Koliko koštaju duševne patnje Adnana Tulića?

Piše: Midhat DEDIĆ

Manji broj površno informiranih portala u posljednje vrijeme ostvaruje sjajne rezultate u kategoriji  apsolutne podrške zamjeniku glavnog tužitelja USK-a Adnanu Tuliću koji se, kako stvari stoje, njima predstavio kao žrtva brojnih lica koje on istražuje, a koji ga prijavljuju, najčešće anonimno ali i lično, VSTV-u (Uredu disciplinskog tužitelja) i nadležnom Federalnom  tužilaštvu.

Tužitelju Tuliću je posebno u ovo vrijeme skoro vapajuće potrebna medijska logistika, kada se pokušava „stabilizirati“ nakon suspenzije zbog pokretanja istrage protiv njega u Tužilaštvu SBK (Krivično djelo „Obmana prilikom dobijanja kredita“) i drugostepenog ukidanja privremenog udaljenja sa tužilačke pozicije od strane Disciplinske komisije VSTV-a, te ambicioznog zalaganja da postane glavni tužitelj Unsko-sanskog  kantona.

Nekoliko krivičnih prijava, tačnije četiri, procesuiraju se u Tužiteljstvu Zapadno-hercegovačkog kantona. S vremena na vrijeme, a posljednjih sedmica sve češće, ti portaloidi podsjete na Tulićeve istrage i optužnice u „borbi protiv korupcije“, i to na način da „rifreširaju“ već potvrđene optužnice izvlačeći pojedine „spektakularne“ detalje iz njih, pa zbunjeni čitalac „na prvu“ pomisli da je suđenje u toku i da svjedoci daju izjave u unakrsnim ispitivanjima.

Naravno, u tako jeftino apdejtiranim novinarskim prikazima mimo dobre medijske prakse obavezno se naglašava identitet nesalomivog tužitelja, a riječ je, dakako, o Tuliću. Medijsko oživljavanje krajiškog zamjenika glavne tužiteljice (kao da drugi tužitelji uopće ne postoje) ima  samo  jedan glavni  cilj – revitalizaciju njegove navodno kapitalne uloge u borbi protiv kriminala i korupcije, poticanje javne podrške bihaćkom „Eliot Nesu“ koga prijavama razapinju „oni koje istražuje“ i pripremanje medijsko-marketinške ponjave za budućeg glavnog tužitelja USK-a. Jer VSTV BiH je 15. januara raspisao javni poziv za upražnjenje pravosudne pozicije, a jedna od njih je pozicija glavnog tužitelja Tužiteljstva USK-a.

SLAPP tužba od 25.000 KM za „umorstvo“ novinara

Vjerovatno se nikada kao novinar sa popriličnim i  životnim i zanatskim  iskustvom ne bih upuštao u „rat“ sa tužiteljem naoružanim moćnim državnim policijsko-pravosudnim aparatom i skoro potpunim odsustvom adekvatne kontrole svoga rada. No, kada vam  tužitelj u bespoštednoj želji da vas disciplinira, jer ste se „ oteli kontroli“,  podmuklo „spakuje“ tužbe za klevetu u visini od 25.000 KM i pritom mu se „pridruži“ i njegov prijatelj iz Bihaća, bivši sekretar Tužiteljstva USK-a, takođe državni službenik, sa krajnjim ciljem da vas urnišu, onda je to otvoreni lov na novinarsku glavu sa konačnim epilogom da vas finansijski, psihički, mentalno i moralno slome.

Na tužiočevu veliku žalost, to neće ići tako glatko, jer imamo i mi „konje za jahanje“, odnosno argumente. Štaviše, vjerujem kako uopće neće ići po projektiranoj ideji i  zamisli zamjenika glavnog tužitelja, jer vjerujem, makar gajio i zabludu u, nazvaću to tako, zdrave i normalne snage u pravosuđu. Tužitelj je izgleda mišljenja i uvjerenja  kako će mu bihaćke pravosudne kolege pomoći u privatnoj tužbi do te mjere da novinara putem presude drastično i beskrupulozno opljačka. Naime, najvažnije je ućutkati novinara,  a idealnu  alatku i servis u toj nakani tužitelj Tulić vidi u sudu koji će to „odraditi za njega“.

Pripremajući se  za navedene tužbe za klevetu morao sam se dodatno potruditi kako bih osvijetlio „lik i djelo“ zamjenika glavne tužiteljice, a moj istraživački rad je u proteklim mjesecima donio niz zanimljivih činjenica i iskustava koji su direktno i indirektno vezani za tužitelja Tulića.

