Prof. dr. H. Muratović

Uvod i pristup problemu

Vruće ljetne dane dodatno podgrijava nesnosna politikanska ujdurma čiji nosioci su mentalno neuravnoteženi i pohlepom neograničeni ljudi.  Povod za ovo je nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina od strane Visokog predstavnika (Inzka). Suštinski razlog za opštu hajku oko ovoga Zakona je bojazan određenih političkih vrhuški da će ih ukloniti novi Visoki predstavnik (Šmit) ne samo zbog negiranja genocida, već zbog namjernog blokiranja funkcionisanja Države i njenih institucija. Pri tome se vodeći protagonisti ove politike skrivaju iza naroda, nastojeći neograničenom količinom nacionalizma prikriti neograničenu količinu bogatstva kojeg su kriminalnim radnjama ostvarili na muci onih koje isturaju ispred sebe i iza kojih se skrivaju. Zloupotrebe na sve tri strane dokazuju afere koje se redaju kao na traci, ali za njih uglavnom niko ne odgovara. Ovo pitanje nije adresirano samo  tužilaštvu i Visokom predstavniku, već svima nama. Jer, nama je danas potrebna istina o nama samim, odnosno jesmo li sposobni da se „pogledamo u ogledalo, da vidimo zašto smo došli dotle da ne znamo ko smo, da ne znamo šta smo, da ne znamo šta hoćemo i kako hoćemo“ (M. Filipović). Prije nego što čitaocima predočim tekst akademika Muhamreda Filipovića, sa Simpozija na temu „Odgovornost za kulturu bošnjačkog naroda“, održanog u Bužimu 27.11.2017. godine, pokušaću iz sadašnjeg rakursa dati kratke odgovore na postavljena pitanja. Odgovor na prvo pitanje „zašto smo došli dotle da ne znamo ko smo“, vrlo je jednostavan: prihvatajući podaničku ulogu prema oligarhiji iz vlastite nacije, postali smo bezlična masa. Odgovor na pitanje „šta smo“, takođe je jednostavan: postali smo apatična masa! Tvrdnja da „ne znamo šta hoćemo i kako hoćemo“, ne stoji. Jer, nažalost, mi hoćemo bolji život, ali da nam ga drugi (Međunarodna zajednica) obezbijedi, dok mi u svim sferama društvenog života prepuštamo donošenje odluka ljudima koji nisu dorasli funkcijama koje obavljaju i ponašamo se kao naivne tetkice koje pri svakim izborima padaju na iste štosove i od istih „patriota“! Nakon predočavanja teksta profesora Filipovića, javno ću uputiti nekoliko važnih pitanja trojici nacionalnih poglavica.

Akademik Muhamed Filipović: „Danas nam je najpotrebnija istina o nama samim“

Zahvaljujem se predsjedavajućem, što mi je dao mogućnost da se obratim na ovako impozantom skupu. Prije nego što bih nešto rekao onome o čemu je ovaj skup sazvan, dužan sam da izrazim svoje osobito zadovoljstvo da sam došao u Bužim. Bio sam ovdje zadnji put 1990. godine. Prije toga sam dolazio da vidim džamiju, jedinstveni kuluturni spomenik na cijelom Balkanu, drvenu džamiju, koja se nalazi na Starom gradu Bužim, a onda sam vidio tamo i one hadžijske kamenove. To je bio stari običaj u Bužimu da kada su hadžije odlazile na hadž sa tog kamena zajašili bi ko đogata, ko kobilu bedeviju, ko je šta imao, da se uputi na taj daleki put. To su bile zanimljivosti koje su mene privukle da posjetim Bužim. Ali Bužim je u međuvremenu postao nešto mnogo više, dublje, značajnije za nas Bošnjake i za našu Državu, postao simbol odbrane, dosljednoti u očuvanju naše Zemlje, našeg naroda i našeg opstanka i ja sam se odazvao pozivu mada sam u dubokoj starosti da iskažem svoje poštovanje prema svim Bužimljanima koji su branili Zemlju, pogotovo prema onima koji su svoje živote dali i prema Naniću koji je ostavio duboki trag u osjećajnoj i memorativnoj naraciji. Ja sam došao i iz svojih pobuda i odazivajući se na ljubazni poziv profesora Muratovića.

