Naselje Gradina na sjeverozapadnom dijelu BiH u sastavu općine Velika Kladuša opisano je u brojnim publikacijama, ali nepotpuno. Gotovo je nepoznato kladuškoj (ne)laičkoj javnosti da su u ovom naselju rođena dva pisca, Branko Letić (1947) i Anđelko Anušić (1953). Branko je, između ostalog, autor prvog kladuškog romana, a Anđelko je među najnagrađivanijim piscima svoje generacije na prostoru ex Države. Ako izuzmemo epske pjesme o Kladuši ova dvojica rođenih Kladuščana „uveli“ su svoj zavičaj u savremenu književnost! Tužno je da se navedene činjenice nedovoljno poznaju, čak ignorišu u kladuškoj recentnoj povijesti.
Među bolje inovacije nove općinske vlasti Velike Kladuše jeste i uspostavljanje „mostova“ sa građanima koji potječu sa ovih prostora, ma gdje bili i šta radili. Veoma sadržajna saradnja uspostavlja se sa općinom Inđija (R. Srbija) u kojoj su svoj dom dobili brojni Kladuščani poslije turbolentnih zbivanja 1990-tih. Oficijelnu saradnju lokalnih vlasti prate i druženja zainteresovanih građana koja se organizuju 19. augusta povodom Preobraženje Gospodnjeg u Gradini kod Crkve. Preobraženje Gospodnje u pravoslavlju se ubraja među 12 velikih Hristovih praznika koji je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tovar kada on najavljuje svoje stradanje i slavu. Mi nebi bili mi ako nešto ne pridodamo! Tako smo u novije vrijeme ovom Prazniku pridodali novih značenja (cjelokupna priroda se preobražava, dan kada se posljednji put kupamo u rijeci, smjena godišnjih doba,…).
Pravo narodno veselje
U ponedeljak, 19. augusta 2019. godine poslije uobičajenih crkvenih aktivnosti (liturgija, paljenje svijeća, dobročinstva,…) u lijepo uređenom dvorištu obnovljenje Crkve priređeno je narodno veselje. Moderna crkva, a naroda nema! Prije promjene sistema, 1990-tih, Gradina je imala 707 stanovnika od kojih pola pravoslavaca. Prema popisu iz 2013. ovo naselje ima svega 395 stanovnika. Na dva poveća mjesta jedinstvenog prostora okupilo se oko 250 uzvanika koji su vreloj augustovskoj vrućini odoljevali u debeloj hladovini slušajući raznovrsne pjesme uživo, pijući hladna pića (uglavnom pivo) uz odličnu poslugu. Lokalna vlast se pobrinula za neophodnu infastrukturu (wc, pitka voda,…) tako da su ugođaji zbilja bili komforni i srdačni. Srdačni pozdravi, grljenja, fotkanja,… mogli su se vidjeti tokom svih pet-šest sati sve dok autobus sa 50-tak građana Inđije nije naspustio lokaciju. Među gostima (bolje reći domaćinima) bio je i Vladimir Gak, predsjednik Opštine Inđija, porijeklom sa ovih prostora. U Gradinu su došli i građani Stare Pazove i Pećinaca koje je predvodio predsjednik Opštine Željko Trbović. Predsjednik Opštine Stara Pazova Đorđe Radinović ima je svog predstavnika. Goste je pozdravio i općinski načelnik Fikret Abdić.
Sjedeći u hladu znatiželjno sam posmatrao okupljenu čeljad različite rodne i dobne strukture prisjećajući se zanimljive rečenice Anđelka Anušića koja se odnosi na naselja na Suvoj međi (suhozemna granica između Čorkovaće i Petrove gore), a po sjećanju glasi: „Radi se o selima zanimljive antropologije, oskudne geografije, surove istorije, hrabrih i plemenitih ljudi“. Upravo sam kod brojnih pozdrava i kratkih razgovora uočavao iskrenu plemenitost, ljudskost, a poneki su mi kazali: „Ovo nema nigdje, nigdje nije kao u Bosni“!
Ispraćajući svoje sugrađane na putovanje dugo desetak sati pokušavao sam se naći u njihovoj obući. Tuga za minulim vremenima u kojima smo rahatnije živjeli, čežnja za rahatlukom kojeg više nema niti ga može biti. Nismo li i mi i oni, oni koji su otišli i mi koji ostajemo, bili naivni i zavedeni kada smo 18. novembra 1990. godine glasali onako kako smo glasali?
Nadati se da će i slijedeće godine biti organizirano druženje sa raznovrsnijim sadržajima i većom prisutnošću. Vjerujem da dijelim mišljenja većine Kladuščana, ma gdje bili i šta radili, da se saradnja sa Inđijom i drugim općinama unaprijedi. Ako ništa više, neka aktuelna kladuška vlast „prepiše“ web stranicu Inđije i Stare Pazove te njihovih javnih preduzeća i ustanova. Gradina, 19.08.2019. ramoh45.07@hotmail.com