Jurisdictio scandalosum

Ranija aklamatorna podrška javnosti i pravosudne zajednice ovom tužitelju sa medijskim atributom „krajiški Eliot Nes“ ugasila se poput galaktičke svjećice zbog niza suspektnih istraga i afera i skoro otvorenog sukoba sa policijskim strukturama USK-a koje su tada bile utjelovljene u policijskom komesaru Muji Koričiću, ali i, barem na prvi pogled, naglog podebljavanja Tulićevog imovinskog kartona. Stalno sam se pitao zašto me je ničim izazvan tada „vukao“ u svoj tužiteljski ured, bivši ured penzioniranog tužitelja Muhameda Budimlića, prvi uz stepenice na prvom spratu, da mi napadno pokaže svoj finansijski karton, prijavljeni godišnji prihod, uokvirene zahvalnice za humanitarnu pomoć djeci bez roditeljskog staranja u Kulen-Vakufu… sada razumijem. Tada još nisam do kraja mogao procijeniti pompoznu i ambicioznu  „politiku“ tužitelja koji je visoku pravosudnu karijeru i streloviti uspon osmislio kroz spektakularne istrage, hapšenja uz pripremljenu medijsku logistiku i u skoro svim slučajevima – tzv. velike predmete koji podrazumijevaju procesuiranje političara, funkcionera i jakih poduzetnika. Preostalo „boranijom“ mogli su se baviti ostali tužitelji.

Raspomamljeni sukob između dva čelnika krajiške policije i tužiteljstva proizveo je skandale, istražne muljaže, brojna hapšenja policajaca po različitim osnovama i pretenciozne i klimave optužnice od kojih su mnoge (većina) završile loše po Tužiteljstvo USK-a. U tom periodu Tužiteljstvo USK-a maksimalno izbjegava asistencije i učešće Uprave policije USK-a, dovodeći na USK druge federalne i državne policijske agencije. Ovdje ćemo bez dubljeg istraživanja i pominjanja uloga ljudi unutar Tužiteljstva USK-a, Detašmana FUP Bihać i Uprave policije USK-a pomenuti istrage protiv komesara Koričića za navodni mobing nad četiri policijska službenika, 13 anonimnih prijave protiv njega Tužiteljstvu USK-a koje navodno završavaju kod  istog tužitelja, jer prijave stižu baš „slučajno“ kada je on dežurni, službenu zabilješku policijskih službenika Jusufa Mešića i Nermina Burzića od 11.12. 2019., krivičnu prijavu protiv komesara Koričića i ministra policije Nermina Kljajića zbog navodne zloupotrebe položaja (neuplata beneficiranog radnog staža za policijske službenike od 1996-2001., pa potom i optužnicu protiv Koričića (prvostepeno oslobođen), insistiranje na prekidu svih disciplinskih prijava protiv policijskih službenika Mirhada Abdijanovića (u međuvremenu dobio otkaz radnog odnosa) i Orhana Cerića, lišavanje slobode četiri policijska službenika zbog navodnog krivičnog djela spolni odnos  sa nemoćnom osobom uz pokušaj iznuđivanja iskaza od tada pritvorenog  policajca Jasmina Rekića da komesarov sin prevozi migrante (policajci su prvostepeno oslobođeni  i u ovom predmetu), istrage, hapšenja i optužnice protiv policajaca Saida Ljubijankića ( u dva predmeta oslobođen, treći u toku), Šemsudina Dedića (postupak u  toku), Alage Čauševića (odbačena istraga nakon tri godine, SIPA istražuje moguće zloupotrebe u ovom predmetu), istraživanje SIPA-e u Bosanskoj Krupi oko navodno nametnute kupovine/prodaje jednog stana u vrijeme dok traje istraga protiv „kupca“, slučaj komandira bihaćke policije Elvedina Omanovića (prvostepeno oslobođen), slučaj „Doktor Selim Toromanović“ koji je Tužiteljstvo USK-a izgubilo nakon 20 godina, tačnije odustalo od optužnice a  Kantonalni sud Bihać treba da plati ogromnu odštetu nevinom Toromanoviću…

Kada je riječ o službenoj zabilješci policijskih službenika Jusufa Mešića i Nermina Burzića od 11.12.2019. godine ovaj „slučaj“ je bivši policijski komesar u svojoj završnoj riječi na suđenju pred Općinskim sudom u Bihaću opisao ovako:

„U službenoj zabilješci od 11.12.2019. policijskih službenika Mesić Jusufa i Burzic Nermina koja je sačinjena na osnovu konzultacija sa Tulic Adnanom, Adnan traži od njih da meni prenesu da obustavim sve disciplinske postupke protiv policijskih službenika Abdijanovic Mirhada i Cerić Orhana, koji je brat od tužiteljice Ornele Cerić i ukoliko ja to ne uradim da će Uprava policije imati rat sa Tužilaštvom. Isto tako da on može optužiti koga hoće, lišiti slobode, da će to dati u medije, da on zna da od toga nema ništa, da njega nije briga, da ćemo mi morati dokazivati svoju nevinost, da se njemu vjeruje a nama ne i da će on uskoro biti imenovan za zamjenika glavne tužiteljice da će on određen broj tužitelja staviti pod svoju kontrolu i da će oni raditi onako kako on kaže“.

A evo šta svojeručno potpisani policijski službenici Burzić i Mešić između ostalog  tačno navode od Tulićevih neuvijenih prijetnji u pomenutom službenom spisu:

„Na  kraju razgovora ponovno tužilac je više puta nama rekao ako vi ovo ne riješite oko disciplinskih za Čedu (Abdijanovićev nadimak, nap. nov.)   i Ceru ja mogu doći u  MUP USK-a i vas pohapsiti a onda se vi pravdajte i dokazujte da niste ništa počinili, morate znati da sam ja tužilac koji može pokrenuti istragu i obustaviti po ličnom nahođenju, na vama je da razmislite, šta ćete raditi, a sve ću to dati javno u medije i neće vas oprati niko živ, jerse meni vjeruje…“.