Moram da vam saopštim da me je sinoć kontaktirao profesor Muamer Zukorlić, koji je također bio pozvan i koji je vrlo rado želio da dođe, ali je on, kao što znate, predsjednik Odbora Skupštine Srbije u Beogradu za prosvjetu, nauku i kulturu i imao je juče zasjedanje Odbora, a on tamo vodi veliki rat protiv srpskog nacionalizma koji želi da diskvalificira sve institucije koje su tamo Bošnjaci stvorili, pogotovo u Sandžaku, kao što su univerzitet, Islamski fakultet, kao sto su druge kulturne i naučne institucije koje su tamo ustanovili Bošnjaci pod vodstvom upravo profesora Muamera ef. Zukorlića, kad je bio muftija sandžački, shvatajući da im Srbi nikad neće dozvoliti da naprave svoj univerzitet nego da ga oni moraju napraviti uprkos želje i volje srpske vlade i uprkos izdajničkom djelovanju određenih muslimanskih predstavnika, kao što su bili Ljajić, itd, koji su Srbima služili za obavljanje najprljavijih, najgorih poslova za koje su se sami Srbi stidili da kriju ratne zločince kakvi su Karadžić i Mladić. To je Ljajić uzeo na sebe, tako da se i takvim poslovima mogu baviti i naši sunarodnici zbog svog podaničkog mentaliteta. E sada, kako sam obaviješten, tema ovog skupa je kultura i njen značaj u očuvanju jednog naroda. Stoga bih htio o tome nešto da kažem.

Narodi postoje kroz kulturu. Onaj narod koji se nije izrazio u kulturnim formama, univerzalnim znakovima postajanja čovjeka, ne postoji. Mi nemamo taj problem jer su se naši preci na bezbroj načina apsolutno izrazili sa izuzetno viskoim i kvalitetnim oblicima kulturnog postojanja. Naš problem je da su nas sprječavali da živimo našu kulturu, a s druge strane naš problem je u tome što smo sami zaboravljali svoju kulturu. Stoga moramo da se upitamo šta je nama potrebno?

Nama je danas potrebna istina, više nego bilo šta drugo. Moramo biti sposobni da se pogledamo u ogledalo, da vidimo za što smo došli dotle da ne znamo ko smo, da ne znamo šta smo, da ne znamo šta hoćemo i kako hoćemo. Naši su preci savršeno znali sta hoće, ko su i kakvi su, zašto je bilo moguće da naprimjer kad je Austrija dobila mandat od Berlinskog kongresa okupira Bosnu, prvi dan je napadnuta Kladuša, a pala je zadnji dan kampanje. Nisu je mogli osvojiti. Maloprije, profesor  Muratović govorio o tome šta su Bužimljani radili. Dakle, ljudi su znali nekada šta treba da rade, kako treba da se ponašaju, ko su, šta su, zašto smo mi izgubili taj instinkt. Zašto je bilo potrebno da mi vodimo kamapanju da bi naučili naše ljude da su Bošnjaci. Je li vi znate da je cijeli establišment bio protiv imena Bošnjaci. Kad sam ja 1961. godine na savjetovanju u Centralnom komitetu pokrenuo pitanje da se priznaju Bošnjaci, niko me nije podržao, osim jedan Krajišnik iz Bihaća, Enver Redžić. I niko nije htio da nas podrži ni 1990. godine, kad je stvaran politički pokret Muslimana u BiH 1990. godine. Ja sam tad bio da se usvoji, između ostalog, program, naše historijsko ime, nacionalno i etničko ime Bošnjaci, ali je to odbijeno. Knjigu su napisali tzv. intelektualci Mahmutćehajić i Imamović, u kojoj su tvrdii da Muhamed Filipović izmišlja nepostojeći narod. Šta to znači? Da je naša moć adaptacija drugome bila glavna karateristika našeg duhovnog stanja? Naravno, do tog stanja, do te situacije u kojoj smo se našli, nije došlo preko noći, već i zbog pokvarenosti tih ljudi, itd., već i zbog dugotrajnog uživljavanja naših ljudi u jedno stanje podložnosti, stanje inferioronosti. S druge strane, treba reći da su nam  Turci dužni državu, jer  je Sultan knjazu Milošu dao pravo da uspostavi kneževinu Srbiju, ali ne i nama da dobijemo autonomiju. Naši preci su zahtijevali da i mi dobijemo autonomiju, jer smo mi dvjesta godina prije toga, isključivo mi branili Bosnu i Tursku carevinu. Turska vojska nije ratovala na granicama prema Austriji i Veneciji, već bosanska narodna vojska,  Krajišnici, moji preci, vaši preci.

