposobnost da vodi ovaj ubogi krajiški narod u neku bolju i srećniju budućnost, koju sigurno zaslužuje. Za one koji su ga imenovali za premijera USK-a bilo je najznačajnije imenovati nekog ko će biti poslušan i neodgovoran, ali ko će imati dovoljno vještine i munafluka da napravi balans interesa raznih političkih koalicijskih partnera u podjeli onoga što se otme od naroda.
Bilo je potrebno da Husein može sastaviti koalicionu vladu koja će obezbjediti elegantno potkradanje naroda, bez ikakvog njegovog bunta i protivljenja. Bilo je potrebno ubijediti narod da je umjesto razvijanja poljoprivrede, stočarstva, šumarstva, zdravstva, školstva i plinofikacije grada, što bi omogućilo mnogo lagodniji, jeftinij i čistiji život građanima, mnogo značajnija gradnja lokalnog sportskog aerodrome na koji će, navodno, slijetati bogati Arapi, kojih još nema ni na vidiku, dok se umjesto njih u Bihaću gomilaju nesrećne izbjeglice koje su ti isti bogati Arapi natjerali u stampedo smrti, koje bi Husein sada najradije vratio u Sarajevo odakle je dobio 4 miliona KM predujma za aero-zabavu tih istih bogatih Arapa, a sve to na račun svog naroda kojeg je doveo do prosjačenja a njihovu djecu natjerao u stampedo bez povratka.
I tu je Husein pokazao zavidnu vještinu i sposobnost što je bilo dovoljno da se zadrži u fotelji premijera USK-a tako dugo što prevazilazi sve njegove intelektualne i duhovne sposobnosti. Rošić je u potpunosti ispunio očekivanja naredbodavaca i onih koji su ga imenovali na tu funkciju. Perfidno razaranje kantonalnog budžeta kroz kratkoročna i dugoročna zaduživanja Krajišnika (ukupno blizu 140 miliona KM), kroz nefunkcionalno (budžetsko) zapošljavanje rođaka i partijskih sljedbenika, sa čime je obezbjeđena potrebna izborna baza da isti koalicijski partneri mogu računati na sigurnu „samoizbornu” pobjedu. Kroz razaranje obrazovnog sistema, zdravstva, kroz pauerizaciju seljaštva i totalnu marginalizaciju radnika i njihovog uvođenja u najsuroviji robovski najamni odnos s kraja 18. stoljeća, postupno je stvarano društvo sumnje, straha i autocenzure.
Obezbjeđena je tiha i poslušna publika za narednu tekmu pljačkanja naroda. Svi su ili zadovoljni, ili nemoćni, ili uplašeni… Nema više ko da se buni. Sve je perfektno odrađeno i eutanazirano. Samo za realizaciju ovog „programa eutanazije naroda” potrošeno je više od 9,6 miliona KM nego što je prihodovano od krajiške sirotinje kroz razne poreze, akcize, takse, samodoprinose, i to samo u 2017. godini. I to će poslušna krajiška sirotinja ćutke platiti i ponovo za Huseina i njegove raspojasane pajdaše glasati.
Ipak Husein nije tako glup i nesposoban kako na prvi pogled mnogima izgleda. Biće da je on ipak rustikalno inteligentniji i visprenijih od svojih koalicijaskih partnera i kumova, koje je stavio u funkciju svojih interesa. Za vrijeme svoga mandata predsjednika vlade USK-a dosegao je Husein status doktora tehničkih nauka, sa čime ga je dekorisao njegov kum prof. dr. Atif Hodžić, dekan Tehničkog fakulteta, uz velikodušnu pomoć velikog „intelektualnog“ maga i dobrotvora prof. dr. Zijaha Burzića, koji po visokoj cijeni diluje zastarjele ruske projekte iz Vojno-tehničkog instituta iz Beograda dekorišući svoje Krajišnike beskorisnim doktorskim titulama (Fadil Islamovic, Atif Hodžić, Husein Rošić, Esad Bajramović i mnogi drugi…), taman toliko da ih osposobi za uspješnu primjenu IV digitalne tehnološke revolucije. A da to sve ne bi prošlo bez velike zahvalnosti i pompe, dodjelio je dr. Husein još jednu apanažu u iznosu od 80.000 KM svom kumu Atifu Hodžiću, Fadilu Islamoviću i njegovom kumu Esada Bajramoviću, predsjedniku sindikata univerzitetskih nastavnika, kako bi isti podigli stepen akademskog znanja na ovoj krajiškoj visokoškolskoj instituciji i to, ni manje ni više, nego kroz znanstveno povezivanje i saradnju sa univerzitetima iz Kičeva (Makedonija) i Kosovske (Sjeverne) Mitrovice. Taman da se pokriju svi troškovi njegovog promovisanja u doktora nauka i naravno i troškovi njihovog mentora dr. Zijaha, dokle i dopire njegov intelektualni utjecaj.