Nestanak novca iz tužilačkog sefa

Ovo se  Tužiteljstvo „proslavilo“ nestankom 28.000 KM novca u različitim apoenima iz svojih sefova (novac kao materijalni dokazi u krivičnim djelima), pokušajem da se  umjesto najodgovornijih, glavne tužiteljice i njenog tima, „kola slome“ na dvjema namještenicama Senadi Cinac i Zehri Dedić (pokušaj propao jer su u disciplinskom postupku oslobođene) i nizom drugih afera, kao što je i ona sa nestankom para iz sefa Tužilaštva koje je potom namirila jedna od tužiteljica. U posljednje vrijeme na društvenim mrežama se piše o ovom tužiteljstvu kao centru nepotizma i pominju brojna imena.

Uprkos aferama  i logičnim zahtjevima javnosti da čelni ljudi Tužiteljstva USK-a podnesu ostavke to se nije dogodilo, a kao poprilično neozbiljni i bezobrazni reper ove pravosudne afere sa nestankom para, Tužiteljstvo Kantona Sarajevo već drugu godinu vodi istragu protiv NN lica za tešku krađu novca iz sefova bihaćkog tužiteljstva. Predmet vodi kantonalna tužiteljica Ena Bahtijarević – Alagić, stim da javnost još uvijek ne zna je li još uvijek u pitanju predistraga ili istraga?! Godine prolaze i prije će biti ovo prvo, poznato iz klasičnih odgovora portparola pod krilaticom „vrše se provjere navoda iz prijave“.

Odnedavno je u istom (kolegijalnom) tužiteljstvu koje se sudeći po brzini, efikasnosti, aktivitetu i rezultatima u ovom predmetu obzirno solidarisalo sa čelništvom iz  Tužiteljstva USK-a, zaprimljena krivična prijava protiv glavne tužiteljice Fadile Amidžić zbog sumnje u počinjenje krivčnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 387, stav 2 u vezi sa članom 1, jer za nestanak novca po objektivnoj odgovornosti kriva može biti samo glavna tužiteljica, a ne dvije namještenice koje su pravomoćno oslobođene u disciplinskom postupku koja je protiv njih pokrenula glavna tužiteljica.

Put kestena

Takođe, objavljeno je i da je VSTV odnosno Ured disciplinskog tužitelja formirao predmet protiv odgovornih lica Tužiteljstva USK-a a odgovorna lica su pored glavne tužiteljice Fadile Amidžić, kako ja to razumijem (barem) i njeni zamjenici.

Ovdje ću istaći još jednu nerazjašnjenu aferu o kojoj se proteklih godina pričalo i pisalo o čemu je, kako stvari stoje, Tužiteljstvo USK-a vodilo i  zatvorilo istragu. To tvrdi bivši policijski komesar USK-a. Radi se o famoznoj kestenovoj građi za koju se, ovisno o izvorima, tvrdilo da je završila na vikendici bivšeg policijskog komesara Muje Koričića, odnosno na građevinskom objektu jednog tužitelja. U kuloarima se prepričavao i scenario o načinu nabavke kestenove građe u ŠPD „Unsko-sanske šume“. Ne mogu  tvrditi šta je istina, ali  čitaocima citiram dio iz završne riječi optuženog Muje Koričića na suđenju pred sudijom Elvirom Jakupovićem, u vezi ovog slučaja:

„…Nakon samog imenovanja protiv mene se počinje provoditi istraga odnosno donosi se naredba o provođenju istrage za krađu kestenove građe koja je navodno otišla meni za potrebu izgradnje moje vikend kuće koju sam ja izgradio 2012. godine na porodičnim zemljištu. Nakon što je tužilaštvo došlo do informacije da su navedeni kesteni odnosno kestenova građa završili na vikendici… protiv mene se donosi naredba o neprovođenje istrage…“

Dobronamjerne  sugestije

Spadam među rijetke novinare (vjerovatno jedini) koji je tužitelju Adnanu Tuliću prije nekoliko godina sugerirao da „spusti loptu“, da se ne bavi „Facebook istragama“, da uvažava medije i kada mu upućuju kritike, a ne da ih apriorno svrstava u neprijatelje. Drugi su ga uglavnom nekritički hvalili, što je, ne čini mi se, nakon svega, nego vjerujem, itekako godilo njegovoj sujeti. Tulić me je jednom prilikom (u prostorijama Detašmana FUP-a u Bihaću gdje sam došao kao svjedok) sjećam se i datuma, uživljen i ufuran u  istražiteljsku ulogu, poprilično nabrijano, otvoreno pitao da li sam u grupi onih koji rade protiv njega u vrijeme kada se on prijavio na konkurs za zamjenika glavne tužiteljice. Gledao  sam ga u čudu i pitao se šta mu bi.

