BOSANSKA KRUPA – Nakon što je prije četiri godine uz pomoć prijatelja izradio veliku turističku lađu, kapaciteta trideset osoba za vožnju rijekom Krušnicom do nadaleko poznatog izletišta Krušničko vrelo – njenoga izvorišta, Osman – Ope Palić u Bosanskoj Krupi, izradio je još jednu turističku lađu, nešto manju od prethodne, za dvadesetak putnika koju pokreće ekološki motor s akumulatorima koje puni solarni panel na njenom krovu. Uz ovu krušničku lađu, Osman je od kostura pedeset godina starog Tomos benzinskoga-motora sam proizveo ekološki motor čiji je softver mikročip kojeg mu je u inozemstvu nabavio prijatelj Samir. -Motor pokreće napon od dvanaest volti, razvija veliku brzinu ali i jaku buku jer je smješten u gornjem dijelu. To su dva eko-motora snage po 1.700 wata. Ostali eko-motori su u vodi i ne stvaraju buku, kaže Ope.
Izradio i motor
-Prethodna, velika lađa nije moja prva lađa. To je treća lađa u mom životu koju sam napravio. Dvije sam izradio prije rata s ocem Redžepom, rahmetli, a ovu treću uz pomoć prijatelja. Ovu posljednju sam napravio sam kao i motor, ručne izrade, koji je nekad bio benzinac, a sada na eko-pogon, solarni pogon. Dva puta dnevno odvezem se na Krušničko vrelo i vratim bez ikakvih problema. Eko-motorom od dvadeset i četiri volte pređem tako osamnaest kilometara a u samo jednoj vožnji četiri i po kilometra. Solarni panel napona 24 volte puni dvije serijske baterije, pa čak i treću rezervnu koja se puni za, nedaj Bože, ukoliko se nešto desi. Lađa, koju sam izradio prije četiri godine, treba na remont. Ova lađa je znatno manja i efikasnija, brža. Otvorenog je tipa. Radio sam je uglavnom sam tokom šest mjeseci, dnevno tri, pet do sedam sati, ovisno koliko sam imao vremena, kaže Osman. Izradio ju je najviše od hrastovog drveta, borovine i jelovine. Gornji dio je željezna konstrukcija s tendom. Kaže kako je ova lađa puno jača i kvalitetnija od prethodne. Ugradio je dvije upravljačke stolice koje je ovaj Krupljanin također sam napravio. U šali je kazao kako je jedna za vozača, a druga za konduktera, koji „po sistematizaciji radnih mjesta ne postoji“. Duž lađe su dvije velike klupe s naslonom a u sredini masivni lakirani sto da se tokom vožnje može ponešto pojesti i popiti, teferičiti. -Naučio sam to od malih nogu. Ostalo je to u tradiciji da se u lađi teferiči. Rijeka Krušnica nas veže. Krušnica je samo naša, a Una je brate i carska i spahijska, veli Osman. Dodaje kako je tokom proljeća do sada imao vrlo malo turista i posjetilaca, samo dvije vožnje na Krušničko vrelo. -Izrazito loše. Krupa je po pitanju razvoja turizma zapostavljena. Nema adekvatne turističke promocije. Neko nešto mora uraditi po tom pitanju. Na turističkoj mapi USK-a uopće nije ucrtana rijeka Krušnica. Kako će onda turisti znati za ovaj prirodni dragulj, pita se Osman.
Zahtjevan posao
Izrada ove lađe je zahtjevan posao. -Do sada sam u nju uložio 5.000 KM al’ ne žalim. To mi je hobi. Ne pijem, ne pušim. U penziji sam. Moram je u nešto potrošiti, kaže uz smijeh, naš sagovornik. Na pitanje, ima li ribe u Krušnici, odgovara, – ima ribe, al’ nema ribolovaca. Vrlo malo. Nema ljudi. Stariji Krupljani dobro pamte prijeratne vožnje lađom Turističkog biroa Bosanska Krupa, na vrelo Krušnice i njenoga, rahmetli, barbu Hasana Žutića, koji je njome prevozio brojne putnike, posjetioce. -Bio je to veliki sindikalni čamac u koji je moglo sjesti pedeset ljudi a pogonio ga je dizel-motor koji je stvarao veću buku i zagađivao rijeku. Taj čamac je potopljen u Krušnici kilometar dalje od mjesta na kojem se nalazimo. Želio sam taj čamac izvući van i napraviti isti takav, da vratim to vrijeme, ali to je prevelika investicija za koju nisam imao podršku. Stoga sam se odlučio da sam napravim ovaj čamac, kaže Osman Palić.
Krušničko vrelo
Vrelo rijeke Krušnice se nalazi šest kilometara od Bosanske Krupe, pod okomitom kosom kod Gudavca i Vranjske. Zahvaljujući krškom reljefu ova rijeka se snabdjeva vodama s područja Bosanskog Petrovca. Krušnica tako otiče u dva različita sliva što se naziva bifurkacijom. Dvije stotine metara niže vrela nalazi se hidrocentrala izgrađena još 1905. godine. Sam tok rijetko prelazi dubinu od pet metara dok se u jesenjim i proljetnim poplavama Krušnica obavezno izlije iz svoga korita. Vrelo je impresivan prizor moći vode, a sama rijeka je mirna i čista. Samir TULIĆ