BOSANSKA KRUPA – Ove godine ni strah od pandemije koronavirusa, tridesetak katoličkih vjernika iz Bosanske Krupe i Bosanske Otoke, Bihaća, Bosanskog Novog i Prijedora, nije spriječio da već tradicionalno podno tvrđave Pset u Bosanskoj Krupi svetom misom proslave Patron Crkve Imena Marijina. U novoobnovljenoj kapelici podno Staroga grada u Bosanskoj Krupi u čast Blaženoj Djevici Mariji, zaštitnici i zagovornici kršćana pred Bogom svetu misu služio je vlč. Marko Vidović, župnik prijedorski i bosanskonovski.
Već treću godinu od kako ga je na Patron Crkve Imena Marijina blagoslovio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, novopostavljeno zvono se sa zvonika ove crkve svakodnevno tri puta oglašava pozivajući vjernike na molitvu. Oglasilo se i na Patron čiji je glas označio početak misnog slavlja. Kapelica Imena Marijina otvorila je svoja vrata malobrojnim bosanskokrupskim katolicima i njihovoj braći i sestrama koji su na misno slavlje došli iz susjedne Bosanske Otoke, Bihaća, Bosanskog Novog i Prijedora. -Svaka crkva je posvećena nekom svecu ili jednoj od svetkovina, na primjer, Presvetom trojstvu, ili nekom od svetaca, pa je tako i ova crkva posvećena imenu Marijinu. To bi bilo pojednostavljeno rečeno, danas se slavi Marijin imendan. Imamo rođendan, imamo imendan. Tako i ova crkva. Ujedno, crkva mjesta nosi zaštitu i onima koji pripadaju toj crkvi. Istina, ovdje je jedna mala zajednica, ali evo, ne propuštamo ovaj minimum, uistinu, minimum, doći jedanput godišnje i ovdje slaviti u ovoj prekrasnoj crkvi svetu misu. Boga slavimo bez obzira na broj, koliko je došlo. Ove godine nas je još malo manje zbog poznatih epidemioloških razloga, kaže vlč. Marko Vidović.
Ima u Kozarcu crkva koja se zove Mehmedova crkva
Pandemija koronavirusa ništa ne umanjuje značaj ove svetkovine. Oni koji su došli na misu pomolili su se za sve, i za one koji ovdje nisu bili. Mnogi znaju da je ovo specifična crkva u sredini u kojoj su na tijesnoj udaljenosti tri različita vjerska objekta, katolička i pravoslavna crkva, te džamija, čiji vjernici slave jednog Boga, tri monoteističke religije. -Objekti su vrlo blizu. I to je nešto posebno. Ovdje ima gospođa koja se brine, koja se potrudila da se ova crkva obnovi, tražila donatore. Dok sam se vozio ovamo, nešto mi je „sinulo“ u glavi. Ima kod Kozarca jedna crkva koja se zove Mehmedova crkva: neki to ljudi znaju. Ima jednu zanimljivu svoju povijest nastanka, a pogotovo sad u narodu se prepričava dalje, pa se razvija. Ovo bi se nekako mogla nazvati Mirjanina crkva jer ona je ovdje, ona se aktivirala i evo hvala joj. Evo dolazi nešto malo ljudi iz Bihaća iz Prijedora, iz Otoke ovdje mještana par, veli svećenik Vidović.