Zamjenik glavne tužiteljice USK-a je najmanje ili skoro nikako žrtva drugih, a najviše žrtva svoje ogromne ambicije za turboekspresnom tužilačkom karijerom. Težeći za velikim spektakularnim predmetima (istragama) sa hapšenjima visokih dužnosnika kao medijski savršenim događajima za ličnu propagandu, zamjenik glavne tužiteljice je osim davanja izjava medijima i lično na FB statusima komentirao hapšenja i maltene na društvenim mrežama „završavao“ slučajeve. Osim toga, na svom je FB profilu često ukazivao, valjda sa nekim posebnim razlogom i ciljem, na tzv. američku podršku, što sam ja razumijevao najviše kao njegovo lično javno „podebljavanje“ podrške američke administracije koju ima za svoj rad na „iskorjenjivanju kriminala i korupcije“. Ne bih rekao da Amerika a niti OSCE, mada nema zvaničnih izjava u tom smislu, niti će ih biti, pogotovo nakon ovog slučaja sa kreditom, ali i drugih čudnih, pravosudnih, nešto pretjerano, ako ikako, „igraju na aduta“ koji u knjizi građanskih stanja nosi ime Adnan Tulić. Kada sam mu, u vrijeme dok smo imali korektnu suradnju, a ja mislio da se radi o profesionalnom i korektnom pravosudnom službeniku, spočitnuo da to nije u redu, da uopće ne poznajem tužitelje koji  „fejsbuče“ o svom izvornom poslu i da se to kosi sa tužiteljskim kodeksom, posebno pominjanje istraga i rezultata, prkosno i bahato je rekao „boli me briga, neka me prijave“.

Kredit od 95.000 KM, prijava UDT-u, tužba za navodnu klevetu

Otvoreni sukob sa tužiteljem Tulićem počinje od objave moga teksta o njegovom, po mom mišljenju, sumnjivom kreditu za stambeno zbrinjavanje koji je dobio od JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugožeih kategorija Bihać u visini od 95.000 KM. Osim što je kao visokopozicinirana javna ličnost iz sfere pravosuđa tužbom za klevetu visokim novčanim zahtjevom riješio da me odvrati od kritičkih tekstova, htio je i da ovom vrstom pritiska obesnaži komentiranje javnih događaja kakav je njegov kredit, jer, tobože, ne smije se propitivati tako što kod funkcionera kakav je on, koga, valjda, štiti „sistem“.

O Tulićevom sumnjivom kreditu potom piše i portal Istraga.ba, sa mnogo činjenica i detalja, tvrdeći isto, ali njemu sam kriv samo ja. Naravno, jer sam ga imenom i prezimenom prijavio VSTV-u, odnosno Uredu disciplinskog tužitelja tražeći da se ispita tačnost i osnovanost činjenica iz njegovih finansijskih izvještaja VSTV-u iz 2020. i 2021. godine koji je on dao pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću, a gde je navodio da ima stanove i vikendicu. Takođe sam tražio da se ispita da li je zamjenik glavne tužiteljice USK-a, sudeći prema njegovoj građevinskoj dozvoli na osnovu koje je, između ostalih dokumenata, i ishodovao „borački“ kredit prethodno sagradio bespravni vikend objekat površine 4,5 x 9,0 m.

U isto vrijeme, potpuno neovisno, nečija anonimna prijava protiv tužitelja Adnana Tulića u vezi spornog kredita predata je Federalnom tužiteljstvu koji ju je presignirao Tužiteljstvu Srednje-bosanskog kantona (SBK). Prema mojim informacijama koje su jednim službenim pravosudnim aktom potvrđene, anonimna krivična prijava protiv Adnana Tulića zaprimljena je u Federalnom tužilaštvu 30.01.2023. godine, dan kasnije protokolirana pod brojem: T 11 KTA 0007493 23, da bi glavni federalni tužitelj kao mjesno nadležno odredio Tužiteljstvo SBK. Tužiteljica je nakon predistražnih radnji donijela Naredbu o pokretanju istrage broj T06 0 KTPO 0032528 23 od 14. jula 2023. godine zbog postojanja osnova sumnje da je Adnan Tulić počinio krivično djelo obmana pri dobivanju kredita i drugih pogodnosti iz člana 268 stav 3 a uvezi sa stavom 1 KZ FBiH.

Svjesno i  htijući

O onom što sam kao novinar napisao pod znakom pitanja, dvojeći da li zamjenik tužitelja ima ili nema riješeno stambeno pitanje nadležna tužiteljica je u činjeničnom opisu Naredbe jasno navela da je tužitelj Tulić svjesno i htijući lažno naveo da on i supruga nemaju stambeni objekat-stan, kako  bi dobio povoljni „borački“ kredit, iako je znao da ima stan u Ulici 501. slavne brigade bb u prizemlju  zgrade K4, površine 85 kvadrata sa prethodno zaključenim predugovorom o kupovini tog stana i rješenjem ZK ureda o upisu predbilježbe sticanja vlasništva u B listu  ZKU broj 250 KO Bihać-Grad, a da pritom ovo rješenje svjesno nije priložio uz prijavu JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugoženih kategorija Bihać.

