Uskoro će biti mjesec dana (27.10.) kako je na bolji svijet preselio legendarni golman i kapiten šampionske ekipe FK „Sarajevo“ Ibrahim Sirćo. Za one koji više prate sport na našem Portalu, samo da podsjetimo da smo prošle godine upravo u ovo vrijeme napisali opsežnu reportažu o braći Sirćo iz Visokog rah. Ibrahimu, Nevzadu i Mirsadu) istinskim sportskim legendama BiH pa i šire. O smrti legendarnog golmana veoma šturo su objavili neki portali i TV-e kuće, više kao agencijsku vijest.
Obzirom da FK „Sarajevo“ ima veliki broj navijača na području Unsko sanskog kantona i pošto Krajišnici dugo pamte dobre ljude, posebno veličine kao što je rahmetli Ibrahim, posvećujemo ovaj prostor upravo Njemu.
On je za života rekao sve o sebi, dokazao da se može iz jedne općinske sredine uspjeti, pod uslovom da to iskreno želiš i da u tome vjeruješ u pomoć svevišnjeg Boga. Rahmetli Ibrahim je to oboje želio i u to vjerovao.
Na Koševo je došao iz Kakanjskog „Rudara“ 1963. godine. Sa tadašnjim neprikosnovenim golmanom Refikom Muftićem se borio za dres sa brojem „1“ na leđima. Kada je Muftić otiša na odsluženje vojnog roka rahmetli Ibrahim je stao na gol 1966. godine. I upravo te sezone 1966-1967. FK „Sarajevo“ osvaja titulu šampiona tadašnje Jugoslavije. Kapiten te ekipe bio je rahmetli Ibrahim Sirćo.
Po završetku izuzetne karijere živio je povučeno u svom rodnom gradu Visokom. U krugu svoje porodice gradio je neki svoj poseban svijet i veoma rijetko se eksponirao u javnosti. Autor ovih redaka ga je upoznao zahvaljujući dugo godišnjem poznanstvu sa braćom Nevzadom (zv. Čerko) i Mirsadom, prošle godine, kada smo i zabilježili njegovu duhovitu opasku: „Ne druži se sa mojom braćom. Nisu oni u životu bili uvijek pametni!? Jer da su bili, znali bi da je mali gol, mala para a veliki gol velika para“. Ovdje je mislio na to da su Mirsad i Nevzad igrali rukomet a on fudbal…
Nama ostaje on u sjećanju za navijek, porodici sabur njemu neka Allah dž. š. podari lijepi dženet. Amin! Ešref HADŽIĆ