Neutješna porodico i poštovani prijatelji, sve vas pozdravljam. Okupili smo se danas tužnim povodom kada ispraćamo na bolji svijet našeg akademika, profesora, cijenjenog čovjeka i prijatelja Muju Demirovića.

Poštovani kolega i prijatelju Mujo, u trenutku kada te israćamo na drugi, bolji svijet, u ime stanovnika općine Bužim, želim ti se zahvaliti, jer smo u periodu 2017-2019. godine praktično organizovali i proveli, kako si ti govorio, „pokretnu akademiju“ baš u Bužimu i iz Bužima. Naime, tada smo organizovali dva simpozija: prvi, „Odgovornost za kulturu bošnjačkog naroda“ i drugi „Kako kreirati racionalnu makroekonomsku politiku BiH“. Organizovali smo promociju dva kapitalna djela akademika Muamera Zukorlića: „Drevna Bosna“ i „Akademija“. Na prvom simpoziju u Bužim doveli smo četiri akademika i više univerzitetskih profesora iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Tuzle i Bihaća. Iako već bolestan, na prvi simpozij došao je i akademik Muhamed Filipović. Rahmetli profesoru Filipoviću to je bio zadnji javni nastup kao aktivnog učesnika. Nakon ovih simpozija izdali smo i Zbornik radova na temu „Odgovornost za kulturu bošnjačkog naroda“, čiji si ti bio recenzent. Uz to, organizovali smo tematske rasprave o karakteru bošnjačke politike i nužnosti koncipiranja autentične krajiške politike, tri promocije univerzitetskih udžbenika, dvije književne večeri i nastupe u Splitu i Zagrebu, kada smo i tamo dosljedno branili interese bošnjačkog naroda i Države BiH. Sve ovo ne bi bilo realizovano bez tebe, dragi moj prijatelju.

Osnovna ideja koja nas je tada vodila, a koju si ti nametnuo, bila je da mi više nemamo pravo ili da ne bi više smjeli  imati  ni naučnog, ni političkog, ni moralnog tutora kada su u pitanju naš identitet i historijska osnova toga identiteta, koja se sažima i vidi upravo u historiji naše Zemlje i države Bosne, nego da moramo u svemu polaziti od stava kako smo upravo mi sami odgovorni i obavezni da damo svoje najbolje znanje i umijeće u rješavanju bitnih pitanja našeg opstanka u Državi BiH. S tim u vezi pošli smo od teze da smo mi obavezni preispitivati svoju savjest u odnosu prema Bosni i Bošnjacima i da ne dopustimo nasilje nad našim duhom i kulturom,  koja nikada ovako agresivno nije bila ugrožena kao sada. Dakle, pošli smo od stava da mi, Bošnjaci, više nikada ne smijemo biti podređeni i inferiorni, te prihvatiti kalupe u mišljenju i izražavanju koji nam se nameću od nedobronamjernih susjeda i komšija. U vezi s naprijed navedenim, izvukli smo zaključke, koje smo proslijedili na sve relevantne adrese u Federaciji BiH:

teškoće koje nas okružuju treba da nam prodube i učvrste saznanja o vlastitoj kulturi,

da na izazove odgovoramo istinom, neopkoljeni i neukaljani,

da pokušamo naše ljude natjerati da misle Bosnu i bošnjačku kulturu na način da im ona postane san o mogućem,

da za opstojnost na ovim prostorima više nisu dovoljni inat, tvrdoglavost i sirova hrabrost, već sistematski i institucionalni pristup problemu očuvanja nacionalnog identiteta Bošnjaka preko kvalitetnog obrazovanja i kvalitetnog privređivanja,

da traženje krivaca izvan nas samih ne samo da nije korektno, već nije ni opravdano, jer mi moramo poznavati svoju historiju, da bi se pravilno odredili prema potrebama sadašnjosti i u hodu, prema budućnosti,

da se mi Bošnjaci moramo osloboditi vlastitih zabluda da će nas, kao žrtve zadnjeg i prethodnih ratova, spašavati drugi, već se moramo prvenstveno osloniti na sebe,

da moramo podsticati toleranciju, humanost i merhamet, na što nas obavezuje sopstveno dostojanstvo,

da ne smijemo prihvatati logiku praznih fraza na račun tvrdih istina, tražeći deklarativno jedinstvo, budući da je apsolutno ne samo nepotrebno, već je i nemoguće,

da nam je potrebna kulturna i svaka druga saradnja sa drugim narodima u BiH i šire,

jer smo mi Bošnjaci životno zainteresovani za državu BiH i jer smo objektivno kičma te Države, a nju moramo graditi zajedno i ravnopravno sa drugim narodima,

iako nam je potrebna raznovrsnost mišljenja, do civilizacijskih vrednota  mi moramo dolaziti stalnim, slobodnim i ravnopravnim dijalogom koji će nas dovesti do rješenja kako da u međusobnim kulturnim prožimanjima osiguramo vitalne impulse svakoj nacionalnoj kulturi Zemlje. Dakle, promovirajući vlastiti identitet, mi moramo biti svjesni da u BiH postoji više identiteta i da se naš identitet miješa i prožima sa drugima, ali da pri tome naš nacionalni i kulturni identitet ne smije biti potiskivan.

Poštovani moj kolega i prijatelju Mujo, iz osebujnog naučnog opusa kojeg si ostavio, zaključujem da si ti pripadao generaciji koja je ostavila dubok trag i svjedočanstva o vremenu u kome si živio. Ta svjedočanstva su vrijedna jer su bila oslobođena ograda i predrasuda, jer si korektno gledao na stvari i svoje stavove nisi podešavao prema drugim, a pri tome nisi žalio ni sebe ni druge. Jednostavno, htio si da ostaneš grub kamen s natpisom, ali i razgranato drvo i da vrijeme tumačiš na svoj način i svojom logikom.

Vjerujem da bi o tvom naučnom opusu detaljno govorile tvoje kolege iz Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, čiji si bio član, ali ih je spriječila pandemija Covida-19 da danas budu ovdje prisutni i da se oproste od svog uvaženog člana, koji je sa ovoga najljepšeg parčeta zemljine kugle, dakle Krajine, bio član BANU-a.

Dragi moj prijatelju i kolega Mujo, neka ti je laka crna bosanska zemlja i neka ti dragi Bog podari dženet, tvojoj porodici sabur, a nama, tvojim prijateljima i poštovaocima, opomenu da pameti ne dolazimo onda kada nam ona više ne bude od koristi.

U Bužimu, 30.10.2020.

Prof. dr. Husein Muratović