Takođe je tužitelj Tulić bio svjestan, navodi se u činjeničnom opisu Naredbe, da je za pomenuti stan isplatio ukupni iznos od 101.000 KM te da je još 2014. godine imao riješeno stambeno pitanje kada je 2. juna 2014. godine kupio stan u ulici Ozimice II B 10 D-4 površine 75 kvadrata i bio upisan kao vlasnik ovog stana u ZKU broj 1535 da bi ovaj stan prodao 11. marta 2022. godine.

Zanimljivo i koincidentno, i istine i činjenica radi, tri dana nakon što je zatvoren javni poziv za kredit II kreditne linije JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba  i socijalno ugroženih kategorija Bihać!? To tužitelju očigledno nije ni bilo bitno, obzirom da se on na ovaj javni oglas, sudeći po protokoliranoj prijavi javio sa više od četiri mjeseca zakašnjenja, tačnije 4 mjeseca i 11 dana od zatvaranja javnog poziva. Datum protokolirane Tulićev prijave je 19. juli 2022. godine, javni poziv je okončan 8. marta 2022. godine.

Možda neko dvoji i pita se, otkuda podaci iz Naredbe o pokretanju istrage protiv tužitelja Adnana Tulića, da  li novinar možda time ometa istragu etc. Naprosto, iako se radi o internom tužilačkom aktu detalji iz Naredbe dio su Odluke Drugostepene  disciplinske komisije VSTV-a od 03.08.2023. godine i dobio sam ih od VSTV-a.

Ovdje će se neko upitati zašto zamjenik glavne tužiteljice USK-a nije na vrijeme uputio prijavu za kredit, odnosno predao sve dokumente. Odgovor je vrlo jednostavan- nedostajala mu je građevinska dozvola za objekat koji je namjeravao graditi, a dobio ju je 27. juna 2022. godine. Bila je to ogromna strka/zbrka da se za kratko vrijeme ishoduju svi dokumenti iz (već davno okončanog) javnog poziva, ali Tuliću se „izašlo u susret“ obzirom da je tadašnji direktor ove JU imao diskreciono pravo da uz saglasnost UO JU prihvati i „zakašnjele“ i naknadne  prijave.

Istraga, predistraga i tome slično

Dodatnu kontraverzu ovom „kreditnom slučaju“ dale su još tada poluinformacije  da Tužiteljstvo USK-a istražuje JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugoženih kategorija Bihać u vrijeme dok se zamjenik glavne tužiteljice USK-a upinje da dobije ovaj povoljni kredit na 20 godina i kamatu od 2 posto. U tom periodu na društvenim mrežama pojavljuje se „ničim izazvana“ fotografija tužitelja Tulića i tadašnjeg zamjenika ili pomoćnika direktora ovog Fonda Almira Tutića (danas „boračkog“ ministra), čime je dodatno zagolicana pažnja javnosti oko ovog slučaja.

Odlučio sam da ih provjerim kako bih skinuo sumnju. Tužiteljstvo USK-a me 16. i 18. januara 2023. godine u elektronskoj korespodenciji obavještava da ne vodi istragu niti provodi istražne radnje protiv direktora JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugoženih kategorija Bihać Suvada Šahinovića.

No, na moj ponovni upit Tužiteljstvo USK-a dana 19.01. i 25.01. 2022. godine „priznaje“ da je vodilo predistragu, odnosno postupalo u predmetu broj T01 0 KTK 0036855 20 po anonimnoj prijavi protiv direktora ove JU Suvada Šahinovića, te da je u tom smislu naredilo vršenje inspekcijskog nadzora od strane budžetske inspekcije Ministarstva finansija USK-a te da je „na kraju“ donijelo dana 03.11.2022. godine naredbu o neprovođenju istrage u predmetu broj T01 0 KTK 0036855 20. Ključne informacije slijede i neka čitaoci zaključuju sami:

Odjel za privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva USK-a vodio je ovu predistragu i zaključio da je „sve čisto“. Šef ovog Odjela  je Adnan Tulić.

Adnan Tulić dobija kredit u visini od 95.000 KM dana 16.09.2022. godine za prvo stambeno zbrinjavanje. Dana 03.11.2022. godine Tužiteljstvo USK-a donosi pomenutu naredbu o nepokretanju istrage u predmetu broj T01 0 KTK 0036855 20.

Čiča miča-gotova priča. Ne, nije ni blizu.

Suspenzija koja to nije

Slijedi dobro poznata odluka Prvostepene disciplinske komisije VSTV-a u sastavu: tužiteljica Željka Fabić, predsjedavajuća Komisije, sutkinja Aleksandra Obradović i tužilac Radmilo Ivanović, kao članovi Komisije, koja na prijedlog Ureda disciplinskog tužitelja 21.07.2023. godine donosi Odluku o privremenom udaljenju zamjenika glavne tužiteljice i tužitelja Adnana Tulića do okončanje krivične istrage koja se protiv njega vodi u Tužiteljstvu SBK. Ova Komisija je imajući u vidu da je tužitelj Tulić osumnjičen za KD iz glave XXII KZ FBiH – krivična djela protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa, težinu krivičnog djela, visinu zaprijećene kazne te da je na čelu Odjela za privredni kriminal i korupciju, a radi zaštite integriteta i tužitelja, odjela kojim rukovodi i tužilaštva u kome radi, smatrala da je neophodno njegovo privremeno udaljenje.

