BOSANSKA KRUPA – Da je enigmatika vještina sastavljanja i rješavanja zagonetki a križaljka prikaz u kojem su elementi raspoređeni u obliku mreže i obično se koriste za rješavanje zagonetki i igara, zna to dobro krupljanin Miroslav Markovinović, u svom gradu poznatiji po nadimku Svila, inače, penzionisani željezničar. Za skoro trideset godina bavljenja enigmatikom izradio je sedamdeset hiljada križaljki koje je objavio u brojnim sedmičnim enigmatskim revijama i dnevnim listovima priuštivši tako zabavu i bogatije znanje brojnim ljubiteljima rješavanja ukrštenih riječi.
Deset vrsta križaljki radi
Okružen brojnom knjigama, leksikonima stranih riječi, rječnicima bivšega srpsko-hrvatskoga jezika, danas bosanskoga, srpskoga i hrvatskoga jezika, ali i brojnim za objavu pripremljenim križaljkama, kao i onima koje su objavile enigmatske kuće, Miroslav nas je ugostio u radnoj sobi svoga stana u kojoj sate provodi stvarajući križaljke. Uživa u tome u svakom trenutku punih 29 godina. -Aktivno, enigmatikom i izradom križaljki počeo sam se baviti 1996. na nagovor moga bivšega radnog kolege i velikog prijatelja, sada rahmetlije Derviša Muslića iz Bihaća i na njegov nagovor počeo sam praviti križaljke. Garant, napravio sam oko 70.000 križaljki do sad i to su pretežno ukrštenice. Ima raznih tipova križaljki. Nekih deset vrsta križaljki radim i to su standardni tipovi. Ide to… Volim anagramke, ove klasične križaljke. Imaju ove osmosmjerke, njih ne pravim a volim ih. Puno vremena zahtijevaju, kaže Miroslav. Za izradu jedne križaljke, kaže, potrebno mu je sedam do osam minuta a nastaje iz jednog čistog lista i ideje. U nju se ugradi ličnost iz svijeta filma ili historijska ličnost, geografski pojam, postavi se tema križaljke i na osnovu toga razrađuje se križaljka, pojašnjava. – Prvi dio križaljke pravi se u rukopisu. Kad se završi onda se prepisuje u šablon križaljki koje imam kako ne bih uvijek crtao. Onda se rade opisi križaljke i onda je ta križaljka gotova i kad se nakupi tih križaljki šalje se u enigmatsku kuću. Oni preuzimaju. Vrše pregled. Da li vrše kakve korekcije, imali potrebe, nema li potrebe i što je za štampu, ide u štampu, priča ovaj bosanskokrupski enigmatičar.
Bio je čovjek sretan ako naiđe na bilo kakav rječnik
Godinama je Miroslav za izradu križaljki sakupljao potrebnu literaturu među kojom i rječnike bivšega srpsko-hrvatskoga jezika za koje kaže da su mu zbog svoje sveobuhvatnosti iznimno korisni. Koristi i rječnike stranih jezika. –Po okončanju rata 1995. u to vrijeme nije bilo računara. Bio je čovjek sretan ako naiđe na kakav bilo rječnik, pa sam skupljao. Igrom slučaja dobio sam neke rječnike. Neke sam kupovao. Hrvatski književni rječnik sam kupovao uz njihov Jutarnji list preko kojega sam kupio i Enciklopediju u dvadeset knjiga. Sam sam pisao neke rječnike koji su mi pomogli pri izradi križaljki. Imam rječnik francuskoga, engleskoga, njemačkoga i latinskoga jezika. Rječnici bivšega srpsko-hrvatskoga jezika su za mene neprevaziđeni. Fantastično su napravljeni. U njima piše ekavski ali piše i kako se ta riječ izgovara, kako se mijenja kroz padeže i na što se odnosi. Klaićev je najbolji rječnik bez obzira što ovi novi Domovič, Klaić, Anić. Imam ja tu i Vujakliju staroga, beogradsko izdanje imam. Igrom slučaja dobio sam Rječnik uz cjelokupna djela Petra Petrovića Njegoša – Turcizmi. Ovdje sam pronašao riječi koje dosad nigdje nisam našao. Zatreba nekad kada čovjek zapne da odapne i to ide. Zlatna knjižica, priča Svila. Dodaje kako je imao i Rječnik sarajevskoga žargona. – Školski kolega koji se bavi pisanjem izbjegao je u Italiju gdje i danas živi. On mi je jednostavno o’to taj sarajevski žargonski rječnik. Fanstastična knjiga, kaže uz osmijeh naš sugovornik.
