BIHAĆ – Trenutni odnos institucija Europske unije prema Bosni i Hercegovini, kroz prizmu aktuelnih dešavanja unutar zemlje, je iskren, ali mu nedostaje adekvatan modus, koji bi Bosnu i Hercegovinu čim prije uveo u članstvo Europske unije, što bi ubrzalo otklanjanje njenih muka i problema, kaže dr. Genc Trnavci, redovni profesor na Univerzitetu u Bihaću i ad hoc sudija pri sudu u Strasbourgu. –Smatram da je odnos Europske unije prema Bosni i Hercegovini iskren i da ona stvarno želi Bosnu i Hercegovinu uključiti u svoje članstvo, ali mislim da još ni sama ne zna kako to uraditi.
Pogrešni pristupi
-Držim da su dosadašnji pristupi bili pogrešni. Čini se da bi Europska unija, možda, čak i pristala da krene u pravcu ustavnopravnog preustroja Bosne i Hercegovine, u kontekstu svekolikih polemika koje se u proteklom periodu vodile unutar bosanskohercegovačke javnosti. Držim da bi to bio pogrešan pristup. Najvažnija reforma koju bi Europska unija trebala podržati u cilju ohrabrivanja Bosne i Hercegovine, jeste reforma pravosuđa i reforma tijela za gonjenje (policijskih agencija), iz razloga što ta dva sistema zaštite vladavine prava moraju biti neovisni, profesionalni i biti podvrgnuti odgovarajućoj kontroli u ustavnopravnom sistemu provjera i kočnica. Ovo, iz razloga što njihovo nefunkcioniranje jeste najveća prepreka pristupanju Bosne i Hercegovine Eurospkoj uniji. Ja bih rekao, da je, s jedne strane, u okviru pravosuđa, pored Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), od ključnog značaja Ured disciplinskog tužioca pri VSTV-u. On mora biti izdvojen od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i kontrolirati rad VSTV-a. U tom smislu postoje brojni modeli kako se to može postići, ali to se ne može bez političke volje od strane Europske unije i političkih faktora u Bosni i Hercegovini. S druge, pak, strane, potrebno je strogo propisati ko može postati članom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, a to nikako ne bi mogao biti advokat, koji može biti doveden u iskušenje da ucjenjuje sudije i tužioce kada ovi napreduju, u situacijama kada pred ovim nositeljima pravosudnih funkcija nastupa ispred svojih klijenata u parnicima i krivičnim predmetima. Dakle, trebalo bi se precizno odrediti ko može postati članom VSTV-a, tj. predvidjeti minimum sadržaja njihove biografije i backgrounda. U njihov izbor trebalo bi uključiti poznate univerzitetske profesore prava, poznate umjetnike, javne ličnosti, novinare, pa, radi transparentnosti, čak i građanima omogućiti da biraju određeni broj članova VSTV-a i iniciraju njihovo razrješenje. To su, dakle, prema mom skromnom sudu, dvije ključne reforme koje bi Europska unija i njeni predstavnici trebali zahtijevati u procesu pristupanja Bosne i Hercegovine, ističe profesor Trnavci.
Federalizacija nemoguća misija
Prema riječima profesora Trnavcija, pitanje federalizacije ili hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini kao ideje nisu racionalne, niti ih je moguće sprovesti u stvarnost zbog kompleksnosti ustavno-pravnih normi u okviru kojih funkcionira politički sistem posljeratne Bosne i Hercegovine. -Mislim da je federalizacija neracionalan prijedlog, jer su dejtonski Sporazum, a, prije toga, i vašingtonski Sporazum, bili rezultatom jednog dugotrajnog, ponajprije oružanog, a zatim i političkog konflikta različitih strana u sukobu. Isto tako, rezultatom su i jednog delikatnog balansa snaga koji je postignut na kraju dugotrajnog, devastirajućeg i nepotrebnog rata u Bosni i Hercegovini, odnosno na kraju nesretnog bošnjačko-hrvatskog sukoba. Upravo ta dva dokumenta uspostavili su jednu ustavno-pravnu strukturu, na temelju kojih je izgrađen set institucija i ustavno-pravnih normi, koje je jako teško promijeniti. Da bi se to promijenilo, potrebna je saglasnost sve tri strane, koje su nekad bile u oružanom sukobu. Ako bi se pokušala provesti neka nova federalizacija Bosne i Hercegovine (BiH već spada u kategoriju veoma decentraliziranih država), tu se odmah postavlja pitanje: na kojem dijelu teritorije bi se ona sprovela? Ako bi se realizirala na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, onda na to ne bi pristala srpska strana, a ako bi se radila samo na prostoru Federacije, onda na to ne bi pristala bošnjačka strana. Stoga, nemoguće je postići sporazum po tom pitanju, niti se to može pravno izvesti, jer, kako bi se promijenili dejtonski i vašingtonski sporazumi, tj. dejtonski Ustav, odnosno, Ustav Federacije, potrebna je saglasnost svih strana, a ne vjerujem da za to ima volje, niti se to može nametnuti. Još jedna stvar na koju bi skrenuo pažnju, kada je u pitanju dejtonski Sporazum, jeste to da u njemu imamo potpisnike ili jamce za provedbu sporazuma. To su svih pet velikih sila i uz njih su priključene Srbija i Hrvatska, a tu je još jedan važan igrač u svemu tome: Republika Turska, koja predstavlja značajan faktor mira i stabilnosti u regionu. Takav jedan međunarodni dokument, koji predstavlja sporazum između subjekata međunarodnog prava, podrazumijeva saglasnost svih njih da bi se taj sporazum mogao promijeniti. Ujedno, i Ustav Bosne i Hercegovine predviđa veoma zahtjevnu proceduru za svoje izmjene ili donošenje novog ustava, zbog čega se ovaj Ustav svrstava u kategoriju krutih ustava.
Reforma pravosuđa
S jedne strane, mislim da je projekat neke nove federalizacije Bosne i Hercegovine nerazuman i unaprijed osuđen na neuspjeh. S druge, pak, strane držim da bi postojeći ustavnopravni i institucionalni poredak Bosne i Hercegovine, ukuljučujući i onaj u Federaciji, mogli poslužiti kao zadovoljavajući pravno-politički okvir za rješavanja svih političkih problema, naravno, ako bi bilo političke volje. Treba samo uzeti primjer Goražda, Gračanice, Tešnja i još nekih općina u kojima se nesmetano razvija biznis. U svim tim sredinama Dejton ili, kako se to kolikvijalno kaže „dejtonska ludačka košulja” nije smetnja privrednom i ekonomskom razvoju tih sredina. Evo, uzmimo primjer Bosansko-podrinjskog kantona, koji ima problema sa deficitom radne snage, koju uvozi iz Republike Srpske. Dakle, njima nisu bili prepreka ni Bosna i Hercegovina, niti Federacija, niti Kanton da razviju biznis i uvoze radnu snagu iz Republike Srpske, kako bi podmirili potrebe poslodavaca. To je jedan dobar primjer i dokaz da neka nova federalizacija nije potrebna, jer ona po meni i nije glavni problem, već je to borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Stoga, glavni cilj Europske unije u procesu uključivanja BiH svoje strukture trebao bi biti reforma sistema pravosuđa i tijela za gonjenje u kontekstu borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, pojašnjava dr. Trnavci. Samir TULIĆ