Dugo najavljivana i solidno promovisana Javna rasprava o Nacrtu Prostornog plana Velike Kladuše za narednih 20 godina održana je 15. jula 2026. godine u prepunoj (oko 80 osoba) Vjećnici kladuške „Bijele kuće“! Sve je predhodno pripremljeno (Zaključak Općinskog vijeća iz aprila, Poziv za Javnu raspravu Načelnika od 04. maja 2026. godine, Prezentacija na službenoj web stranici Općine, mogućnost osobnog uvida u prostorijama nadležne službe, susretljivo osoblje za pripomoć,…) u skladu sa propisima-adetima! Protokol Javne rasprave primjeran (uvodne pozdravne riječi voditelja – „zamjenskog načelnika“ prof. Fuada Sulejmanagića, kratak rezime šefice Službe Arijane Omeragić, pojašnjenja ovlašenih osoba ispred nosioca projekra „Urbis Centar d.o.o. Banja Luka,…“ ali izvedba šuhveljiva.
Već prvi učesnik, advokat iz Velike Kladuše, je „skrenuo“ sa teme i prisutne gnjavio detaljima (sudaranje, preplitanje, preklapanje… nekih ulica, očito iz konkretnog predmeta nekog od svojih klijenata) što je predmet Urbanističkog plana. Kako je 30-tak prisutnih već držalo svoje zahtjeve u rukama onda je voditelj rasprave pozvao ih da iste uruče Arijani i tako je potrošeno 20-tak minuta za administrativne poslove koji su trebali biti obavljeni preko Protokola u Prijemnoj prostoriji!
Osnovna svrha javnih rasprava kao formi participacije građana jeste neposredno učešće građana, stručnjaka,… sa svojim opservacijama, analizama, prijedlozima, pitanjima,… Konkretni zahtjevi se predaju na Protokol i u pravilu nebi trebali biti predmet javne rasprave! Zadaci javnih rasprava su prezentovanje službenih stajališta, načela, prikupljanje informacija od građana, sučeljavanja stavova građana naspram prijedloga, analize predloženih rješenja, ukazi na odstupanja grafičkih prikaza od realnog stanja na terenu, dopune dokumentacione osnove,…
Uspješne Javne rasprave treba da doprinesu sadržajnijoj participaciji građana, formulisanju avangardnijih ciljeva, transparentnosti u radu organa vlasti, poboljšanju kvalitete akata koji su predmet javne rasprave, bolji – veći legitimitet akata kada prođu provjeru javnosti, mane – slabosti koje treba popravljati,…
Povijest i praksa održavanja javnih rasprava u organizaciji lokalnih vlasti Velike Kladuše su uglavnom površne, nepotpune, previše repeticija,… Više forme radi nego stvarnog sučeljavanja stavova građana sa predloženim rješenjima! Tužno je da novoizabrana lokalna vlast koju je na predmetnoj Javnoj raspravi predstavljao prof. Fuad Sulejmanagić (višemandatni vijećnik, jedno vrijeme predsjednik političke stranke,…) u funkciji načelnika nije pokazao, implementirao,… avangardnije percepcije, tranzicijsku demokratiju, tražio savremeniju praksu održavanja javnih rasprava! Nema se volje, prevladava samozadovoljstvo, lijenost,…!
Nedopustivo je da među desetinama stavki dokumentacione osnove (uglavnom copy – paste rabote) nema nezaobilaznih stavki kao što su: Statistički godišnjak SRBiH 1991., Studije o razvoju turizma USK-a 1998., Studije o pećini Hukavice, i tako još 10-tak stavki!
Propuštena je prilika da se argumentovano rasprave – sučele stavovi oko strateške vizije – ciljeva Prostornog plana. Tekstu sa str. 14
suprostavljen je text:
- Ubrzan socioekonomski rast koji će Veliku Kladušu dinamičnije usmjeriti prema statusu razvijenijih općina,
- Odlučnija orijentacija na implementaciji europskih vrijednosti sa prepoznatljivom afirmacijom povijesno kulturnog naslijeđa.
Učesnici nisu imali prilike da učestvuju u sučeljavanju argumenata niti o izražavanju sklonosti prema podnešenim prijedlozima!
Tokom rasprave moglo se čuti da je prispjelo oko 300 konkretnih zahtjeva (autor ovog priloga je osobno u Službi pročitao 52) građana (oko 200 se odnosi na pretvaranje poljoprivrednih parcela, veliki broj se odnosi na neusklađenost stanja u grafičkom prikazu sa realnim stanjem na terenu, legalizacija, …).
Nažalost, dogodio se i jedan nemili incident – fizičkog nasrtaja preduzetnika na geometra. Ružno i tužno!
Biće interesantno pratiti da li će Općinsko vijeće raspravljati o Izvještaju sa dotične Javne rasprave i kakve će zaključke donijeti?
Ne zaboravljamo niti šutimo
Živimo u vremenu eksponencijalne ekspanzije generativne umjetne inteligencije, dominacije društvenih mreža u agresivnom nametanju stavova kao činjenica, eskalacije klimatskih promjena, raznih izazova,… bez dovoljnog kritičkog promišljanja. Argumentovana kritička promišljanja se banaliziraju, trivaliziraju,… smatraju nepotrebnim filozofiranjem. Pod motom većine, možemo šta hoćemo, kako hoćemo,… srljamo u nazadovanjima u kojima pojedinci profitiraju, samo je jedna od odlika lokalne vlasti!
Ovaj prilog je minijaturni segment projekta u pripremi, radnog naziva: „Agrokomerc i (ne)moć Krajišnika“. Kako je znano Robna kuća je prvi investicioni program bivše Agromerkantilije. Koncem novembra ove godine navršava se jubilarnih 55 godina (1971-2026). Očekivati je da će nadležni i zainteresovani obilježiti ovaj događaj shodno kontekstu vremena i prostora. Prilika je da prvi direktor Robne kuće Ćamil Keserović (1941) prezentuje javnosti primjeran prilog o genezi i proteklom periodu ovog simbola Velike Kladuše?
Budimo bolji ljudi, ne griješimo duše!
Velika Kladuša, 25.07.2026. ramoh45.07@hotmail.com