Iz  djelimičnog činjeničnog opisa iz Naredbe o istrazi vidljivo je da je tužitelj Adnan Tulić stan od 85 kvadrata isplatio u tri rate i to 15.000 KM dana 10.01.2019. godine, 41.000 KM 03.08.2020. godine, te 45.000 KM dana 28.09.2020. godine, a da je još 2014. godine imao riješeno stambeno pitanje kada je 02.06.2014. godine kupio stan od 75 kvadrata u Ulici Ozimice II  B 10 D-4 i bio upisan kao vlasnik u ZKU broj 155535, a koji je prodao 11.03.2022. godine, dakle tri dana nakon što je zatvoren javni poziv za kreditna sredstva JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugroženih kategorija Bihać. Moglo bi se zaključiti da je tužitelj Tulić prodao stan kako bi se preko kredita  Fonda (opet) stambeno zbrinuo, što mene neodoljivo asocira na šverc stanovima, a ne na stambeno zbrinjavanje. Osim toga, koliko mi je poznato objekat u Lohovu u vlasništvu Tulićevih se izdaje kao turistički kapacitet, što opet baca posebno svjetlo na cijeli slučaj istrage koja još traje.

Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a u sastavu: tužiteljica Snežana Petković, tužilac Saša Sarajlić, sudija Mustafa Šabić je postupajući po žalbi Adnana Tulića u kojoj se on temeljito brani, a između ostalog problematizira medijsku kampanju protiv sebe, pominje i moj tekst zbog kojeg je uputio tužbu za klevetu. U žalbi konstatira kako taj (moj) tekst nije narušio percepciju javnosti u njegovu kredibilnost i odgovornost kao tužitelja, jer portal na kome je objavljen tekst „nije sredstvo javnog informiranja“, usvaja njegovu žalbu dana 03.08.2023. godine i vraća ga na posao 10.08.2023. godine. Zanimljivo, zbog teksta koji „nije narušio percepciju javnosti u njegovu kredibilnost i odgovornost kao tužitelja“ upućuje tužbu protiv mene za klevetu!!?

Kao argumente u korist tužitelja Tulića Drugostepena diciplinska komisija navodi, između ostalog, nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, da se on ne sumnjiči za neko od KD iz glave Krivičnih djela protiv službene dužnosti (nego „samo“  KD Obmana prilikom dobivanja kredita, moja napomena), da nije izvjesno kako će se završiti istraga, te da tekst/tekstovi koje tužitelj navodi kao dio kampanje protiiv njega  ne mogu ugroziti povjerenje javnosti u njegovu nepristrasnost i profesionalni integritet. Drugim riječima, tekst zbog koga me Tulić tuži pomogao mu je kao argument kod Drugostepene disciplinske komisije koja je konstatirala da ga moj tekst nije uzdrmao niti poljuljao njegovu tužiteljsku reputaciju!?

Inače, meni je mnogo smiješno kako tužitelj Tulić u usvojenoj žalbi sebe titulira kao  dobitnika niza domaćih i međunarodnih priznanja na polju borbe protiv korupcije, te da zbog svega mnogo štete trpi Tužiteljstvo USK-a „obzirom da njegove predmete zbog složenosti i vremena pripreme objektivno nije moguće dodijeliti drugim tužiocima, a što sve ide u prilog optuženima u velikim predmetima visoke korupcije i organiziranog kriminala“!? Dakle, ili ergo, kako tužitelj Tulić voli da nas zabavlja latinštinom u svojim optužnicama i završnim riječima,  metaforički, bez mene Tužiteljstvo USK-a ne može ni funkcionirati, stoga me vraćajte „u roku odmah“ da dovršim započeto.

Bespravni graditelj

U mojoj prijavi UDT-u potpuno je skrajnuta činjenica koja nema, barem direktne veze, sa istragom protiv tužitelja Tulića u Tužiteljstvu SBK. Naime, radi se o tome da je Adnan Tulić bespravni graditelj.

Tu sam činjenicu istakao i potcrtao kao bitnu u smislu da je bespravna gradnja ponašanje koje itetako šteti nepristrasnosti, odgovornosti i profesionalnom integritetu tužitelja i povrh toga zamjenika glavne tužiteljice USK-a „specijaliziranog“ za borbu protiv privrednog kriminala i korupcije.

Ova je  notorna činjenica pritom još zanimljvija, kontraverznija i kontradiktornija, jer je bespravno sagrađeni vikend objekat veličine 4,5 x 9,0 m lociran uz novosagrađeni „stambeni“ objekat za koji je tužitelj Tulić dobio kredit od 95.000 KM i prethodio mu je lokacijski i proceduralno na jedan suspektni način, kroz netransparentno dobijanje novčanih sredstava za plaćanje priključka električne energije na nelegalni vikend objekat, pa je ta „struja“ formalno i  faktički poslužila i za novi objekat koji porodica Tulić iznajmljuje turistima, ako se pod tim podrazumijeva stambeno zbrinjavanje. Tome ću se malo kasnije detaljno posvetiti.

