Na početku rata u Bosni i Hercegovini zatečen sam u Cazinskoj krajini. Jedno vrijeme (1991.–1992.) obavljao sam funkciju predsjednika Izvršnog odbora općine Cazin. Bilo je to ratno vrijeme koje je svakodnevno bilo obilježeno vrlo složenim i teško predvidivim situacijama.
Osnovne aktivnosti vlasti i općenito stanovništva tada bile su spašavanje života ljudi, imovine, spašavnja svog kraja, domovine – države. Međutim, u tom uzburkanom vremenu, pojedinci su se bavili (ili pokušavali) nečasnim poslovima, kao što su: profiterstvo, prisvajanje tuđe imovine, obmane, lažne optužbe… Onaj koji bi se tada suprotstavio takvim pojavama neminovno bi se izlagao neugodnim situacijama od strane takvih osoba.
Informaciju da se protiv predsjednika Izvršnog odbora priprema atentat (knjiga „Izmišljeni neprijatelj – Cazinska buna 1950.”, Drugo izdanje str. 131, autor A. Čović) imam sam priliku da prokomentarišem sa gospodinom E. Beganović, koji se prepoznao u tekstu. Uvjerio me je da on i niko iz njegove porodice nije ni pomislio a kamoli pokušao tako nešto izvesti.
Rekao mi je da tekst u knjizi ne odgovara istini. Prihvatio sam njegovo objašnjenje. Izvinio sam mu se i izrazio žaljenje što je došlo do nesporazuma. Obećao sam mu da ću se javno očitovati odnosno ukloniti taj dio teksta u eventualnom novom dopujenom izdanju knjige ili javnim izvinjenjem. To evo i činim.
Također, žao mi je što je u knjigu, u vezi s tim, uneseno ime, sada već rahmetli Redže Đogića, moga druga iz srbačkih logora. Srećom, oba smo preživjeli srbačku golgotu, a što mnogi naši vršnjaci nisu. Rahmetli Redžo, u svojstvu zastupnika u Općinskom vijeću (u naznačenom vremenu), bio mi je na neki način i saradnik. Neka mu Allah podari vječni Džennet.
Nikome ne želim zlo, a pogotovo narodu u Cazinu i Cazinskoj krajini, koji su uložili ogroman napor u promociji istine o Cazinskoj buni 1950.
Ovo izvinjenje upućujem Portalu „Reprezent.ba” iz Velike Kladuše. Molim glavnog urednika, gospodina Esada Šabanagića, da ga objavi. Nadam se da će i druga sredstva informisanja to isto učiniti. Hvala.
Ahmet Čović