Prije nekoliko dana objavio sam tekst na portalu ReprezenT pod naslovom „IZBJEGLIČKA KRIZA I KOLAPS UNIVERZITETA“.  Cilj teksta je bio ukazati na neke elemente našeg mentaliteta, prije svega na izostanak međusobnog povjerenja, surevnjivosti, neznanja, nedostatak minimuma profesionalnog, akademskog i ljudskog morala, minimalne ljudske korektnosti, kriminala, nepotizma, što se najčešće pojavljuju kao stanovite prepreke napraviti bilo kakav pozitivan pomak u otklanjanju velikih poteškoća pred kojim se nalazi naše društvo. Za primjer je uzet  izostanak reagiranja gradonačelnika Bihaća na inicijativu da se blagovremeno pokrene pitanje sistemskog riješavanja izbjegličke krize koja sada prijeti BiH, i kolaps bihaćkog Univerziteta zahvaljujući prije svega neznanju, kriminalu, nemoralu i nepotizmu, našto sam javno ukazivao više od 10 godina. U okviru ovog teksta naveo sam kako i sami studenti da bi se lakše dokopali neke od diploma ovog Univerziteta, i sami čine velike pogreške i aktivno se uključuju u denunciranje ili progon profesora koji od njih traže viši stepen znanja. Povodom ovog teksta javila mi se je moja studentica a docnije i predmetna asistentica Ajna Bakrač Jodanović zbog moga navoda da je uz pomoć tadašnjeg dekana Pravnog fakulteta Nevzeta Veladžića uspjela da izbjegne odbranu svoje master teze pred zajedničkom međunarodnom Komisijom profesora sa Univerziteta iz Bihaća, Zagreba i Trsta, što je automatski vodilo priznavanju njene diplome kao validne u sve te tri zemlje. Cilj ovog programa koji sam želio uvesti je bio otvoriti šire mogućnosti za studiranje i zapošljavanje naših studenata u evropskim zemljama. U svom pismu asistentica Jodanović me optužuje za neistine koje sam izneo u pokušaju da narušim njen akademski ugled. U daljem slijedu pisma ista navodi sve svoje kvalifikacije i kvalitete koje posjeduje kao student i asistent na Fakultetu, sa napomenom da ona nikako nije mogla da utiče na promjenu sastava Komisije za odbranu njene teze iz koje je povučena profesorica sa Univerziteta iz Trsta Sara Tonolo, a umjesto nje instaliran Dr. Hamdija Lipovača tadašnji predsjednik Vlade USK. Želim odmah napomenuti da je asistentica Ajna Bakrač bila sjajan moj student, najbolji student generacije, i da je upravo po mojoj preporuci primljena u svojstvu asistenta na mojoj katedri. Isto tako bila je izvanredan student na poslijediplomskim studijama. I upravo zbog toga iznenađenje je bilo veće kada je prihvatila eliminaciju profesorice sa Univerziteta u Trstu iz njene Komisije. Ni na jednom Univerzitetu promjena Komisije se ne može vršiti bez pristanka Predsjednika Komisije i kandidata, s tim više ako prilikom formiranja Komisije i Predsjednik Komisije prof. Bašić i kandidat Ajna Bakrač su se saglasili sa tim. Nažalost ja sam bio doveden pred svršen čin pošto je sam kandidat Ajna Bakrač i dekan fakulteta Nevzet Veladžić prihvatili ovu izmjenu, i to navodno zbog financijske situacije na Fakultetu. E tu upravo dolazimo da suštine moga prethodnog teksta. Dakako cilj teksta nije bio nikakav pokušaj „narušavanja ugleda studentice Ajne Bakrač“, već da se ukaže na institucionalni problem koji je vladao, a vjerujem i sad vlada, na Univerzitetu u Bihaću. Nesrećna asistentica Ajna Bakrač Jodanovic sasvim sigurno je znala da Federalno ministarstvo visokog obrazovasnja svake godine uplaćuje Univerzitetu u Bihaću više od 800.000 KM za naučno istraživački rad mladih asistenata i profesora iz čega se trebaju podmirivati i troškovi za odbrane doktorata i mastera. Ajna Bakrac, kao