GLINICA – Ovo je video priča o mlinovima odnosno vodenicama koji se pokreću snagom vode. Gradili su se od drveta na rijekama ili potocima. Mlin odnosno vodenica radi tako što voda udara u drveni točak sa perima, i on se tada pokreće. Taj drveni točak okreće vodenički kamen-žrvanj. Razno žito stavlja se u koš. Na žrvnju je čeketalo koje skakuće po njemu i potresa otvor na košu, iz kojeg izlazi žito koje kamen, okrećući se, melje. Brašno pada u sanduk. Mlinovi su za naselja u slivu riječica Glinica i Slapnica nekada bili sastavni dio pejzaža i seoske arhitekture. Većina njih se nalazilo u autentičnom, prirodnom ambijentu, na obalama Glinice odnosno Slapnice gdje su bili okruženi prelijepom i bujnom prirodom. U mlinovima se mljelo žito i dobijalo brašno za kruh, koji je bio glavni artikal i hrana za narod. Osim proizvodne namjene, mlinovi su bili značajna mjesta, gdje su se sastajali mještani, radi važnih dogovora i donošenja isto tako važnih odluka. Kao takvi mlinovi su imali širi društveni značaj. Danas se na području općine Velika Kladuša ne zna broj mlinova a niti jedan nije zaštićen kao nepokretna kulturna baština. Doduše, brojne su obnovljene i uređene u organizaciji mještana i lokalnih entuzijasta i sve se više uređuju za turističke sadržaje i obilazak. U Velikoj Kladuši mlinski žrvnjevi polako prestaju da rade. Opstalo je tek nekoliko njih, uprkos modernoj tehnologiji i brzom načinu života. U naselju Lajša, u Mjesnoj zajednici Glinica, posjetili smo lokalitet okružen bujnom šumom na kojem je nekada, do unazad tridesetak godina, brujalo čak šest žrvanja ovdašnjih mještana a mlin je, kako nam reše domaćin Ised Šakanović, opsluživao oko osam stotina domaćinstava. Postojanje mlina Lajša (Laiš) bilježi se davne 1845. godine. Dakle, neumorno su se žrvnji okretali i mlelji žito duže od stotinu godina, a sve zahvaljujući snazi rijeke Glinice u koju se svega nekoliko kilometara uzvodno ulijeva riječica, bolje reći potok Slapnica. Prisjećamo se nekoliko mlinova na Glinici: Mašinovići, Crvarevac, Čaglica, Muminovići, Maloman, Varoška Rijeka, Stabandža, Džematski mlin u Mekanovićima imao je šest vitlova, zatim Beronjski mlin, Šahmanovac. Na Slapnici su bili čuveni mlinovi Bauk i Gliban a kod Pehlića mosta jedan stari mlin je obnovljen i danas služi potrebama mještana.Mještani traže izgradnju nove Lajše

Rukovodstvo Mjesne zajednice Glinica podnijelo je 17. jula prošle godine Inicijativu Općini Velika Kladuša za obnovu odnosno izgradnju mlina Lajša (Laiš) na rijeci Glinica. Članovi Savjeta Mjesne zajednice žele izgraditi mlin Lajša kako je nekad izgledao a potom njegovu okolinu urediti kao izletište, a za što postoje sve potrebne pretpostavke. Mlin Lajša porušen je 1987. godine i to prilikom prosijecanju puta Glinica – Poljana. Sa svojih šest vitlova bio je to najveći mlin na području općine Velika Kladuša. -Pošto je baš na dijelu gdje je stajao taj mlin korito rijeke Glinice državna granica (bosansko-hrvatska) uvjereni smo da bi bilo moguće za njkegovu obnovu zainteresirati i institucije iz Republike Hrvatske. I kao izletnička tačka mlin Lajša imao bi veliki značaj za gospodarski razvoj Mjesne zajednice, piše između ostalog u Inicijativi naslovljenoj na adresu općinskog načelnika Velike Kladuše Fikreta Abdića.Kad u gluho doba noći zaigra vilinsko kolo

