I izborne liste krajiškog DF otkriće dominantnu matricu  na kojoj funkcioniraju  sve političke stranke. Stari isluženi kadrovi su i dalje neprikosnoveni, a i mladi su na cijeni – mladi krompir, mladi luk, svježa prase…

No DF je nevjerovatni i neprevaziđeni obrazac novijeg vremena političkog ponašanja jedne okorjele politbirovske prokomunističke strukture (ne daju sebi ništa reći, jer je izmišljeni tabu kako bi se spriječila kritika) koja je uspjela u kratkom vremenu da, radeći navodno na razvoju i stranačkoj infrastrukturi, u potpunosti samu sebe uruši.

DF liči na boksera koji je sam sebe nokautirao pred prepunim gledalištem i u direktnom prijenosu, a spreman je posvađati se sa „nacijom” kako je to bio nizak udarac protivnika.

„Komšićeva stranka” u Krajini je formalno-pravno tu, ali je u javnom diskursu i praksi označena kao politička mafija koja u svom obrascu rada grubo nasrće na javne fondove kao dio kontraverzne parlamentarne većine sastavljene „od zla oca od gore matere” (SDA, DF, SBB, Laburisti Fikreta Abdića).

Urušavanje DF-ove građevine na USK-u prvi je nanjušio i glavni kreator njenog pada Farko Hodžić Hodža.On je stranku od početka do kraja oblikovao kao trijumvirat nedodirljivih Persona- Njega, Ekrema Prošića Maršala i Amira Murića Murgeta. Ostalih nije bilo na mapi.

Stranka se „razvijala“ i „rasla“ po diktatu njihovih privatnih interesa, svaki od njih trudio se da ugrabi što veći dio kolača, o čemu su samo neki mediji izvještavali.

Afere o privatiziranju DF-a kroz „ručni rad” pomenutog trijumvirata vjerovatno će postati i dio „kulturološkog“ blaga u Krajini u žanru narodnih pjesama.

Niz je afera koje su producirali i intenzivirali DF-ovci prijeteći najčešće kako će „razvaliti” parlamentarnu  većinu, nerijetko očijukajući ciljano sa ostatkom opozicije kako bi kod uplašenog premijera Huseina Rošića „nabili” svoju cijenu. 

Nedavno Hodžino „Allahimanet” sa čela Stranke kao okorjelog hegemona  ostvarivanja privatnih interesa preko DF-a trebao bi biti znak da je „prodato porodično srebro”.Nezvanično, a najverovatnije tačno, Hodža je ušao u neizbježan sukob sa cazinskim dijelom trijumvirata Maršalom i Murgetom koji su ga „prijavili Učitelju” u Sarajevu. Razlog su izborne liste, a Maršal je tu neumoljiv i upotrebljava „sva oružja”. Murge se dobro uklapa čim nanjuši nečiju političku lešinu.

Odlazak Hodže sa čela Stranke koja se urušila kao Rimsko Carstvo pod Germanima  otvorio je širok prostor djelovanja Maršalu i Murgetu.Za Apetite ne pitajte.

Suma sumarum, ako je vjerovati našim izvorima, a uskoro ćemo sve znati „crno na bijelo“, nosilac kantonalne liste DF-a je niko drugi do Ekrem Prošić Maršal, a na treću poziciju ugnijezdio se Amir Murić Murge“, trojanski konj krajiške socijaldemokratije”, direktor Doma zdravlja Cazin (nezvanično, sa godišnjim neto primanjima na ovoj poziciji od cca 80.000 KM), uz to i aktuelni zastupnik u Skupštini  i brižni suprug vlasnice unosne privatne e-ordinacije koja je, kakve li slučajnosti, napravila „posao stoljeća” sa Zavodom zdravstvenog osiguranja USK-a. Između cazinske „Braće Bluz“ tek voljom izbornih pravila „ubacila” se tehnički sekretar DF-a… Takođe nezvanično, zastupnik Sanil Hasić iz Bosanske Krupe „ugrabio“  je tek poziciju 14.

Sve ostalo saznaćemo za dan-dva.

Inače, kada bi pokušali sumirati doprinos „Braće Bluz” i Demokratske fornte Unsko-sanskom kantonu, osim parolaških ubleha na sjednicama Skupštine za koje je potrebno imati vokabular prosječnog osnovca, našli bi se pred Ogromnom Provalijom Ničega.

No, kao da je to važno.

Važne su Četiri Naredne Godine.

Koje im trebaju „pokloniti“ glupi birači. (Midhat Dedić – normala.ba)