i njene druge kolege i koleginice, nije imala snage da priupita njenog Dekana Nevzeta Veladžića zašto se iz tih sredstava ne mogu platiti troškovi odbrane njenog mastera (ukupno 250 KM) već ih je morala plaćati iz sopstvenog džepa, dok je raspodjela dodjeljenog granta za te svrhe volšebno korišćena za kupovanje fildžana i đuguma za privatnu kafanu dekanove sekretarice Emire Delić, koja je punom parom radila na istom tom Fakultetu. I kada je profesor Bašić postavio to pitanje, kao i pitanje zašto se profesoru Muji Demiroviću dodjeljuje 20% novčanih sredstava od svake budžetske donacije Fakultetu, zašto se asistentici Belmi Bajrić, inače bliskoj saradnici rektora Fadila Islamovića, po treći put produžava izbor za asistenta, zbog nesposobnosti pisanja doktorske disertacije na Univerzitetu u Mostaru, zašto se izbori u viša zvanja obavljaju na temelju objavljenih radova u tzv. zbornicima fakulteta gdje nema nikakve ni recenzije ni ocjene naučne validnosti tih radova. Zašto rektor Fadil Islamovic više od pet godina ne postuje odluku glavnog kantonalnog i federalnog Revizora da se koriguje način isplate predimenzionisanih osobnih dohodaka rektora, prorektora, dekana i prodekana, što odnosi ogromnu sumu novca iz budžeta Univerziteta, tada ni asistentica Bakrač niti jedan od profesora nije podržao tu inicijativu. Profesor Basic je proglašen nepodobnim za saradnju i sve kolege i koleginice su ga javno bojkotirali i izbjegavali. Niko nije želio da podrži inicijativu prof. Bašića da se preispita zakonitost odluke da se profesoru Enesu Hašiću produži ugovor o radu da bi mogao primati platu za još jednu godinu na ime nadoknadu za tzv. „bijeli hljeb“, mada je imao obezbjeđeno radno mjesto profesora na Univerzitetu u Bihaću, sa čime je budžet oštećen za više desetina hiljada KM, a radio je kao zamjenik zaštitinika za ljudska prava (ombudsman). Niko više ne postavlja pitanje zašto je Pravni fakultet i Univerzitet u Bihaću godinama odbijao da registruje MEĐUNARODNI CENTAR ZA SIGURNOSNE STUDIJE, a sada taj isti Centar pojedinci registruju kao svoju privatnu instituciju.    Da li se može  zamisliti kakav se to moralni kodeks razvija i to na Pravnom fakultetu gdje treba da se stvara nova generacija pravnika, sudija, tužilaca, policajaca. Da su kojim slučajem asistentica Bakrač i njene kolege asistenti i profesori ustali u odbranu njihovih prava i njihovih akademskih interesa, kao i interesa Pravnog fakulteta, vjerujem da plaćanje trškova odbrane Ajnine teze ne bi bio problem, i vjerujem da bi ona sada imala validnu diplomu zagrebačkog, tršćanskog i bihaćkog pravnog fakulteta. To bi bio veliki podsticaj i motivacija i za druge studente da dođu da studiraju na Bihaćkom Univerzitetu. Upravo cilj moga teksta bio je da ukažem studentima, mlađim kolegama, asistentima, među njima i asistentici Ajni, da moraju da ustanu u odbranu svojih prava, da se energično bore za svoj ugled i da se bore za prestiž nauke nad kafanskim mentalitetom sekretarice Emire, njemačkog studenta Muje, dekana Nevzeta, vječite PhD kandidatkinje Belme, zaštitnika ljudskih prava Hašića i sličnih. Samo na taj način moguće je iskorijeniti naš primitivizam, neznanje, našu seosku surevnjivost i pakost, nedostatak profesionalnog,  akademskog i ljudskog morala,   ljudske korektnosti, kriminala, nepotizma… Ajnu Bakrač Jodanović gledao sam kao mladu asistenticu buduću uspješnu naučnicu kao nekog koji može donijeti preokret na Univerzitetu u Bihaću. Nažalost, čini mi se bio sam u krivu. Ko zna možda ne. Sve ovisi od nje. (*)