Tri pokretna reklamna bilborda sanske SDA, Faris, Sanel i Mensur, u dobru i zlu, na kafama kadgod i kadgdje u toku radnog vremena, na sjednicama Vijeća, uz ostatak gluhonijeme stranačke „šaše“ grčevito brane partijsku citadelu sa koje 25 godina „pucaju po raji“.
Okej, ponekad se javi bivši ratnik sa poštenim javnim priznanjem da je autodidakt u različitim sferama pa često poput Ane Brnabić „ne zna šta da misli kad misli“ ili objašnjava da „mora da razumije, kako da razumije“, ali on je barem ono još uvijek normalno (u hemijskim tragovima) što je ostalo unutar SDA.
Za ostale u Vijeću postoje slabašni dokazi da su živi, tek kada dižu tablice sa „za“, „protiv“ ili „uzdržan“.
Niko nema nedoumice u slijedeće – njih trojica „preko Stranke“ brane svoje i pozicije svojih žena, a svi su na budžetskim jaslama, ako računamo tu i Mensura S. koji je ove godine koja je na izmaku nagrađen (ali zašto, niko ne zna) pozicijom rukovodioca Sektora u JP „ViK“ ma šta ta pozicija formacijski značila, osim što je sa njom nadograđena njegova plata.
Da podvučem ono što se valjda već odavno zna – pomenuti trio toliko je srozao svoje neprestane diskusije i stavove da su postali „stručnjaci” za bilo šta što se može izmisliti na dunjaluku.
To je ta „škola” SDA, taj „standard” i „ljestvica” nedostižna bilo kome osim njima.
Još jednom ću, iz drugog rakursa, podsjetiti kako se dešavaju baš slučajne i trivijalne stvari kod kandidiranja za članove Upravnog odbora Općinskog fonda za infrastrukturu i komunane djelatnosti i članove Skupštine JP RTV „Sana“, d.o.o. Sanski Most.
Potom se zakleti u život i odmah ga izgubiti, kako sa kandidiranjem državnih službenika iz Općinskog organa uprave i javnih ustanova nemaju ama baš ništa tri amigosa sa Trga ljiljana.
Opet ću kao i u ranijim prilikama zaključke prepustiti pažljivim čitaocima.
Na javni konkurs za članove Upravnog odbora Općinskog fonda za infrastrukturu i komunalne djelatnosti javili su se Mevlida Deumić, Irfan Hadžić, Elvis Pašić, Dženana Cerić – Dizdarević i Nihad Deumić.
Mevlida Deumić je šef Službe za razvoj, poduzetništvo i resurse, Irfan Hadžić, državni službenik (bivši direktor JKP „Sana“ koji se nije snašao, pa je dobio „prekomandu“ u tople prostore austrougarske zgrade, Elvis Pašić, šef inspekcija, Dženana Cerić – Dizdarević, zaposlenica Fonda i Nihad Deumić, suprug šefice privrede.
Na javni konkurs za članove Skupštine RTV „Sana“ javili su se Mevlida Deumić, Irfan Hadžić, Elvis Pašić, Dženana Cerić-Dizdarević i Nihad Deumić.
Utvrdimo gradivo – Mevlida Deumić je šef Službe za razvoj, poduzetništvo i resurse, Irfan Hadžić, državni službenik (bivši direktor JKP „Sana“ koji se nije snašao, pa je dobio „prekomandu“ u tople prostore austrougarske zgrade, Elvis Pašić, šef inspekcija, Dženana Cerić-Dizdarević, zaposlenica Fonda i Nihad Deumić, suprug šefice privrede.
Pa, u čemu je fora, odnosno farsa i sprdačina sa javnošću?
Zašto se iste face dvaput u jednom danu prijavljuju na pozicije u upravljačke organe?
Malo li je?
U tome da se kod svih njih istovremeno i uniformno kao u vojsci probudila snažna želja da se kandidiraju na ove pozicije, „da pomognu lokalnoj zajednici“?
Malo morgen.
I budala zna da to nije istina.
Njihov zadatak je jasan, da se ne lažemo – da svojim prisustvom na konkursima premreže i majoriziraju kandidate predstavničke većine i to na osnovu kriterija koji su kao pisani za njih, odnosno da po svaku cijenu spriječe imenovanje „njihovih” ljudi u „naša” preduzeća i ustanove.
Javnost ne zna da je najjači kriterij za izbor u upravljačka tijela broj godina staža u čemu su Deumićka, Hadžić, pa i Pašić u prednosti nad ostalima i to je trebalo iskoristiti kako bi u pomenute upravljačke strukture Fonda i RTV Sana došli „ljudi SDA“.
S druge strane, predstavnička većina u OV, naravno, bira svoje.
Faris, Sanel i Mensur to tvrde uvijek za sadašnju većinu i u pravu su.
Međutim kao „moralne gromade“, krajiške dalaj lame, uvijek biraju tuđe, a ne svoje.
Oni svojim djelovanjem devastiraju i ono malo poštovanja koje bi normalan čovjek trebao da ima prema njima. (normala.ba)