Šta se, u stvari, dogodilo?

Kada sam prostim očinjim vidom u Tulićevoj građevinskoj dozvoli od  27.06.2022. godine vidio da piše da mora legalizirati vikendicu površine 4,5 x 9,0 m bilo mi je jasno da je „besprijekorni“ tužitelj bespravni graditelj.

To što je vjerovatno uživao strahopoštovanje zbog funkcije pa je građevinski inspektor mudro (za)žmirio ne mijenja na konstataciji i činjeničnoj deskripciji u vezi bespravne gradnje. Svjestan da je nelegalni graditelj dana 20.02.2020. godine dobija od Gradskog organa uprave urbanističku saglasnost za izgradnju stambenog i legalizaciju vikendice, ali previđa rok od godinu dana za izdavanje građevinske dozvole, pa 02.04.2021. godine podnosi novi zahtjev za obnovu urbanističke saglasnosti. Prije toga na bespravno izgrađenom vikend objektu dobija električnu energiju.

 U Elektroenergetskoj  saglasnosti broj 293396/2020 od 27.04.2020. godine piše:

„Objekat za koji se izdaje elektroenergetska saglasnost je bespravno izgrađeni objekat i isti se priključuje na osnovu pisane saglasnosti organa uprave nadležnog  za izdavanje odobrenja za građenje broj: 03/1-23-1-910/20 od 23.04.2020. godine“.

U ovom dokumentu „Elektrodistribucije“ Bihać stoji i da je saglasnost privremenog karaktera (do jedne godine), a da „kupac ostaje u obavezi da u roku godinu dana dostavi Odobrenje za građenje od nadležnog Gradskog organa, u protivnom će objekat biti isključen sa niskonaponske mreže, ukoliko to zatraži nadležni Gradski organ“.

Kao što je poznato, tužitelj Adnan Tulić nije u roku godine dana izdejstvovao građevinsku dozvolu, nego sa zakašnjenjem od 14 mjeseci, 27. juna 2022.godine.

Kako je Ministarstvo za borce USK-a platilo priključak struje na tužiteljevu bespravno sagrađenu vikendicu ?

Osim bespravne gradnje skandalozniji je, čini se, način na koji je zamjenik glavne tužiteljice izdejstvovao novčana sredstva iz javnog fonda za plaćanje elektropriključka vikendice na niskonaponsku mrežu. Tačnije, od Ministarstva za boračka pitanja USK-a. To je tek nova posebna afera. Još uvijek je to „top secret“ službena tajna ovog resora, koji odbijanjem da da informacije o javnim sredstvima koja dijeli pokušava zaštititi lik i djelo tužitelja Tulića, ali ne znam zašto i čemu, ako je sve „po zakonu i procedurama“.

No, moglo bi biti i da nije. Jer, bihaćka čaršija, a onda i Kanton već duže vrijeme kuloarski pričaju da je tužitelj Tulić dobio novčana sredstva za priključak električne energije na bespravno izgrađenu vikendicu mimo klasičnih procedura, odnosno vođenja upravnog postupka itsl.

Navodno, tadašnji borački ministar Ermin Zulić mu je nekim svojim aktom omogućio isplatu 1.306,50 KM, odnosno 1.528,61 KM sa PDV-om kojom je plaćena naknada za priključenje električne energije na nelegalni vikend objekat. Takve neslužbene informacije dobio sam i od pojedinih zaposlenika ovog ministarstva pa i od bivših ministara, a kod svih vlada nerazumni strah od tužitelja Tulića.

Na moj zahtjev za pristup informacijama od 23. marta 2023. godine Ministarstvu za pitanje boraca i RVI USK-a u kome sam tražio podatke u vezi uplate za priključak na električnu energiju vikend  objekta Adnana Tulića, kopiju rješenja po kome je odlučeno  za plaćanje pomenutog priključka, kopiju uplatnice s obzirom da se radi o javnim sredstvima i tumačenje na osnovu kojeg akta je izvršena uplata, ukoliko ne postoji rješenje, ovo Ministarstvo je 28. aprila 2023. godine donijelo rješenje kojim se moj zahtjev odbija.

U rješenju su, pored navodnih argumenata koji su odlučujuće djelovali da mi kažu „ne“ bila je i činjenica da je „Adnan Tulić odbio dati saglasnost u pogledu davanja ličnih podataka i dokumentacije“!? Okej je to, ali ja nisam tražio Tulićeve lične podatke nego dokumente po kojima mu je borački resor uplatio prikljiučak na struju na bespravno sagrađeni objekat. Smatram da je to nemoralan čin kako jednog tužitelja tako i ministra, jer nije to plaćanje priključka za legalan nego za bespravni objekat.

Dana 22. maja 2023. godine ulažem prigovor protiv pomenutog rješenja Ministarstva „za borce“ USK-a i navodim niz argumenata oko pogrešnog tumačenja Zakona o zaštiti ličnih podataka, zanemarivanja Zakona o slobodi pristupa informacijama, činjenicu da je Adnan Tulić javna ličnost, pravosudni funkconer na visokoj poziciji  zamjenika glavne tužiteljice, da nisam uopće ni tražio njegove lične podatke (adresu stanovanja, JMBG, brojeve tekćeg računa), čak ni visinu iznosa uplate, nego samo da li je zamjeniku glavne tužiteljice USK-a Ministrstvo uplatilo iznos za priključak električne energije za njegovu vikenndicu u naselju Lohovo. I opet dobijam negativni odgovor odnosno rješenje Ministarstva od 19. jula 2023.godine.