Vidite, o čemu se radi. Sultan je odbio da mi dobijemo autonomiju, poslali na nas kaznene ekspedicije, od Džemal paše do Omer paše Latasa, koji je pobio svu elitu i najznačajnije naše ljude i napredne familije su likvidirane, tako da smo ostali  bez vodećeg sloja, a onda su nas predali na Berlinskom kongresu Austriji koja nas je okupirala. Mi smo se pokušali braniti, turska vojska se povukla, pa se nismo uspjeli odbraniti. Austrijanci su nad nama izvršili ogromne represalije. Ubili veliki broj ljudi, oduzeli im imovine. Tad ko god nije imao tapije o imovini, ona mu je bila oduzeta. Kako jednostavno nismo ni mogli imati tapije kad smo gorili, kad su nas palili ustanici Petra Mrkonjića i slični, koji su bili agenti. Ustvari oni nisu bili nikakvi ustanici već agenti Austrije, Rusije, Srbije i Crne gore, itd. Dakle, mi smo bili pod austrijskom okupacijom. Austrija je uvezla u BiH 250.000 katolika iz Dalmacije, pa čak i iz Tirola, iz Galicije, iz najraznovrsnijih katoličkih zemalja koji su bili u austrijskoj carevini. Da bi stvorila debalans, da bi pojačala broj kršćana, smanjila broj muslimana, a osim toga naši su se iseljavali, jer je Austrija vodila perfidnu kamapanju da se naši moraju iseljavati ili biti primoravani da pređu na katoličanstvo. Za to postoje dokazi i dokumenti da su ljudi iz Male Kladuše, Sarajlije, učestvovale u toj kampanji, pridobijajući muslimane za iseljavanje da bi jeftinije kupili zemlje od onih kojih odlaze u emigraciju, itd. Dakle, mi smo živjeli u tim okolonstima, izgubivši elitu, promijenili smo životni kod, morali smo prihvatiti zapadno-evropski civilizacijski kod, pismo, itd, izišli smo iz kontektsta naše orijentalno-islamske civilizacijske sfere i šta nam se desilo, da su nas teški događaji zatekli bez sposobnih ljudi. Maloprije je profesor Muratović govorio o tome kako mi nemamo lidera. Mi nema nikoga ko je sposoban da misli na nivou problema koje mi danas imamo i s kojima se mi kao narod iznova suočavamo. Mi moramo graditi, osposbljavati mlade ljude da upozanju sebe, naši ljudi i danas moraju shvatiti da nam je nametnuto ta šema hrvatsko-srpske historije. Mi danas ne znamo kako smo postali, kako je bosanska država nastala, pa i danas vlada ideja da je tu došlo nekakvo pleme sa Avarima, pa su onda od Avara primili ideju države, pa su onda stvorili državu o čemu nema govora. Moderna proučavanja svjedoče da je Bosna nastala na potpuno drugi način nego što su nastale Hrvatska i Srbija. U Hrvatskoj se pleme Hrvata naselilo u Primorju i tamo se začelo stvaranje hrvatske države, a Srbi su se naselili u Ras i tamo je nastala Raška. Zemlja Bosna je stvorila bosansku državu i njeni stanovnici koji su nakon postrimskog perioda, kada je došlo do homogenizacije Konstantinovih reformi, kad je došlo do homogenizacije kršćanstva, ali Bosna nije kristijanizirana, Bosna je jedina naša pokrajina koja nije univerzalno kristijanizirana, gdje su zadržani prvobitni kultovi i na tom prostoru je nastala država koja je nastala na ideji slobode vjerovanja. Zato je bosnasku historiju karakteriziralo to da je u njoj osnovna crta, karateristika načina života, postojanja i odnosa među ljudima, da svako može slobodno da vjeruje u ono što mu njegova tradicija nalaže. Moguće je da kralj Tvrtko bosnaski piše Papi pismo i kaže da u mojoj državi postoje na zapadu katolici, na istoku ortodoksi i u centralnim dijelovima postoje pripadnici crkve bosanske, a oni nisu manifeji, nisu heretici, a moja je dužnot kao njihovog kralja da im osiguram da slobodno