BIHAĆ – Fotografije govore sve. Asim Kamber ušao je u zgradu Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK) u 1o:00, a izišao u 15:30 sati. Na stražnji izlaz Tužilaštva. To se zove bijeg. I strah.
U Tužilaštvu je sa nadležnim tužiocem više sati razgledao crtane filmove Winie Po, Patak Dača, Mornar Popaj, Duško Dugouško i dr. Bio je i jedan crtić Barbi, Mačak u čizmama, te Aladin, kralj lopova.
Kamber je naime, šprdajući se sa policijom i tužilaštvom u jednom od posljednjih blogova sada ugašenog bloga bahato napisao kako su oduzeti crtići njegovih unuka. Nakon veselog druženja u Tužilaštvu progonjena zvijer je pokušala sakriti svoj boravak u Kući pravde, pa je šmugnula na stražnji dio. Bio je to loš plan, kao što bi bio i onaj da je izišao na prednja vrata.
Čekala ga je „Sedma sila”, ali progonjena zvijer je zloupotrebila novinarsku pažnju i gostoprimstvo i duge sate čekanja i odbila da proćaska o razlozima boravka „Kod Fadile”. Asim Kamber igra jednu od svojih najvažnijih utakmica života. 
Pri tome bizarni bijeg od novinara tačnije javnosti, pokazuje teške deficite u ponašanju ove ličnosti. Bolje rečeno – lika. Pokazuje mračnu nemoć. No, to je tema i resurs za psihoterapeute. Očekuje se da u svom blogu idiotskim i ciničnim tezama objasni razloge još jednog bijega. Od stvarnosti koja ga sve više a uporno negira. I od njega teše sve više političku i moralnu olupinu. (Midhat Dedić – Normala.ba)