KOLIKO KOŠTAJU GLAS I PODRŠKA U KRAJINI???

Svoju današnju objavu posvetit ću pokušaju da ozbiljnije skrenem pažnju na jednu pojavu ili bolje rečeno pošast, koja je prisutna u savremenoj politici u BiH, koja hrani korupciju i koja demokratiju, zakone, institucije i moralne principe potpuno čini besmislenim i suvišnim.

Radi se o kupovini povjerenja, podrške i glasova za novac, budžetskim novcem, javnim resursima, „uslugama“ ili drugim sredstvima.

Problem kupovine i prodaje glasova, podrške i povjerenja je u BiH toliko prisutan da se to smatra jednim od glavnih generatora sistemske korupcije u BiH, koja odavno guši demokratiju, proizvodi siromaštvo i tjera mlade ljude iz zemlje.

Da nebi bio pristrasan, ovim problemom je manje – više, inficirana cijela BiH i gotovo da ne postoji politička stranka koja tome, manje ili više ne doprinosi.

Ja ću se osvrnuti na ovu pojavu koja se udomaćila i raširila kod nas u Krajini i Kladuši i koja je, u posljednje vrijeme, poprimila strašne razmjere i samo nam još nedostaje pijaca ili berza na kojoj će se kupovati i nuditi glasovi, podrška i povjerenje na izborima i onda bi lakrdija bila kompletna.

Da budem do kraja jasan i principijelan i sam se više od 25 godina bavim politikom i obnašao sam dužnosti od vijećnika u Općinskom vijeću do poslanika u Državnom parlamentu i bio sam predmet pokušaja da pojedinačnu ili stranačku podršku i uticaj ustupim za funkciju, „uslugu“ ili novac.

Osobno, ja, niti bilo ko drugi od legitimnih predstavnika DNZ BiH i njenih zastupnika u Zakonodavnim i Izvršnim tijelima vlasti, nismo otišli ni trun dalje od Zakona, interesa građana i postupaka koji su bili transparentni i demokratski primjereni.

Puno je Javnih projekata infrastrukture u Velikoj Kladuši finansirano iz Budžeta Federacije ili Budžeta USK-a u zamjenu za podršku usvajanju Budžeta i drugih akata, ali nikada i niti jedna podrška nije uslovljavana privatnim interesima ili „uslugama“, bilo kog pojedinca.

Kupovina podrške i glasova, nažalost, stara je koliko i politika i izbori, ali nikada nije dostigla ovako masovne i otvorene razmjere, kao danas, koji godinama kod nas u BiH proizvode skrnavljenje demokracije, generiraju korupciju, devalviraju institucije sistema, proizvode siromaštvo i u krajnjem izbore, demokraciju i institucije sistema čine besmislenim i suvišnim.

Samo je upotreba oružja i sile gora i svirepija od današnje trgovine uticajem, glasovima, podrškom i povjerenjem, koja se ne plaća privatnim novcem i imovinom stranaka i političara, već Budžetskim novcem i javnim resursima građana.

Mogu razumjeti programske i političke agitacije u kampanji, pa čak i namjenske poklone iz privatnih i stranačkih sredstava, ali nikako ne mogu razumjeti da se neko usudi od građana tražiti glas i povjerenje u zamjenu za novac, „uslugu“ ili privilegiju koja se finansira iz novca istih tih građana.

Ako neko ima petlju kupovati glasove i povjerenje birača i ako to plaća svojim ili stranačkim novcem, to je politički kriminal, ali to je manje zlo od varijante koja se danas masovno koristi da se kupovina glasova, podrške i povjerenja vrši iz Budžeta i uz upotrebu Javnih resursa.

To mi se čini ponižavajućim i bijednim, ali čak i to je stotinu puta moralnije i normalnije u odnosu na ono što nam, na oči i godinama, rade naše političke stranke i njeni mešetari u Krajini koji podršku njihovoj stranci i kandidatima na izborima plaćaju putevima, rasvjetom, vodovodima, pročišćavanjima vodotoka, donacijama i poklonima koji se, nažalost plaćaju iz budžeta i Javnih resursa, a ne iz njihovih džepova.

U tome prednjače naši Krajiški „Europejci“, koji su ove vidove kupovine glasova i podrške Budžetskim novcem i Javnim resursima razvili do perfekcije.

Naravno, ne zaostaju u tome puno ni drugi jahači Budžeta i Javnih resursa i zeleni i crveni i šareni, ali su za Krajiške Europejce još uvijek amaterski rang.

Zato se pitamo kako je moguće da u Krajini i jednako tako u Kladuši gradimo puteve širine pet metara tamo gdje dnevno jedva prođe 20 auta ili radimo rasvjetu tamo gdje dnevno ne prođe niti jedan pješak, a do Štrbačkog buka ili do Martin Broda do skoro se išlo makadamom ili se danas ide putem gdje se jedva razmjenjuju dva vozila ili za razmjenu sa autobusom treba tražiti posebno proširenje, a neke ulice i naseljena mjesta su u totalnom mraku.

Naravno, ovdje je politička matematika potpuno jasna. Na Štrbačkom Buku nema nikako, a u Martin Brodu je vrlo malo birača i potencijalnih glasača i to je matematika kojom se rukovode Političke stranke i njeni prvaci u donošenju ovakvih odluka.

Kladuša je posebno na udaru trgovaca glasovima i podrškom, jer je nakon političkih potresa i podjela jako pogodan teren za manipulacije i kupovinu raznih vidova političke podrške.

Na terenu se prvo lobiraju i kupuju mjesni ajani, koji onda za svoj lični ili uži interes lobiraju raju da podrže Europejce, „Crvene“, „Zelene“ ili „Šarene“ i da za to dobiju plate u novcu ili naturi.