I to ništa nije neobično za ove naše nesrećne prilike. Tu se dr. Husein ništa ne razlikuje od svojih prethodnika dr. Mirsada Veladžića, dr. Atifa Hodzića, dr. Fadila Islamovića, dr. Muje Demirovića, dr. Esada Bajramovića… koji su svi redom za vrijeme svojih mandata predsjednika vlade USK-a ili raznih ministarskih fotelja bili dekorisani titulama doktora nauka, da bi odmah potom nakon razarajućih rezultata i smjene sa tih političkih funkcija prešli na akademske funkcije na bihaćki univerzitet gdje su nesmetano nastavili svoju misiju pljačkanja i razaranja državnog budžeta, dakako i krajiškog siromašnog puka.
I sve to ne bi bilo ništa čudno da su se na sve te marifetluke i pljačke naroda bar jednom oglasili oni koji su dužni da štite narod od tih bezkrupuloznih narodnih zulumćara. Nažalost, njihov glas se još nije čuo a kako stvari stoje neće se ni čuti. Vještinom dr. Rošića i njegovih koalicionih partnera zakonodavna, sudska i izvršna vlast sublimirane su u jednoj vražijoj skupštinskoj vrtešci u jednu kompaktnu cjelinu u kojoj je kroz dominaciju izvršne vlasti nad zakonodavnom i sudskom vlašću uspostavljena legalizacija nezapamćene pljačke naroda, što je ovu zemlju učinilo velikom nesrećom, iz koje sve živo bježi. Preuzimajući kontrolu zakonodavne vlasti kroz neprincipijalne stranačke koalicije u kantonalnoj skupštini, uspostavljena je dominacija izvršne vlasti (vlada) nad sudskom vlašću koju personificira Fadila Amidzić, prve tužiteljica USK-a, Fata Nadarević, predsjednica Kantonalnog suda u USK-u, i Vahid Ćoralić, kantonalni pravobranilac, kao posljednja odbrana naroda od nepravde i zločina koji se mogu učiniti prema njemu. Zna i Fadila, i Fata i Vahid, da se odgovornost postavlja kako za ono što je učinjeno a nije se smjelo učiniti, kao i za ono što nije učinjeno a moralo je biti učinjeno, ako iz toga proistekne šteta i nevolja kako za narod tako i za državu. A nevolje su velike. Narod osiromašio pa nema drugog izlaza do da bježi glavom bez obzira iz zemlje u kojoj se nemilosrdno nenamjenski i nefunkcionalno troše stotine miliona maraka građana (poreskih obveznika) od strane upravo onih koji predstavljaju državu koja taj isti narod gura u propast i u prosijačenje. Strah, nemoć i siromaštvo se uvuklo u sve pore života. I niko za to ne odgovara, niti ko postavlja pitanje odgovornosti u društvu koje se raspada.
Kao da ni tužiteljica Fadila, ni sutkinja Fata, ni kantonalni pravobranilac Vahid ne kuže šta im je činiti. Ne može to izgleda skužiti ni Senad Ramić, stalni i nezamjenjivi direktor lokalne Radio Televizije, ni Safet Hrnjica, prvo javno piskaralo krajiških državnih informacionih novina, koji do posljednjeg daha brane lokalne zulumćare kad zasjednu u fotelju lokalne vlade, prikrivajući njiihov nemoral i odgovornost. Neće oni javno da upozore ni dr. Huseina, ni tužiteljicu Fadilu, ni sutkinju Fatu, ni pravobranioca Vahida, niti drugima daju da to učini, na sve ono što čine a ne bi smijeli da čine, ni na ono što ne čine a trebali bi činiti. A bilo bi lakše svima da znaju šta to oni čine ili ne čine. Znaju oni za jadac da svaka kritika vodi smjeni a oni nemaju taj moralni kredo koji bi ih činio otpornim na male bijedne ljudske privilegije koje dobijaju za svoju poslušnoist, pa makar one vodile u propast i njihovu rođenu djecu.
I tu se krug završava. Iz njega teško da ima izlaza sve dok se ovaj lanac sublimacije (spajanja) zakonodavne, sudske i izvršne vlasti ne pokida. Dr. Rošić, tužiteljica Fadila Amidzić, sutkinja Fata Nadarević, pravobranilac Vahid Ćoralić… zasigurno to ne mogu, niti hoće to da učine. To mogu samo građani glasanjem protiv ovih koji ih drže prikovane na dnu dostojanstva ljudskog življenja. Da li će to učiniti veliko je pitanje. (*)