Trebaju nam klupe i oltar
Baš kako i župnik ovu crkvu nazva Mirjanina crkva, Krupljanka Mirjana Aleksić o njoj godinama skrbi jer je i vijećnica Banjalučke biskupije pa je i ove godine sudjelovala u misnom slavlju. -Osobno, a isto tako i svi vjernici smo zaista sretni i presretni što možemo eto, pa i jednom godišnje u ovom gradu održati svetu misu, jer ovo je grad zaista koji je pokazao da i poslije ovoga rata možemo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, uvažavajući različitosti svih vjeroispovijesti. Crkva je nedavno dobila zvono. Ovdje još nedostaje jedan originalni oltar i klupe. Neizvjesno je hoćemo li to u dogledno vrijeme uspjeti nabaviti. Kao što i svi znamo, razlog su financije, što je jako teško doći do financija. Nadam se da ćemo bar kroz godinu dana uspjeti nabaviti oltar i klupe tako da ćemo eto upotpuniti ovu crkvu s tim što je najvažnije još da se tu stavi, kaže Mirjana Aleksić, vijećnica Banjalučke biskupije iz Bosanske Krupe. Velečasni Marko dodaje kako je Patron ove crkve proslavljen kao da je ovo velika župa s nekoliko hiljada župljana. Bogu se mole, zazivaju Marijino ime jer ime predstavlja osobu. Izrazio je zadovoljstvo što ovdje u slozi i zajedništvu žive katolici, muslimani i pravoslavci uvažavajući jedni druge. Svojom dobrotom i spremnošću da pomognu jedni drugima, obnovili su i ovu u ratu porušenu bogomolju. -Znam iz iskustva kako uvijek baza bolje funkcionira od vrha. Ljudi žive, život je takav. Ne smijemo biti zaglupljeni. Vi ne možete danas biti stanovnik jednoga kontinenta, a kamoli jednog mjesta. Morate biti otvoreni. Sad zamislite, oni koji imaju malo crnju prošlost, negativnu, gdje su prispjeli. Moraju se kriti u svom selu a kamoli dalje. Moje iskustvo je jako fino i pozitivno. Ljudi, djeca, mladi, oni se razumiju jako dobro, ali neka podgrijavanja dolaze odozgo, ko sunce što grije odozgo. To zna biti negativno potpaljivanje atmosfere, al vidite, ljudi mogu živjeti, ljudi su ljudi, ili si čovjek, ili nisi. Ako si čovjek, onda ćeš uvažavati i drugoga što je drukčije i obučen, i što ima naočale, ili nema, ili ne znam koje drugo obilježje. Zato što je čovjek. I, upravo, kršćanstvo to i govori, mora se čovjeka poštivati jer je božje stvorenje, jer je čovjek. Poklonjen je takav ovoj zemlji, i sebi i svima i za to se mora uvažavati, poručio je vlč. marko Vidović, župnik prijedorski i bosanskonovski.
Volim Krupu i Unu
Misu na Patron Crkve Imena Marijina u Bosanskoj Krupi proslavila je i Ana Pavičić iz Prijedora. -Lijepo se osjećam. Volim Krupu i Unu, često kroz nju prolazim na putu ka moru i uvijek gledam na ovu crkvu. Ovo je jedna mala zajednica. Jednom godišnje obilježava se Patron. Osjećaji su i kao svih blagdana. Tako nešto lijepo. Nešto kao duhovno i kao izlet. I onda, ova je crkva jako stara. Nešto znam o njoj. Znam od svoje mladosti, znam svašta o toj crkvi. Na jednom je specifičnom mjestu. Vrlo je specifična i vrlo rijetka, kaže Ana. Posljednjih godina na svetu misu kojom se proslavlja Patron Crkve Imena Marijina dođe i Ivan Ilić iz Kozarca kod Prijedora, koji kaže kako ovdje voli doći. -Dolazim ovdje već treću godinu. Predivno mi je i dolazit ću dok sam živ, svake godine. Ja sam često u Krupi, volim je kao da sam rođen u njoj. Ovo je imendan Marijin, za mene veoma značajan dan. Značajan dan, značajan, iako je ovo mala crkvica ali u njoj može se doživjeti isto kao i u Međugorju i u svim drugim svetištima, kaže Ivan. Veliki broj Hrvata, katolika iz Bosanske Krupe iselio se još prije rata u Republiku Hrvatsku i zapadnoeuropske zemlje pa se procjenjuje kako ih danas na području bosanskokrupske općine živi tek dvanaest, kaže Mirjana Aleksić, vijećnica Banjolučke biskupije i koordinatorica obnove u ratu porušene Crkve Imena Marijina. Samir TULIĆ