Politička zapošljavanja su posebna priča i Dom Zdravlja u Velikoj Kladuši je za to eklatantan primjer stranačkog klijentalizma i zapošljavanja.

Nema niti jednog lica koje je u Dom zdravlja u posljednjih deset godina ušlo bez stranačkih „preporuka“, bez stranačke knjižice ili čak bez vrijednosne koverte.

Zato i ne čudi što se na posljednjim Lokalnim izborima u Velikoj Kladuši na Kandidatskim listama za Općinsko vijeće našlo, ni manje ni više nego, 21 kandidat iz Doma zdravlja, a od toga čak 11 ili više od 30% ukupnog broja kandidata na listi političke partije koja godinama kadrovira u Domu zdravlja.

Nažalost, sve su češći konkretni primjeri direktnog uslovljavanja, prema zaposlenima i takve Ustanove imaju svoje „Šahbaze“, koji su isturene ruke stranaka i provode represivnu politiku stranačkog zapošljavanja.

Malo je općina u BiH sa više „preletača“ i „papaka“, kao što je slučaj sa Velikom Kladušom, koji u zamjenu za bolje radno mjesto, bolji status ili za zaposlenje presiljaju iz Stranke u Stranku i pri tome im ništa nije sveto, a najmanje obraz i politički principi.

Kladuškom SDP-u nije ni malo smetalo da na mjestu Direktora Komunalija podrži i izabere Laburističkog Tehničkog direktora koji je direktni sudionik dugogodišnjeg skrnavljenja ove firme i arčenja desetina miliona Budžetskog i Javnog novca građana Velike Kladuše.

Cijena toga je naravno i više nego poznata, a to je javno učlanjivanje ovog Laburističkog kadra i njegove supruge u SDP.

Ne treba onda nikoga čuditi što je iznos subvencija ovom preduzeću iz Budžeta Općine jednak ili čak veći od godinu dana prije ili što se kvalitet komunalnih usluga bitnije ne razlikuje od prethodnika.

Naravno, u konačnici nikoga ne čudi, što još niko iz ovog Javnog preduzeća nije ni prijavljen Organima gonjenja za decenijsku pljačku i arčenje desetina miliona Javnog novca.

Nikome očito ne smeta što se o obimu i modelima pljačke i arčenja Javnog novca u Komunalijama u prethodnih deset godina mogu pisati udžbenici.

Predizborna kampanja i izborni ataci na Veliku Kladušu već su počeli i prelazni rok političkih ličnosti odavno traje i zakletim neprijateljima Kladuše ni malo ne smeta da gledaju u oči onima koje su tri decenije sistemski diskriminirali, obespravljivali i ponižavali.

Naravno, mene ne čude toliko ovi debelokožci kojima je obraz đon, jer oni bi za vlast, moć i uticaj prodali i najrođenije, mene više čude oni kojima imponuje da ugosti takve političke prevarante i iblize kojima trebaju autonomaški glasovi, bez obzira što i danas jednako preziru sve ono što je autonomaško.

Nemojte se onda čuditi kada se već glasnije ponavljaju inicijative da se 7. August obilježava kao dan Općine, da se imena ulica ponovo daju po istaknutim ratnim komandantima 5. Korpusa ili što i ovih dana pripadnici Narodne odbrane dobivaju Sudske presude za ratne zločine, za radnje koje se i prema današnjim zakonima tretiraju kao kršenje javnog reda i mira, a Kladušom i danas slobodno šetaju ubice, siledžije i batinaši.

Nadam se da neću biti pogrešno shvaćen. Neka se odgovara i za običnu čvoku, ali neka to bude prema svakome ko je takva djela činio, a ne jednostrano i po sistemu Švedskog stola.

Dakle, dragi moji Kladuščani i Kladuščanke, ja razumijem pritiske i izazove kojima ste izloženi i razumijem lovce na Vaše glasove i podršku, jer oni nikada do sada nisu imali priliku da tako jeftino kupe Vaš obraz i dostojanstvo i to još, ne svojim, već Vašim novcem.

Ništa više ne prezirem od ibliza, licemjera i prevaranata i onih koji su skloni ponižavati, diskriminirati i manipulirati Vašim slabostima.

Ako već prodajete glas takvim Strankama i ljudima, onda se bar nemojte toliko sramotiti i ponižavati i tako se jeftino odricati vlastitog obraza, principa i dostojanstva.

Prodaja glasa i podrške takvim ljudima je istinski „Prodaja duše đavolu“.

Možete mi sa pravom postaviti pitanje, kako svoje opservacije i kritike upućujem prema onima sa kojima DNZ BiH tvori većinu u Općinskom vijeću, a ne prema onima koji su 12 godina Kladušu i Kladuščane ponižavali, siromašili, izolirali i dijelili.

O ovima prethodnicima je sve već rečeno i oni su o sebi gotovo sve rekli sami, a ovi sa kojima tvorimo većinu u Općinskom vijeću, jesu naši partneri u gradnji bolje i naprednije Kladuše, a ne u eventualno novom putu u bespuće i avanturu.

Dakle, DNZ BiH je odana partnerstvu u Parlamentarnoj većini u Općinskom vijeću, ali nije slijepa i neće slijepo aplaudirati i mirno promatrati greške i slabosti u vlastitim redovima.

Ja ću osobno konkretno razobličavati svaki čin eventualne kupovine glasova, povjerenja i podrške u Velikoj Kladuši i šire, jer to smatram političkom korupcijom i kriminalom koji Veliku Kladušu guraju dalje u ponor i siromaštvo.

Rifat Dolić, predsjednik DNZ BiH