vjeruju u ono što žele. To je jedinstven slučaj u Evropi da je takvu Deklaraciju izdao jedan vladar kad je vladalo univerzalno pravilo da ko vlada, taj nameće religiju. Zato su na Bosnu napadali, organizirali napade i banovi hrvatski i raški kraljevi i ugarski kraljevi, itd. A šta im se desilo? Svi su stradali, i Milutin i zetski kralj i ban Šubić, itd. Svi koji su napali Bosnu, dobili su batine jer su Bosnu branili svi, nezavisno da li su bili katolici, pravoslavci ili bogumili. Zašto? Zato jer su branili slobodu. To je glavna crta našeg duhovnog bića. To je glavni dio našeg karaktera, našeg kulturnog poimanja, zato nama nikad niko nije smetao, bilo koje vjere, bilo koje nacije, nema dokaza, nema slučajeva koji pokazuje da smo mi koji smo nasljednici te kulture, mi Bošnjaci koji smo ostali vjerni svojoj zemlji i nismo promijenili svoj identitet jer su nekada u Bosni u 19. vijeku živjeli Bošnjaci pravoslavne, katolicke i islamske vjere. Dakle, mi se nismo odrekli svog primarnog identiteta, mi se nismo odrekli svoga karaktera, nismo pošli za idejama Grašanina i njegovog Načrtanija ili za idejama hrvatskog nacionalizma, pogotovo nakon što je započela kamapanja za stvaranje NDH, kad je napuštena ilirska formula, pogotovo nakon stvaranja jedinstvene države, kad je Gajeva ideja i Ilirski pokret propao, kad je Starčević osnovao svoju stranku prava i kad je Hrvatska pošla svojim putem. Nama nema niko prava nametati nešto što ne odgovara našem karakteru, našoj historiji, našem biću, na što se mi ne možemo prilagoditi tim formulama, zašto mi nismo mogli ući u sheme da se ponašamo na isti način kao što su se Srbi ili Hrvati ponašali, tj. da koljemo, palimo i žarimo, komšijama da palimo kuće, da uništavamo, da provjeravamo ljude, itd. Dakle, bit naše kulture i identiteta, historijskog bića jeste sloboda, jeste jednako pravo svakog čovjeka i mi moramo takvu državnu napraviti, a ne nametnuti model da se diferenciramo u torove koji vode u propast, zašto? Zašto nas vode u propast? Vode nas pod pretpostavkom da se ostvari zamisao onih koji su diktirali i nametnuli Dejtonski sporazum i koncept. Francuski predsjednik Miteran bio je za to da se stvori jedna mala enklavu u BiH u kojoj bi bili Muslimani, Srbima omogućiti da nakodnade gubitak Jugoslavije, ali ne u Hrvatskoj jer se tamo rat mora zaustaviti, nego u Bosni. Ali treba i Hrvatima dati mogućnost da koriguju svoju neprirodnu granicu, a Muslimanima treba osigurati preživljavanje, znači napraviti nam logore gdje ćemo mi u Sarajevu, Zenici i u Tuzli živjeti u enklavi slično kako danas Palestinci žive. A to naši političari nisu shvatali, nisu razumjeli, zašto? Pa nisu razumjeli svoj narod, nisu razumjeli njegovu historiju, njegovu bit, da mi moramo, da tako kažem, imati politiku koja će odgovarati našoj historiji, našem biću, odnosno našem identitetu i našoj kulturi i našem duhu. Ja sam ovdje samo u glavnim crtama govorio, jer ovo treba da bude predmet jedne Deklaracije, jer eto sada Vučić i ovaj gulanfer iz Banja Luke, koji je jedan nepristojan čovjek, priča o Bosni, a taj nema pojma o tome da nije pristojno reći o tome da on, koji je predsjednik tog entiteta samo zato što Bosna postoji, on negira Bosnu. Ali nemojte se prevariti pa pomisliti da je onaj drugi tamo (Vučić) bolji, jer taj nikada nije rekao da želi dobre odnose između Srbije i Bosne i Hercegovine, nego između Srba i Bošnjaka. Dakle, želi prijateljstvo sa Bošnjacima, oni će ostvariti puno jedinstvo sa RS, a sa nama će biti prijatelji. E, malo morgen!

