Je li time otvorio protiv sebe široki front neprijatelja

Piše: Midhat DEDIĆ

Da budemo načisto – nikada niuakvoj ranijoj prilici nisam upoznao novog direktora Zavoda zdravstvenog  osiguranja (ZZO USK-a) Elvedina Sedića, ni na Pravnom fakultetu, ni na poziciji menadžera JP „Aerodrom Bihać”, niti negdje, šahovski rečeno, en passant (u prolazu), na bihaćkom korzu, kafiću ili „preko prijatelja”.

Bilo je telefonskih i mejl-kontakata na bazi „novinar pita, rukovodilac odgovora”, potpuno normalnih  i sterilnih i, obostrano, ako smijem suditi, profesionalnih.

Poziv iz ZZO USK-a da prisustvujem konferenciji za medije bio je iznenađujuće  pozitivan sa jedne, a šokantan sa druge strane, jer bojim se da niko od novinara ne pamti ovakvu za moderne države standardnu praksu, jer je TO za ZZO USK-a sa ranijim direktorima bila nezamisliva aktivnost koje su se gnušali.

Posljednji „veliki” direktor spahijskog tipa Almin Handanagić, recimo, potpuno je uzurpirao pravo javnosti da dobijaju redovne informacije bilo kojeg tipa, stvarajući  nepotrebnu famu o „kompleksnosti” poslova kojim se bavi ZZO USK-a, što je manje-više bio paravan za potpuno skretanje pažnje od  maglovitih i suspektnih radnji kojima se kao direktor bavio. Uz to je do imbecilnosti usavršio praksu apsolutnog nedavanja odgovora na novinarska pitanja, posebno ona „osjetljiva” i posebno poslana elektronskom poštom. To mu se, u konačnici, „razbilo o glavu”. I prije njega ZZO USK-a je radio pod snažnim stranačkim kišobranom i stigmom o potrebi za neprobojnošću informacija za javnost, iako se radi o javnoj ustanovi i budžetskim sredstvima, pa građani imaju pravo po zakonu da znaju kako i kuda ta sredstva „otiču”.

Stoga sam poziv za konferenciju za medije koja je došla telefonskim putem već u svojim mislima pozdravio kao veoma lijep i potpuno razumljiv potez, istovremeno neočekivan zbog „begovske” prakse ranijih „nedodirljivih” direktora. Na konferenciju nisam otišao  iz više tehničkih razloga koje zasigurno ne treba da intrigiraju javnost, ali sam pažljivo  pogledao i saslušao video-sukus izlaganja direktora ZZO USK-a.

Informacije koje je novinarima i javnosti prezentirao direktor Sedić, njihova „količina”, šokantnost i svojevrsna spektakularnost, kao i način, menadžerski hladno i bez ikakve dodatne „političke kozmetike”, vjerovatno su najčitanije štivo posljednjih mjeseci.

Tako smo potpuno „besplatno” (inače, novinari su se sa kojekakvim handanagićima i hamzabegovićima „tukli“ za ovakve informacije) saznali na koji način vjerovatno sve ove godine domovi zdravlja KRADU pare preko putnih naloga, kako se preko manipulacija lijekovima od strane „poznatih” apoteka i stvorenih baza podataka JMB-ova građana odnosno pacijenata, također KRADU pare Zavoda, kako postoje „ugledni” građani koji mogu „u svako doba dana ili noći” dobiti određeni lijek čak i bez medicinskih indikacija, a obična „boranija” o tome može samo da sanja. Saznali smo i da ministarstva godinama  ne plaćaju preuzete obaveze za pojedine populacije građana, ta je suma nekih sedam miliona KM, a ministri tih resora od 2103. godine do danas niti u snu nisu pomislili da upoznaju javnost o tome.

Nakon jednog tender – efendije kakav je bio bivši direktor ZZO USK-a koji još samo nije opjevan u krajiškim narodnim pjesmama kao finansijski dahija, novi direktor  ZZO USK-a doima se hrabro i časno, uz to potpuno oslonjen na zakonitost i suradnju sa  kompletnim timovima Zavoda.

Njegov javni nastup, otvorenost i službena diskrecija uprkos koje je otkrio dovoljno da se svi opasno zabrinemo o levelima višegodišnje pljačke sredstava ZZO USK-a, ujedno je označio kraj i potpuni slom smrtonosne prakse skrivanja prljavog veša u ovoj ustanovi  čiji godišnji budžet  iznosi više od pola ukupnog budžeta Kantona.

On je na ovaj način ukazao na ogromnu koloniju grabljivaca koja godinama parazitizira na budžetu ZZO USK-a. Profesionalno i u duhu zakona naglasio je kako će se boriti da se sve pare koje pripadaju ZZO USK-a vrate nazad.

Sedićev nastup treba razumjeti i kao (možda i zakašnjeli, ali hrabar) sudar sa metastazom pljačke koja je postala pravilo rada i način postizanja „uspjeha”.

Više niko ne sumnja npr. da su domovi zdravlja na ovaj način dvije decenije i duže krali novce Zavoda, da dvije decenije niko nije čak ni „izrazio sumnju”. Ili, nije htio.

Elvedin Sedić je na poziciju direktora ZZO USK-a „došao” kao kadar POMAK-a. Sumnjam da je od rukovodstva stranke tražio inpute kako da se ponaša i šta da govori  kao direktor, jer, sudeći po informacijama koje imam o njemu, radi se o čovjeku koji je, po mom (skromnom) mišljenju i poznavanju „mentaliteta” stranačkih kadrova u Krajini, apsolutni pozitivni izuzetak i vanstereotipni „primjerak” menadžera i funkcionera kakvi trebaju ovom napaćenom narodu.

Uz to i naučni radnik kome, možda, nisu ni trebala ovakva iskušenja, ali to je njegov lični izbor. No, ovdje i na vrijeme postaviću pitanje na koje će odgovor, ovisno o „razvoju situacija” dati vrijeme.

Naime, je li direktor ZZO USK-a otvorenim i beskompromisnim zalaganjem za zakonitost i ukazivanjem na očitom kriminalu već sada, na početku mandata, otvorio široki front neprijatelja različitih stranačkih fela, brojnih stranačkih „hulja” pohlepnih na „laku  budžetsku paru” koji će mu danas-sutra „doći glave”.

Znate na šta mislim – jednostavno, ne bude dovoljno ruku za njegov izvještaj. Hoće li, a  nije nemoguće, na jedan takav način biti ismijana jedna zdrava i, čini se, poštena karijera? (*)