Upravni spor

Nakon toga u zakonskom roku 9. avgusta 2023. godine upućujem tužbu protiv Ministarstva za pitanje boraca i RVI USK-a nadležnom Kantonalnom sudu u Bihaću u kome tražim poništenje upravnog akta Ministarstva od 19.07.2023. godine. U žalbi navodim da Ministarstvo uopće nije cijenilo javni interes da tražene informacije budu dostupne građanima, obzirom da je riječ o budžetskoj instituciji  koja ima status javnog organa te da lica koja preko ovog budžeta ostvaruju naknade po bilo kom osnovu ne mogu uživati privatnost u pogledu dobijanja informacija o tim sredstvima, a pogotovo i svakako ne jedan visoki pravosudni funkcioner koji prima plaću iz budžeta države (USK-a) i istovremeno traži od druge budžetske, takođe kantonalne institucije, da mu plati priključak na električnu enegiju i to na bespravno sagrađeni objekat. U tom smislu je posebno tužna i onespokojavajuća činjenica i saznanje da upravo Adnan Tulić, suprotno svojim javnim istupima i navodnom zalaganju za transparentan i zakonit rad, u „svom slučaju“, traži da bude pošteđen transparentnosti i interesa  javnosti.

Kantonalni sudija u ovom predmetu Dino Muslić traži aktom da prethodno uplatim sudsku taksu od 50,00 KM što i činim. Četiri mjeseca kasnije 25.12.2023. godine Kantonalni sud u Bihaću u vijeću za upravne sporove sastavljenom od sudija Muhameda Cimirotića kao predsjednika, te članova Dine Muslića i Fikrete Hadžić donosi presudu kojom se moja tužba uvažava, oba rješenja Ministarstva za boračka pitanja i RVI USK-a poništavaju i predmet se vraća Ministarstvu kao prvostepenom organu na ponovni postupak.

Evo, ukratko, šta je Kantonalni sud u pomenutoj presudi zaključio o „minulom radu“ Ministarstva kroz dva njegova upravna akta.

Nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, nedostaci u pobijanom rješenju koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti, apsolutna neprimjena Zakona o slobodi pristupa informacijama koji je legis specialis zakon po ovom pitanju i važi za teritoriju cijele FBiH, izbjegavanje ispitivanja javnog interesa za objavljivanje traženih informacija, odnosno procjena da li je veća šteta za onog o kome se informacija objavljuje ili korist koja bi od objave mogla proisteći (presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 01 0 U o16949 22 Uvp od 08.02.2023. godine); povreda Zakona o upravnom postupku (ZUP) zbog propuštanja ocjene svih navoda iz žalbe, postupajući ministar potpisan je ispod oba upravna akta Ministarstva što narušava princip dvostepenosti i dovodi u sumnju nepristrasnost odlučivanja što je suprotno odredbi člana 222. stav 3 ZUP-a.

„U ponovnom postupku prvostepeni organ je u obavezi u cjelosti postupiti po ovoj presudi i datim uputama, a prije svega će nadležno ministarstvo osigurati princip dvostepenosti u konkretnom slučaju, otkloniti sve nedostatke ukazane u ovoj presudi, ponovno potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i odlučne činjenice uzimajući u obzir  da tužitelj posebno naglašava da u odnosu na osobu na koju se odnosi informacija ne traži lične podatke (ime oca, adresu, datum rođenja, JMBG i slično), a zatim će uz pravilnu primjenu materijalnog prava biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku uz poštovanje svih pravila propisanih Zakonom u upravnom postupku“, posljednji je pasus presude Kantonalnog suda u Bihaću.

U prijatnom iščekivanju ponovljenog upravnog postupka u vezi dobijanja informacije ko je i kako tužitelju Adnanu Tulić omogućio plaćanje priključka električne energije na bespravni izgrađeni vikend objekat budžetskim sredstvima, imam osnovu sumnje ili barem indiciju u to da će ovaj postupak doživjeti opstrukcije zbog činjenice da je novi borački ministar Almir Tutić, bivši pomoćnik/zamjenik direktora JU Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba  i socijalno ugoženih kategorija, Bihać. Tutić je vrlo dobro, štaviše, odlično informiran o slučaju „Kredit tužitelja Adnana  Tulića“ a sa tužiteljem ga vežu prijateljski odnosi o čemu govori i fotografija koja je snimljena negdje u vrijeme  afere oko ovog kredita. Ukoliko budem u krivu, javno ću se izviniti aktuelnom boračkom ministru. Kao što ne sumnjam da je kantonalnom tužitelju Adnanu Tuliću bilo veoma loše nakon ove presude Kantonalnog suda Bihać u kojoj sam ja tužbom a  sudije presudom „educirali“ pravnu pamet u Ministarstvu za pitanje boraca USK-a. (*)