Nakon što su prebrojani izborni glasovi i razjašnjeni odgovori birača pogledao sam semafor CIK BiH i upustio se u potragu kako u USK–u službuje politički klijentelizam i populizam u ortačkom kapitalizmu. (U politici kao u sportu postoji semafor i rezultat koji se ne može izmišljati. Politika se temelji na rezultatima, a stvarni su rezultati izbori). Ne želim sebi postaviti pitanje šta bi bilo da su glasači masovno izašli na biračka mjesta i glasali da se čuje njihovo mišljenje i glas i da biraju stranku i kandidate koji su usmjereni na rješavanje situacije. (U historiji nema „ifs“ ili „buts“ – historija je kao niz bačenih domina u kojem uzroci tvore svoje posljedice, a posljedice i same tvore posljedice). Oni koji nisu pristupili biralištu glasali su za one čiji izbor ne bi bio ikad ili pak mlaćenje prazne slame u vremenu kada liberalizam tržišta rada u Njemačkoj uskoro priprema pravi egzodus radne snage iz BiH. Oni birači koji su izašli na izbore kao i oni koji nisu glasali i svoje pravo prepustili drugima da odluče umjesto njih izabrali su budućnost po svojoj volji i mjeri i nikako drukčije. (Svaki narod zaslužuje upravo takvu vlast koja ga vodi, ni bolju, ni goru, nego baš takvu kakva jeste – govorio je Karl Marx). Motiv većine glasača oktobarskih izbora bio je jasan: podržati označene klijentelističke stranke: nemušti program i političku maglu (A-SDA) i platformu koja samo obećava SDA (ali se ne bavimo sami nego drugi trče počasni krug i pobjeđuju za nas, za naše ostvareno častoljublje da je pobjeda naša, a za naše i svoje dobro); lutkare koji upravljaju ljudima kao da su lutke na koncu i prosipaju iz šupljeg u prazno i odbaciti projektne programe, borce protiv političke korupcije, reformske teme i nove političke modele, a koji se trebaju ostvariti u mandatnom periodu.
Ko je za koga glasao i zašto ne govore rezultati na semaforu, ali poruka koja je time poslata građanima sasvim je jasna: mi građani USK-a nismo promijenili svoje stanje koristeći izbore kao instrument promjene nabolje. Na izborima nagrađen je politički klijentelizam i ovjeren savez sa desnicom (SDA i A-SDA) koji samo klijentima: uhljebima u javnom sektoru rada, penzionerima, dijelovima boračke populacije, raznim socijalnim grupama i fanovima stranke garantuju sigurnu budućnost. (Na klijentelizam kao maligni tumor na tijelu demokracije upozorio sam nedavno na ovom portalu u članku „Ja tebi ti meni“). Izabrali smo stari poredak (ancien regime), a budućnost ostavili u amanet nekim drugim generacijama da polože kamen temeljac budućeg pristojnog života, ako ih uopće bude na ovim prostorima. Golema izborna podrška (9+8 mandata) etnonacionalnim strankama neće promijeniti našu sudbinu jer je odavno ustanovljen obrazac kojim nam valja živjeti slijedećih tridesetak godina. Desničari su sve sustave u Kantonu proželi koruptivnim i klijentelističkim mrežama, a svim drugima oduzeli su pravo na pristojan život.CCI BiH za mandatni period 2014 – 2018. ocijenili su da je niska produktivnost, kršenje zakonskih propisa i nedovoljna transparentnost okosnica rada vlasti USK-a. Vlada Izudina Saračevića i Huseina Rošića pokazala se nesposobna da vadi tumor u nepravdi i kontrolira tokove novca na relaciji politika – biznis. Sva tri stuba vlasti, zakonodavna, izvršna i pravosudna u velikoj mjeri su kontaminirani i premreženi kriminalom, dirigenti raštimanog orkestra vlasti izostavili su obračun sa korupcijom i umjesto čvrstog zida protiv korupcije i kriminala dobili smo uvezanu sve do vrha piramide vlasti neprobojnu mrežu koja je spriječila bilo kakav udar protiv visokobaždarene hobotnice. U poslovnim godinama mandata nisu priznati svi rashodi i izdaci na osnovi nastanka obaveza za fiskalnu godinu, nisu prikazani istinito i fer stanje imovine i obaveza, rezultata poslovanja i novčanih tokova. Svojevrsno, izvanredno i nenormalno razgrađivanje krajiške vlasti, nakon prelaska zastupnice DF u A-SDA krajiška politička tribina postala je napeta i neprijateljska, izazvana oštrenjem praznog razmetanja riječima dovelo je Kanton u ustavnu i parlamentarnu krizu.
U zakonodavnoj vlasti skupštinska većina našla se u pat poziciji. Izgubivši političku moć odlučivanja, vladajuću trgovačku koaliciju zahvatila je paraliza i vlast dovela do stupnja kada se više nisu maogli vući nužni potezi. Turbulentno političko ozračje na esdea političkom spektru, neuspjeh u promicanju strukturnih reformi, populističko protivljenje svim naporima za rješavanje krize, nehajnost protivljenju postojećim i ustaljenim interesima povećali su nesigurnost i urušili nadu da će Kanton stati na zelenu granu, lažna posvećenost vlasti ograničenju korupcije i korjenite promjene u javnoj potrošnji, sve je to zamrznuto u statusu quo. Zadržati klijentelističko ustrojeno biračko tijelo i nadzirati eventualni kaos mapa je puta i ponašanja premijera Huseina Rošića. Koalicijska većina u Skupštini brinula se o stranačkom interesu i svom džepu, a interes većine gurnuli su niz liticu u abez kao kolateralnu štetu. U fokusu vladinog odlučivanja cijeli mandat bio je interes stranačke izborne baze (klijenti). SDA, koristeći monopol političke pozicije u vlasti, a koja se i do sada bavila sobom i zaštitom svoga biračkog tijela kako bi zadržali vlast (klijenti uhljebi), ne i da ispuni obaveze i prihvati odgovornost za neuspjeh sve dok nije srušena, radila je u stranačkom interesu. Dobro uhodani i ustaljeni podmićeni obrazac uzajamne podrške stranke i goleme klijentele odrazio se 7. oktobra da u igri prijestolja odredi rasplet u svoju korist. I dok se izborni gubitnici sa ljevice valjaju u kaljuži vlastitih častoljublja, strahova i ne posve ostraščenih političkih iživljavanja, SDA (9 mandata) voljom birača stekla je legitimitet da pokuša ustrojiti vlast u USK-u i sprovodi svoje vizije, programe i politiku stranke. Hasan ZULIĆ hasanzulic828@gmail.com