Izricanje dugo iščekivanih sankcija Bidenove administracije, rezultiralo je novim podjelama i bipolarizacijom političke scene u Bosni i Hercegovini. Jedni slave. Drugi negoduju. A i jedni i drugi čine pozorište licemjerja.
Sankcije, koje su izrekle SAD, u bosanskohercegovačkoj političkoj javnosti se prihvaćaju parcijalno, po principu: „uzmi samo ono što ti odgovara“. Na taj način se interpretira i Ustav BiH, na taj način se interpretiraju presude haškog suda, na taj način se interpretira kod nas sve.
Sve je to odraz nedostatka nužno potrebne političke odgovornosti i kulture za kojim vapi naše društvo i država. Ti dvostruki aršini, koji su rak rana našeg društva, isplivali su, opet, na površinu sa američkim sankcijama.
„Patriote“ slave i pozdravljaju sankcije Miloradu Dodiku, a pri tom postiđeno „okreću glavu“ od sankcija Mirsadu Kukiću, koje su dio istog paketa, koje ih, obojicu, terete za korupciju najvišega stepena.
Možda zato što je Mirsad Kukić nečiji koalicijski partner, kojeg se nije lako odreći, kao niti vladajućih pozicija?
Ili zato što je Kukić nečiji dojučerašnji stranački kolega koji je zagrizao u korupciju mnogo prije nego li je osnovao PDA, noseći dres svoje matične stranke?
Ili zato što su u Kukićeve afere involvirani i drugi visokopozicionirani dužnosnici? Građani očekuju da odgovore na ova pitanja daju pravosudne institucije BiH.
A do tada, poruka glasnim „političkim liderima” u Sarajevu: najlakše i najpopularnije je, iz Sarajeva, „udarati“ po Dodiku, zarad jeftinih poena. Niko, ko je dio koruptivne i kriminalne hobotnice ne zaslužuje milost. Stoga, ne budite licemjeri. Osudimo ih sve, bez obzira na pripadnost po bilo kojem osnovu.
Jer njihov jedini identitet je novac i moć. Nemaju oni druge pripadnosti. Sve ostalo je predstava za narodne mase. (*)