ZBORIŠTE/VELIKA KLADUŠA – Minulih dana u mjestu Zborište podno Grljevca odvijala se prava drama u potrazi za sedamdesetšestogodišnjim Aganom Muratovićem. Aganu se u srijedu oko 10:00 izgubio trag nakon što je otišao u Grljevac da traži gljive, u šumu koju pozna kao svoj džep. No kada je Agan čuo da grmi krenuo je kući ali je ubrzo shvatio da se izgubio i da se kreće po nepoznatom terenu. Jako nevrijeme popraćeno grmljavinom i sijevanjem, po kiši koja je padala gotovo dva dana Agan je izdržao slabo obučen pošto je bilo vruće kad je krenuo u šumu. Agan je, kako kaže, orjentaciju izgubio ponajviše jer nije konzumirao redovnu dozu lijekova, pa mu je sve izgledalo mutno pred očima. Istog dana i do kasno u noći Agana su tražili sinovi a kad su vidjeli da neće uspjeti pozvali su rodbinu, komšije i prijatelje u pomoć.-Mene je nazvao jedan od šest sinova tek u petak naveče i pitao me dali mogu dovesti planinare ili vatrogasce da pomognu i odmah sam mu obećao pomoći. Iako je Bajram ja sam umjesto u džamiju otišao kod Aganovih sinova i zajedno sa još nekoliko prijatelja krenuo u šumu već u 05:00 sati ujutro iako se zbog jake kiše i tmurnog vremena nije dobro vidjelo. Preko svog fb profila sam pozvao sve ostale da nam se pridruže poslije klanjanja Bajram namaza tako da je u 09:00 sati u šumu došlo 120 ljudi a žene i dijeca su pretraživali rubne dijelove šume blizu kaća. Pošto je na ovom prostoru ovakva potraga nešto novo i niko nije imao iskustva u ovakvim situacijama svi su se meni obraćali kao iskusnom planinaru da povedem grupu u potragu. Obratio sam se svima sa nekoliko savjeta i uputstava i potraga je krenula po jakoj kiši i vrlo teškim uslovima zbog područja obraslog visokom bujadom i drugim raslinjem.Pretraživali smo odjel po odjel a kada smo zbog umora i mokri do kože počeli gubiti nadu, stigao je telefonski poziv od graničnog policajca Ibradžića da je hrvatska policija podno Žirovca pronašla dida po imenu Agan i da je živ. Tog momenta kada sam vidio jednog od sinova kako plače onako sam sebi sam rekao „možda sam se više osevapio nego da sam klanjao Bajram namaz ali eto Bog zna najbolje“. Sinovi i bliža rodbina su u nevjerici plakali od sreće a radost nisu krili i ostali učesnici potrage. Istog dana sinovi su preuzeli Agana iz Doma zdravlja u Dvoru na Uni i dovezli ga kući te pozvali sve učesnike potrage da se sutradan okupimo kod njih i proslavimo sretno završenu bajramsku dramu. Tako je i bilo, okupila se mnogobrojna rodbina, komšije i učesnici potrage, pekli se janjci i konzumirala ostala bajramska jela. Kad se sjetim kako smo započeli Bajram onako tužni mokri u šumi a završio za mene jedan od najljepših Bajrama, gotovo sam siguran da je ovaj Bajram bio najsretniji u životu za Aganovu porodicu. Za mene je ovo bilo veliko iskustvo i veseli me što ima ovoliko dobrih ljudi spremni da pomognu u najtežim uslovima, kazao nam je Šefik Sadiković, iskusni i stravstveni planinar, humanista i voditelj organizirane potrage kakva još nije zabilježena na području Velike Kladuše. Esad ŠABANAGIĆ