Poštovana gospodo iz Kabineta Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske,
Primio sam vaš e-mail u povodu mog otvorenog pisma, poslatog gospodinu Radman Grlića, ministru vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske. U najmanju ruku, očekivao sam da se očitujete o egzaktnim činjenicama koje sam u pismu naveo, a koje se odnose na kadrovsku zastupljenost Hrvata na nivou BiH, Federacije i kantona, te učešća javnih preduzeća sa prefiksom „hrvatski“ u budžetu Federacije BiH i da na osnovu ovih činjenica sudite da li su Hrvati u BiH ugroženi ili privilegovani. Umjesto toga, pominjete „različitost viđenja (ne kažete, čega), da je Hrvatska susjedna i prijateljska (?) država s kojom dijelite snažne povijesne i kulturne veze, te vam je politička, gospodarska i institucionalna stabilnost BiH od strateške važnosti.“ Dakle, uobičajene teorijske fraze!
Gospodo iz Kabineta Ministra, iako nerado, moram vas podsjetiti da komunicirate sa univerzitetskim (sveučilišnim) profesorom, koji je autor devet univerzitetskih udžbenika, mnoštvo stručnih i naučnih radova. Dva moja zadnja udžbenika su „Javni dug, poluga savremenih finansija“ (konkretiziran na BiH) i „Efekti javne potrošnje na privredu BiH“. U prvom udžbeniku kvantificirane su i alocirane (raspoređene) obavezae po osnovu unutrašnjih i vanjskih zaduženja po entitetina i Distriktu Brčko i kako racionalno upravljati javnih dugom, a u drugom participacija javnih prihoda svih konstitutivnih subjekata BiH i raspored tih (javnih) prihoda sa stanovišta Države i Federacije. Stoga, svaka moja konstatacija o „(ne)ugroženosti“ bilo kog naroda zasniva se na zvaničnim podacima Agencija za statistiku. U kontekstu toga, molim vas da u javnom prostoru ne izjavljujete kako je jedan narod (Hrvati) ugrožen, a da pri tome participira u vlasti na nivou Države sa 1/3, na nivou Federacije sa 42-45%, koji od rata pa na ovamo drži finansije i pravo, zatim Upravu za indirektno oporezivanje, Graničnu policiju, da javna preduzeća sa prefiksom „hrvatski“ participiraju u budžetu Federacije sa 2,67%, itd. Dakle, o ovim činjenicama se ne očitujete, jer vam se ne uklapaju u unaprijed skrojenu paradigmu o ugroženosti Hrvata.
U slijedećem stavu Vi ponovo o „podršci suverenosti i teritorijalnom integritetu BiH, te konstitutivnosti i jednakopravnosti triju naroda i ostalih“, tvrdeći da je „ova podrška neupitna i nedvosmislena i da ste Vi najodlučniji zagovaratelj i odvjetnik BiH na njenom euroatlantskom putu“. U vezi s ovim, hajde da raščistimo neke elementarne stvari: prvo, o suverenosti i teritorijalnom integritetu se ne raspravlja, već se ono uzima kao datost (konačnost) koja se mora poštovati; drugo, konstitutivnost i jednakopravnost se kvalificira na osnovu činjenica koje sam prezentirao, a ne na osnovu „činjenica“ koje vam sedmično prezentira Dragan Čović. Pri tome sam svjestan da je izbor Komšića u Predsjedništvo BiH odličan alibi Draganu Čoviću da na tom fonu tvrdi da su Hrvati ugroženi, da bi i dalje zadržao sve finansije i pravo i marginalizirano učešće javnih preduzeća pod njegovom kontrolom u budžetu Federacije, a povlačio sredstva kao i oni sa prefiksom „bosanski“, koji u ovom budžetu participiraju sa 97,33%.
Kakav ste zagovaratelj i odvjetnik BiH na euroatlantskom putu, najbolje potvrđuju javni istupi gospođe Željane Zovko. S tim u vezi, molimo vas da više ne budete takav zagovaratelj. A ako nam uopšte bude trebao advokat za ulazak u Evropsku uniju, onda ćemo ga sami odabrati. Vjerujte, nema potrebe da se oko toga „trudite“, jer to od vas i ne tražimo.
Na kraju, potenciram da je vrijeme da loptu spustimo na zemlju i da jednakopravnost jednog naroda ne gledamo kroz jednu stranku (HDZ), jednog čovjeka (Dragana Čovića), već na jedan posve pošten odnos u domenu najvažnijeg elementa – novca, jer tamo gdje ne govori novac, sve drugo je isprazna priča. Kao čovjek iz Unsko-saskog kantona imam obavezu i pravo da podjednako zastupam interese svoga naroda (Bošnjaka) i Hrvata, jer smo u periodu 1992-1995. godina dijelili istu sudbinu pred velikosrpskim agresorom. Nažalost, ovo je Dragan Čović zaboravio i u društvu sa Miloradom Dodikom pokušava razvaljivati BiH, a pri tome trubeći o ugroženosti. On i svi drugi, moraju znati da se ni jedan dio BiH ne može odcijepiti, niti prekomponirati bez rata. Usput, informišite se zašto HDZ više ne čini vlast u Livanjskom kantonu i zašto je najveće iseljavanje u kantonima gdje vlast ima Čovićeva interesna skupina, zvana HDZ. Stoga, dođimo pameti sada, a ne onda kada nam ona više ne bude od koristi.
S’ poštovanjem! H. Muratović