Najveći problemi slijepih su zdravstvna zaštita
BIHAĆ – Udruženje slijepih građana USK-a nizom aktivnosti obilježilo je Međunarodni dan bijelog štapa koji se u svijetu obilježava još od 1964. godine. Bijeli štap je simbol slijepih osoba pomoću kojeg se oni mogu prepoznati na ulici. Povodom obilježavanja Dana bijelog štapa Udruženje slijepih građana USK-a je nakon dvanaestog pojedinačnog prvenstva slijepih USK-a u šahu, upriličilo i sedmo pojedinačno prvenstvo u elektronskom pikadu za slijepe, a potom i druženje članova Udruženja.
Težak položaj
Pred početak prvenstva u elektronskom pikadu za slijepe, članovi ovoga Udruženja su još jednom ukazali na svoj težak položaj u društvu i potrebu rješavanja statusnih pitanja ove kategorije građana. Derviša Srebrić jedna je od njih. Stopostotni je invalid i slijepa od rođenja a u potrazi da ugleda svjetlost dana prošla je čak sedam operacija, no nije izašla iz tame. –Pomirila sam se svojom sudbinom što ne vidim, al’ jednostavno nisam zadovoljna s Centrom za socijalni rad Bihać jer mi se ne pruža moje zakonsko pravo – jednokratne novčane pomoći. Pomagala nemam, štapa kao slijepo lice. Kada idem u šetnju moram uvijek tražiti nečiju ruku. Želim da mi država da bijeli štap, Unsko-sanski kanton, Zavod zdravstvenog osiguranja, kaže stopostotni invalid Derviša Srebrić, slijepa osoba. Derviša dodaje kako ih drugi kao slijepe osobe potcjenjuju i ponižavaju. Nije zaposlena, prima invalidninu, tuđu njegu i pomoć u iznosu od 400 KM za koju kaže kako joj to nije dovoljno za život. Jusmir Alibabić, predsjednik Udruženja slijepih građana USK-a kaže kako im je bijeli štap prijeko potreban za svakodnevno kretanje ali i brojna druga puno skuplja pomagala. Udruženje okuplja 317 članova ali je ova brojka, na žalost, puno veća. –Najveći problemi slijepih osoba su zdravstvena zaštita, ortopedska pomagala, esencijalna lista lijekova, zapošljavanje, obrazovanje… To su sve problemi koji muče slijepe osobe i skojima se mi stalno susrećemo, kaže Jusmir Alibabić, predsjednik Udruženja slijepih građana USK-a.
Zona sumraka
U USK-u nema preciznih podataka koliko je zaposlenih slijepih osoba pa u Udruženju slijepih ističu kako je to manje od deset posto od ukupnog broja registriranih članova, pa stoga od institucija vlasti traže veće zapošljavanje ne samo slijepih već i uopće osoba s invaliditetom. -Unsko-sanski kanton je poprilično zanemaren kada je u pitanju zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Nekoliko puta smo intervenisali prema Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje koji subvencionira zapošljavanje takvih osoba. Na žalost, USK je tu negdje na začelju kada su u pitanju poticaji i kada su u pitanju upošljavanja tih osoba s invaliditetom, kaže Alibabić. Međunarodna konvencija garant je prava slijepih osoba i trebala bi poboljšati status i prava osoba s invaliditetom. Ovu godinu Alibabić je nazvao zonom sumraka za slijepe osobe jer je katastrofalna. Pomagala i sva druga prava su, naglašava, bitno umanjena i uskraćena jer ne mogu doći do svojih pomagala. Mogu dobiti potvrde ali nemaju glavnog dobavljača. Ističe kako su u vrijeme promjene kantonalne vlasti vrlo malo ostvarili svojih prava. Pred slijepim osobama je dugotrajna i mukotrpna borba za svoja prava. Samir TULIĆ