Pitanja nacionalnim poglavicama

Pitanja poglavici Dodiku:

Zašto pričaš o genezi Bošnjaka kada o tome pojma nemaš? Navedi samo jednu ozbiljnu knjigu koju si pročitao o Bošnjacima i ja ću ti čestitati. Pusti šarlatanske doskočice Milomira Marića!

Na osnovu čega zaključi da Bošnjaci nemaju karakter, da su podaničkog mentaliteta i da ih je mali broj? Budi bar malo dostojanstven, pa objasni tezu da Bošnjaci nemaju karakter. Je li to stoga jer nisu prihvatili srpsko-hrvatsku šemu u historiji, kulturi, umjetnosti, protjerivanju drugih i otimanju njihove imovine. Ako podanički mentalitet gradiš na primjeru Kusturice, onda znaj da je njegov mentalitet isti kao i tvoj: materijalistički. Ali, vjeruj mi da nas je 95% koji čast ne prodaju za večeru! Tvrdnja da nas je mali broj toliko je drska i bezobrazna čak i za tvoje poimanje ljudskosti. Jer, ciljna meta svih reformi u zadnjih 200 godina bili su Bošnjaci, ali i ciljni neprijatelj velikosrpskih i velikohrvatskih politika u oba svjetska rata i u zadnjem ratu. U Drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije procentualno su najviše stradali (ubijeni) Bošnjaci (9.1% od ukupne populacije). Zašto o tome šutiš ti i tvoji istoričari? Pročitaj knjigu „Genocid nad Muslimanima“ u Drugom svjetskom ratu, autora Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, napisani na 881 stranici u izdanju Svjetlosti, Sarajevo, 1990. godine. Dakle, u pitanju su dva autora: jedan Srbin, drugi Hrvat. Želim vjerovati da će se u srpskom narodu naći časnih historičara koji će i dosuđeni genocid u Srebrenici i jezive ratne zločine u još šest opština obraditi metodološki, hronološki i brojčano (historijsko-humanistički) kao što su to učinili Dedijer i Miletić i književni, kao što je učinio Skender Kulenović, napisavši poemu „Stojanka, majka Knežopoljka“.

Zar te nije sramota tvrditi da je BiH nemoguća i nefunkcionalna Država, kada je kao njen čelnik negiraš, blokiraš i blatiš gdje god stigneš. Iako je od tebe, zar nije previše?

Znaš li koliko je teritorije osvojeno protjerivanjem i ubijanjem Bošnjaka na sadašnjoj teritoriji RS koju bi ti odvojio? Da li u to spadaju i Potočari? Daj, Milorade, okani se pustih snova!

Zašto sukob sa OHR-om prenosiš na sukob sa Bošnjacima? Kako misliš da će ti biti dopušteno da Dejtonski sporazum tretirati kao švedski sto. E, malo morgen!

Pitanja poglavici Čoviću:

Kada ćeš prestati reagovati šutanjem?

Je li te RTV Herceg Bosna obavijestila o nametanju Zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina i da je novi Visoki predstavnik K. Šmit? Nešto si se ušutio ili sanjaš Izborni zakon sa svojom slikom do sudnjeg dana!?

Kada si se kao legitimni čuo sa otpuštenim radnicima Aluminija, Viteziteta, Sokola, itd.?

Čija politika broj Hrvata u BiH svede na svega 285 hiljada?

Ako ne znaš odgovore na ova pitanja, da li ćeš se konzultirati sa Radman Grlićem?!

Pitanja poglavici Izetbegoviću:

Ko ono svojevremeno omogući Dodiku i Čoviću kontrolni paket u Domovima naroda? Ko omogući da entitet RS izađe na Bečku i Londonsku berzu i da se Dodik spasi od bankrota?

Ko Dodiku od strane Bošnjaka pokloni 30 miliona od kredita („njima su potrebniji novci“)?

Ko omogući da entitet RS od Uprave za indirektno oporezivanje BiH u 2019. godini dobije više 840,8 miliona KM, odnosno 440 miliona eura i spasi se od bankrota? Nadalje, pitam te zašto si neuporedivo velikodušniji prema rušitelju Države (Dodiku) od Vučića, budući da je Srbija entitetu RS u posljednjih pet godina dala u novcu i naturi samo 73,6 miliona eura.

Koja je to tvoja ekipa koja će uspješno parirati Dodiku i Čoviću? (*)