Ko će Krležu čitati
Čitanje mu je bilo ljubav iz djetinjstva a najviše znanja je stekao tokom gimnazijskih dana pročitavši djela poznatih svjetskih pisaca. -Najviše znanja je ostalo iz Gimnazije. I dan-danas uvijek nešto padne napamet. Volio sam puno čitati. Najviše sam volio uzeti i pročitati kompletno djelo pisaca. Igrom slučaja kad sam izvlačio pisca čije ćemo djelo pročitati za lektiru, izvučem „Gospodu Glembajeve“. Pročitati i sastaviti lektiru. Joj, ja povilenio. Ko će Krležu čitati. I kad sam pročitao trideset-četrdeset listova, potom pročitam kompletnoga Krležu. Čitao sam i Remarka, Perl Backa i Lorensa i ostane to u glavi, priča Markovinović. Kod izrade križaljki čovjek mora pokazati upornost, dodaje. – Nekad se nađeš u situaciji da rješavaš neki ćošak križaljke pa nikako ne ide. Jedanput dok sam radio kao šef željezničke stanice u Bosanskoj Krupi, moram biti tamo a nikakvog posla nemam. Imao sam svoj kofer, ponesem ga i sklapam križaljke. Imam riječ sa slovima M, E i zadnje slovo A, fale mi dva slova i ne bih se sjetio, nema šanse. Odložim, neću raditi. Krenem kući, nasred mosta sjetim se riječi METLA. Sitnica, uz smijeh veli Miroslav. – Najbolje se radi ujutro. Ustao sam jutros u 5,10 sati. Svi mirno spavaju ja radim. Pijem kavu. Do osam sati dok ostali ne počnu gamizati, naradim se posla. Sedam-osam komada. Za jednu križaljku od prilike treba mi nekih sedam-osam minuta, pohvalio nam se Miroslav.
Ujutro počnem u pola četiri, navečer od jedanaest, do dvanaest sati
Za dvadeset godina bavljenja enigmatikom Miroslav Markovinović, zvani Svila, primio je Plaketu jedne bosanskohercegovačke enigmatske kuće a kaže kako mu je novac kojeg je zaradio izrađujući križaljke pomogao da isfinancira troškove školovanja djece na studijama u Sarajevu. -Radio sam jedno vrijeme križaljke za četiri kuće. Ujutro počnem u pola četiri, navečer od jedanaest, do dvanaest sati, kaže. Zaključuje kako se mladi ne žele baviti enigmatikom jer do sad niko za to nije pokazao interes. – Nikakav interes. Ja sam u Krupi tražio, pitao. Jedino što nisam još otišao, trebao sam otići možda u Gimnaziju. Ima li ko od tih mladih profesora. Ovo je najljepši posao za kojeg je znam da postoji. Radiš koliko hoćeš, počneš kada hoćeš, prestaneš kad hoćeš. Nikad dosadno nije. Ima jedan moment odmah poslije rata. U ratu mi je nestao brat a nisam zatekao mamu u Sanskom Mostu. Telefoni nisu radili i ne možeš o njima saznati ništa. Čovjek razmišlja o tome a ne možeš ništa poduzeti. Ali, kad se „zapetjlaš“ u ovo, pogledam već jedan sat popodne, prošao dan da ne misliš o tome. I kad je bila Corona, nikuda iz kuće. Ovdje na balkon donesi što ti treba. Da nisam ovoga imao, tad sam napravio najviše križaljki jer nikud ne ideš. Šta ćeš drugo raditi ? Nemaš televizije, poludi od televizije. I dan – danas, imam negdje od ove dvije enigmatske kuće za koje sada radim, oko šest – sedam stotina maraka mjesečno. To je više nego ženina penzija a i penzija ide redovito, priča nam Miroslav Markovinović, bosanskokrupski enigmatičar.
Poziva mlade da ga naslijede
U Bosanskoj Krupi je jedini enigmatičar a u Unsko-sanskom kantonu među rijetkima. Po završetku školovanja s Miroslavom je križaljke jedno vrijeme izrađivao i sin Goran a neke su mu i objavljene. Danas živi i radi u Njemačkoj. Da je ostao u svom gradu izrađivao bi ih i danas, kaže ovaj enigmatičar i poziva mlade koji žele da se bave enigmatikom da mu se slobodno jave. Rado će ih obučiti a spreman je s njima raditi koliko god je to potrebno. Samir TULIĆ