Sevdahom i humanošču liječi nostalgiju
Zadnja donacija ovog humaniste je uplata 2.200 dollara za učešće desetoro djece iz BiH na kampu koji u Sarajevu i Gračanici organizuje US Soccer Education iz Denvera i toj djeci dao početnu šansu da dođu do američkih stipendija. Admir Ado Petrović je vjerovatno jedini sevdalija za volanom koji svojim vlastitim kamionom svakodnevno „šparta“ po Americi. –Pa, nijedna vožnja mojim kamionom ne ide bez obaveznog sevdaha, često na raznim servisima kolege vozači me čudno gledaju kada tokom odmora padnem u sevdah i do daske pustim legende poput Safeta Isovića, Himze Polovine, Zore Dubljević, Zehre Deović, Nade Mamule. Jednostavno sevdah mi je u krvi i on je uvijek ono što prvo slušam, rekao nam je Admir. Inače, on je rođeni Banjalučanin, sa porodicom je stigao u Ameriku prije 20 godina, put ih je doveo u Denver i, kako kaže, više se nije vraćao u grad na Vrbasu. –Još nikad nisam bio i, iskreno, neću nikada ni otići, jer to više nije ona Banja Luka koje se ja sjećam. Po pričanju mojih drugova, tamo su sada neki novi ljudi koji su totalno promijenili duh te lijepe čaršije. Zato je moj sevdah veza sa Banja Lukom i ljudima koji su ostali u mom srcu.
Druga veza sa domovinom je Admirov humanitarni rad. Naime, zahvaljujući sevdahu i muzici kojom se bavi u slobodnom vremenu, Admir je bio u prilici da širom Amerike „odradi” na desetine humanitarnih zabava na kojima su skupljene značajne svote novca u humanitaren svrhe i dostavljene u domovinu. Admir nije ostao „gluh” ni na projekat US Soccer Education koji u Bosni i Hercegovini krajem juna i početkom jula u Sarajevu i Gračanici organizuje kamp i daje šansu svim talentovanim bosanskohercegovačkim mladićima i djevojkama iz domovine i dijaspore u dobi od 15 do 20 godina, da na ovaj način nastave sportsko-edukativno usavršavanje na američkim koledžima. O tome Ado kaže: –Vidite, meni se svidjela ideja da US Soccer Education daje šansu našoj djeci iz Bosne i Hercegovine da dođu do američkih stipendija. Nažalost, svjestan sam da je za mnoge od njih kotizacija visoka, pa sam odlučio da za njih desetero uplatim kotizaciju i omogućim im šansu da se pokažu i eventulano dođu do američke stipendije. Jednostavno želim da pomognem koliko mogu jer znam da je toj djeci stalo do dobrih škola i kvalitetnih uslova za napredovanje u životu. Tih 2.200 dollara koliko sam dao neće oštetiti moj kučni budžet i ako ijedno od te djece dođe do američke stipendije, niko neće biti sretniji od mene. Inače, ako na nekom američkom parkingu čujte glasnu sevdalinku, znajte da je pušta i pjeva vozač-sevdhalija-humanista Admir Ado Petrović, nostalgični Banjalučanin sa američkom adresom. Tekst i foto: Namik ALIMAJSTOROVIĆ, BHDINFODESK – BIRMINGHAM