USK nastavlja plovidbu u brodu bez kormilara

Autor : Hasan ZULIĆ

Nakon što je skupštinska većina trgovačke koalicije ovjerila triumf krajiških političkih populista željnih vlasti, novca i publiciteta – preslagivanje Vlade, drugi put, tandem SDA – SBB suočio se s problemom premijerove uvjerljivosti uklapanja u trenutni putokaz rada izvršne vlasti. Premijer Husein Rošić, naime, jedini je napadno izgovorio rijeći „fiskalna konsolidacija budžeta“ i „reforme“, pojmovi koji su se nekako izgubili s njegovim preuzimanjem posla od Izudina Saračevića. Premijer je osoba koja zastupa vladu. Nije u duhu naše političke tradicije, a ni Ustava da premijer samostalno upravlja kantonom. Premijer je po definiciji političar, ministri nisu, i dolaskom nerazgovjetnog Huseina Rošića na čelo Vlade USK–a pokazuje da nastavnik – politički samouk nije dorastao situaciji. Jer, politika je umijeće mogućeg, a on radi na umijeću gotovo nemogućeg, mjesecima spinuje javnost pričom o uspješnim potezima njegove vlade. Radi upravo tako kao da nikada nije čuo za kompromis, a politika je upravo to i ako se usaglasi zajednički cilj svaka igra je dopuštena. U pet mjeseci koliko je premijer, novi je čelnik Vlade nakalamljen na staro tijelo. Na promašenoj ostavštini Vlade Izudina Saračevića dobio je tempo i u potrazi za novim učinkovitim putem povukao je pogrešnu igru. Bez zajedničke programske reformske akcije, svojom svježom političkom blasfemijom potrudio se da sam sebi puca u noge. Rošićeva produkcija izmjene i dopune Zakona o plaćama i naknadama članova organa upravljanja, rukovođenja i drugih organa kantonalnih javnih preduzeća i ustanova čiji je osnivač USK i institucije USK-a (08.08.2016.) koji je usmjeren prema menadžerima javnih preduzeća (direktor javne institucije nije menadžer, jeste rukovodilac!), pokazuje neznanje, površnost i neodgovornost. Svrha promjena nagrađivanja menadžmenta je stimulacija na platu do 30 odsto onim menadžerima – rukovodiocima koji smanje negativno poslovanje, odnosno za pozitivno poslovanje u odnosu na zatečeno stanje (vidi članak 15.).

Postoji teoretska mogućnost da upravni odbor rukovodiocima koji fakturišu negativno poslovanje ili smanje pozitivno poslovanje u odnosu na zatečeno stanje (riječ „može“) dobije stimulaciju, što praktično znači da stimulaciju do 30 odsto mogu dobiti svi koji se nalaze na poziciji rukovođenja bez obzira ostvaruju li ili ne pozitivne rezultate u radu . Ovim izmjenama Zakona nije spriječena mogućnost da se rukovodećim kadrovima u javnim preduzećima/institucijama uskrati mogućnost primanja enormnih plata. Kako je promašena meta i ne radi se o interesima poslovnog sustava ni o posljedicama na financijski poredak, pravilo koje se prilagodilo pojedincima ostavlja rupe – stvara disbalans i vodi ravno u društvo nejednakosti. U konkretnom slučaju radi se o zloupotrebi moći vlasti radi eliminacije nagrađivanja i ostalh u poslovnom sustavu. Drugo, nakon izvršenog desanta na zaštičenu zonu visokog obrazovanja, u okupiranom akademskom prostoru izgubljena je sloboda akademske misli. Istog dana, kada je ugašen osnovni interes – sloboda i samostalnost, autonomija i akademske slobode propao je i Univerzitet u Bihaću. U ovoj akademskoj zajednici događa se mnoštvo sivih, čak brutalnih situacija, namjernim postupkom zaoštravanja dovedenih do granice u kojoj znanstvena misao počinje dobivati groteskne obrise. U Vladinom obrazacu kadroviranja, politika i društvena klima uspostavili su nove kriterije za izbor i ponašanje upravljačke strukture: politička podobnost, puzavost i poltronstvo, a stručni rejting instrukcijom je udaljen na rub zbivanja, događa se mobbing i nepotizam, čišćenje nepodobnih i oduzimanje prava na konkurenciju sa podobnim „visokim letačima“. Pozornost na preslaganje upravljačkog procesa svakako je interes Rektora i predsjednika Senata i po njemu izabranih senatora, koji su na neki način amblemi kadroviranja, a koji su ih učinili otuđenim, besćutnima, iako još uvijek traže neki svoj put kud je najtanje, ma kako to opsjenarski zvučalo. Novi upravljači, u završnoj fazi konstituisanja, Rektor, Senat i Upravni odbor, koristeći svoju moć, koju im je darovalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK–a uspostavili su standard nezabilježen u visokom obrazovanju u kojem se kreće lažno kadriranje. Njihovi kontraverzni poduhvati iznjedrili su paradigmu koruptivnog donošenja izbora rektora, članova i predsjednika Senata i dekana temeljenih na nepotizmu. Bihaćki doktori znanosti i asistenti u sprezi, podržali su kandidaturu podobnih kolega za pozicije u Senatu, rektora i dekane fakulteta, a za uzvrat promaktnuto je napredovanje kroz stupnjeve u organizacijskoj hijerarhiji „visokih letača“ tj. onih podržatelja koji će brzo i visoko napredovati mimo statutom propisanih standarda i normi. I tako, skup bihaćkih znanstvenika, koji bi na razvijenom univerzitetu najmanje deset godina čekali u hodnicima u akademsko zvanje asistent, zahvaljujući „izbornom inžinjeringu“ stekao stanovite privilegovane pozicije. Licemjerstvo bihaćke akademske scene oslikava neuobičajeno i neinteligentno promicanje kadrovsko znanstvene korupcije. Meni su nepoznati ljudi koji bi protiv vlastitog uvjerenja, založili se za nečije promaknuće, a da nema bar minimalan fond stručnih i znastvenih referenci za postizanje nominala. Univerzitet i fakulteti u sustavu funkcionira po zakonu spojenih sudova, svako interesno ponašanje rektora (i predsjednika Senata) međusobno i istodobno povlači interes „visokih letača“. Zagovarajući zajednički interes u kreiranju karijere mimo prihvaćenih standarda akademske zajednice, umrlo je i civilizacijsko dostignuće: autonomija i akademske slobode. Ova i slična događanja podupire interes lokalne vlasti; sprega vlasti i univerziteta je veoma čvrsta, čak je ni moje oštro pero ne može rasklimati, kao da je u njihov sklop ušla „superbakterija“ koju nijedan antibiotik ne može uništiti. USK je dobio drugu, politički nestabilnu vladu, koja se ponaša neracionalno, blokira reforme i pokazuje nezrelost demokracije, kao primjerice diletantizam u izradi budžeta za 2017. godinu. Ako Vlada želi raditi i pridonijeti reformiranju kantonalne ekonomije i ako se to slučajno dogodi, onda neće ostvariti svoje stranačke ciljeve i dati rezultate koje od njih očekuje SDA i SBB, a to je status quo. Ono što je posve sigurno, USK u turbulentno vrijeme nastavlja plovidbu u brodu bez kormilara.