Kako je napisao bh. historičar umjetnosti i sociolog Husein Sejko Mekanović, naš domaćin i sagovornik, na svome blogu, temelji mlina Bauk iz 1928. godine svjedoče o nekadašnjem burnom životu u dolini rječice Slapnica, a danas su po nekima i nijemi svjedoci nadnaravnih pojava od kojih se kosa diže na glavi. U stara, dobra vremena, rječica Slapnica na području velikokladuške općine bila je nadaleko poznata po vodenicama. Od njezinog izvora u Todorovu, pa do ulijevanja u rječicu Glinicu u selu Brezovo Polje, bilo ih je na desetine. Gotovo svako veće selo imalo je svoju vodenicu u kojoj su mještani mljeli pšenicu, ječam, zob, kukuruz. Dolaskom elektrike i elekričnih mlinova, vodenice su brzo gubile utrku sa vremenom i navikama. Jedna za drugom prepuštane su zaboravu. Mnoga vodenička kola su zauvijek stala. Zamukoše huk vode u badnjevima, tutnjava vodeničkog kamena i zveket čeketala. Tu i tamo samo ostaci temelja svjedoče da su bile vodenice potočare. Na ovoj rječici, koja je po slapovima dobila ime i koja je prirodna granica između sela Brezovo Polje i Grabovac, u vremenima kada se sporije živjelo i imalo vremena napretek, rađale su se brojne priče koje su se graničile sa mistikom. Dok se mljelo žito i čekalo na red u vodenicama se ispredale i prepričavale mistične pripovijesti od kojih se kosa dizala na glavi. Maštoviti, „usmeni” pripovjedači prenosili su priče po selima od kojih su sačuvane do današnjih dana. Prema kazivanju najstarijih mještana iz ovdašnjih krajeva, najviše priča se „isprelo” u mlinovima Bauk i Gliban koji su bili udaljeni jedan od drugog oko „trista koraka”. Može se čuti ovo: -Zbog priča čudesnim prikazama, aždahama, vukodlacima i mrtvacima odjevenim u bijelo, koje su se prema kazivanju najstarijih pojavljivali na putu koji pored mlina Glibana vodi prema naselju Vranograč, ni danas nije lijepo tuda sam  proći.Uklesano ime Muhedinović Sulje

Mlin Gliban, koji se nalazi nadomak puta na samom rubu većeg močvarnog gliba, po kome je dobio ime, a koji je služio svojoj namjeni sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog svoje nesvakidašnje gradnje i starosti koja ga svrstava u ovdašnje kulturne spomenike čeka restauraciju. Prema sadašnjem stanju ukoliko se to brzo ne dogodi mogao bi postati rujina kao što je slučaj sa mlinom Bauk koji se smatrao najstarijim mlinom na Slapnici, o čemu svjedoči ostatak temelja na kome je uklesana 1928. godina. U narodnom vjerovanju Bauk je predstavljao strašilo, sablast, odnosno posve neodređenu prikazu u mraku od koje je prolaznike hvatao strah. Misteriozne pojave, koje su ljudi čuli i vidjeli u gluho doba noći u blizini vodenice mlin Bauk i danas se spominju u okolnim selima.Jezivi krici i vilinsko kolo

Temelji mlina Gliban, oronuli mlin Bauk, tri dvena mosta, česma Arifa Dukića, pilana Matije Pajića, pritok rječice Slapnice Krečanski Potok, kao još neki materijalni biljezi svjedoče da se svojevremeno na ovom prostoru odvijao buran život mještana Brezovog polja, Grabovca i drugih sela. Temelji mlina Bauka nijemi su svjedoci priča koje se i danas mogu čuti, a neki tvrde i vidjeti. Naime, u gluho doba noći mogu se vidjeti pored vode kako „vile i vilenjaci igraju kolo“, a neki opet vele kako zbog vike i jezivih krikova „zagluše uši i samo najhrabriji to mogu slušati“. Esad ŠABANAGIĆ