Osnovni problem su ljudi, a ne psi

VELIKA KLADUŠA – U Velikoj Kladuši je pretposljednjeg dana u prošloj godini  potpisan Ugovor o izvođenju radova na izgradnji azila za pse lutalice kojim će biti riješen dugogodišnji problem ove lokalne zajednice. Tog dana je općinski načelnik Fikret Abdić, potpisao Ugovor sa odabranim izvođačem radova preduzećem „AM Kandi“ iz Velike Kladuše koje je zastupala direktorica Nisveta Đedović. Predračunska vrijednost pogođenih radova iznosi oko 85.000 KM. Predviđeno je da početak radova započne narednog dana od dana uvođenja izvođača radova u posjed i potpisivanja zapisnika o istom od strane Investitora i izdavanja radnog naloga, a rok za završetak radova je 60 kalendarskih dana. Sredstva za izgradnju azila i izrade dokumentacije osigurana su Budžetom Općine za tekuću 2017. godinu. Jučer. 22. februara, na lokalitetu nekadašnje stočne pijace u Drmaljevu, konkretnije, pored Fišića mosta, zabilježili smo kolčenje odnosno razmjeravanje gabarita ovog gradilišta na kojem radovi ipak neće početi sutra kako je to ugovorom predviđeno, jer ono što je dogovoreno i nacrtano u kancelarijama ne slaže se sa stanjem na terenu. Nadzorni organ Edvin Odobašić, sa kojim smo razgovarali na ovom gradilištu kaže kako treba uraditi određena pomjerenja jer se sa skicama ušlo u putne komunikacije, međutim nebi trebalo biti većih problema, a što ipak znači da radovi neće početi po planu.

Ono što smo saznali na terenu budući azil za pse lutalice imat će 37 boksova površine pet do šest kvadrata sa jednom pregradom. Azil će biti izgrađen na površini dužine oko 280 metara i bit će ograđen. Prisjećamo se da je iza govornice Općinskog vijeća kazano kako će azil biti kapaciteta za stotinjak pasa. U svakom slučaju azil koliko god udomio pasa sa ulice je za početak doprinos brizi za životinje, ali i uspostavljanju komunalnog reda u gradu i drugim urbanim područjima općine. Cilj je da pasa lutalica nema na ulici, a čega nema bez odgovornih vlasnika. Dakle, lokalna zajednica u Velikoj Kladuši mora potražiti iskustva u komšiluku i okruženju, na primjer u Bosanskoj Krupi ili od neki dan u Bihaću čije je Gradsko vijeće usvojilo Nacrt Odluke o uslovima, načinu držanja i zaštiti pasa i mačaka kao kućnih ljubimaca na području svoje teritorije. Lutalica ima i u selu, i u gradu. Bilo da su veliki, mali, umiljati, opasni, mješanci ili rasni psi, zajedničko im je da nemaju vlasnike gdje su, nažalost, osnovni problem ljudi, a ne psi. Ono što će azil moći ponuditi je sterilizacija ili kastracija pasa na koji se način počinje rješavati problem, i to je jedini način. Ono što je nejasno u realizaciji ovog projekta izgradnje azila, da on u ovoj fazi ne predviđa izgradnju neophodne ambulante te se postavlja pitanje kako će i na koji način veterinari nadzirati takav azil. Javnosti nisu poznati podaci o barem približnom broju pasa lutalica na prostoru općine, koliko će dnevno trebati hrane za zbrinute pse u azilu te koliki će biti troškovi predviđenog broja zbrinutih pasa po svim aspektima.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja dočekan nespremno

Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 42. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 17. i 29. decembra 2008. godine,  i na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 26. februara 2009. godine, usvojila je ZAKON  O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA. Svima je jasno da BiH teži Evropskoj uniji ali samo u teoretskom smislu. Pa tako i ovaj Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, BiH je dočekala nespremno i od primjene je ostalo mrtvo slovo na papiru. Normalan građanin se zapita kako mogu nekakav zakon donijeti a  da isti ne mogu sprovesti?! Koji zakoni imaju prioritet pri donošenju? Ako je neki zakon neprimjenjiv zašto je nemoguće da se isti izmjeni? I pored svih svojih problema, a imaju ih znatno više od cijele Evrope, građani širom BiH danas ne mogu bezbjedno hodati ulicama. Psi lutalice koji su gladni napadaju slučajne prolaznike, a najviše nas „šokira“ kada su žrtve nedužna djeca. Napad na dvije djevočice u bihaćkom naselju Ozimice podijelo je javnost na one „ubice pasa” i „humaniste i borce za prava životinja”.

Američka praksa sa napuštenim psima

Sjedinjene Američke Države su kolijevka demokratije. Prvi borci za prava životnija su se organizirali i počeli djelovati u SAD, te im danas u 21. vijeku ne smeta činjenica da se godišnje eutanizira preko 8 miliona pasa i mačaka u azilima. Praksa u SAD-u je da ukoliko se pas lutalica nakon određenog vremena ne udomi (6-8 dana) dolazi do eutanazije ili „uspavljivanja“ psa jer ni razvijene države ne mogu hraniti pse vječno! Naš famozni Zakon u članu 14. ne dozvoljava eutanaziju u ovom obliku već samo u slučaju: a) da se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu će joj uzrokovati nepotrebne bolove i patnju; b) da je životinja dostigla visoku starost i otkazuju joj osnovne životne funkcije; c) da životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebno one koja može ugroziti ljude; d) da je životinja opasna za okolinu; e) da je životinja u agoniji. Esad ŠABANAGIĆ