VISOKO – Nakon što je dopisnik ReprezenT-a na svojoj stranici objavio fotografije istaknutih estradnih umjetnica i članica Udruženja „Safet Isović“ poštovaoci lika i djela, Bahrije – Bahre Hadžialić, Hasiba Agić, Sefije Haskić Gay i legendarnog harmonikaša Samira Zavlana, svih četvero su upriličili posjetu našem dopisniku i bivšem sugrađaninu Ešrefu Hadžiću. Nakon tog saznanja potražili smo nešto više podataka i evo prenosimo impresije sa tog susreta.

-Kontakt koji se desio u Visokom sa gospođom Esmom Haskić Gay i kratak razgovor, prilikom kojeg sam je upoznao sa svojim stvaralačkim radom u oblasti poezije i pjesama koje su uglazbite i koje se izvode u okviru starogradskih pjesama (Tvoje ime kao vino – Halid Muslimović, Živa mi bila – Dejan Ćulum, Svjetla grada – Hasib Murtić, Trista dana, trista noći – Ibro Selmanović i Kemal Malovčić, kao i još niz drugih pjesama), gospođa Esma je obavijestila predsjednicu ovog Udruženja o meni, tačnije gdje živim i što radim.

Nakon dan ili dva uslijedio je telefonski poziv i najava dolaska, gore spomenute ekipe. Iskreno nisam se tome nadao. Kada su mi se javile da su pred stanom, mome iznenađenju (pozitivnom) kao i radosti nije bilo kraja.

Uz kahvu i domaći sok, otpočela je priča o mom stvaralaštvu, kao i pjesmama, koje su napisane i koje stoje u fasciklu i čekaju na muzičku obradu. Nakon što su ih pročitale njih tri, kao i gospodin Zavlan, posebno su im se svidjele pjesme „Vila nad Krajinom“ i u ratu napisana pjesma „Zaplakala Kladuščanka“ (kojoj se izgubio svaki muzički trag).

Nakon degustiranja „Medene torte“ (sa kojom su bili svi oduševljeni, iznenadio sam se kada je gospođa Hadžialić, ispunila člansku kartu Udruženja i dodijelila mi je uz priznanicu, da članstvo za ovu godinu plaća Udruženje, odnosno njih četvero. Ostao sam (a to mi se rijetko dešava) bez riječi. Odmah zatim se krenulo sa pjesmom. Pjesma od rah. Safeta Isovića „Jablani se povijaju“ iz grla Bahrije Hadžialić je bila poput poja Bulbula, muzička pratnja i dopunjavanje Hasiba Agić i Sefije Haskić, bilo je nešto što se rijetko kad i gdje može čuti.

Pitali smo Ešrefa očekuje li kakvu saradnju i dobili slijedeći odgovor: -Moje pjesme, čak i one koje su pretočene u dvije zbirke poezije („Negdje nad Unom i Sanom“ i „Stranac u okovima ljubavi“) prepune su te bosanske ornamentike sa prizvukom Sevdalinke. Upravo taj način pisanja je ocjenjen kao nešto na čemu trebam i dalje raditi a ova četvorka uz dodatnu pomoć mr. Damira Galijaševića, će nastojati da moje pjesme dobiju i „Muzičko ruho“. Ovdje moram dodati da imam načelan pristanak da se održi nekoliko koncerta u „Ljutoj Krajini“ i da se na takav način skupe pjesme koje još nisu muzički obrađene ili su neke zaboravljene, naravno ako to dozvoli situacija vezana za pandemiju Korona virusa (QOVID-19).

Za kraj moramo primijetiti da se osjetila istinska tuga u Ešrefovom glasu što se sve dešava u i oko Kladuše na političkom a posebno na kulturnom i sportskom nebu, gdje on kaže: -Nad Kladušom su se nadvili crni oblaci i samo Bog zna kada će ih neki pozitivan vjetar otjerati. Posebno mi je žao, što Kladuša obiluje istinskim stvaraocima, ali što ne rade Udruženja muzičara „Lira“ i Udruženje za promicanje knjige „Liber“, kao i Udruženje likovnih stvaralaca. Krivi su pojedinci, koji su uzurpirali ova udruženja, normativne akte i pečate i oni su sami sebi dovoljni. Esad ŠABANAGIĆ