Februar 23. kao Dan Općine Kladuščani sa dva prekida obilježavaju od 1967. godine. Kako je znano dogodilo se to povodom 25. godišnjice prvog oslobođenja Velike Kladuše tokom Drugog svjetskog rata 23. februara 1942. godine. Dominirajuću ulogu oko pripreme trajnog obilježavanja 23. februara kao Dana Općine imale su političko privredne elite Velike Kladuše u imenima Stevo Komadina (1927-1999), Hemo Grahović (1929-2024), Smail Jušić, Zuhdija Žalić (1922-1970), Nebojša Trkulja (1921-2006), Asim Sarajlija (1928-2015), Rade Gak, Muhamed Talakić (1930-1999), Hajrudin Ćerimagić (1924-2012), Mirko Šević, Zlatko Sulejmanagić, Miodrag Gagić, Nurija Sarajlija, Zdravko Vajagić, …Nema nikakve argumentovane sumnje da to nije urađeno profesionalno, stručno sa prihvatljivim obrazloženjem koje i danas „pije vode“!
Utemeljenje Dana Općine 1967. godine obavljeno je pod složenim globalnim, regionalnim, lokalnim i mjesnim okolnostima (hladni rat, blokovske podjele, slom Aleksandra Rankovića, mjere privredne i društvene reforme, razvoja samoupravnih društveno ekonomskih odnosa, elektrifikacija, industrijalizacija, integracije, visoka nepismenost, endemske boleštine, skromna infrastruktura, hipoteka Cazinske bune 1950., …). Velika Kladuša imala je status izrazito nerazvijene općine!
Prvo obilježavanje Dana Općine ostalo je zapamćeno i po Februraskim priznanjima „Spomen diploma“ koje je Skupština opštine dodijelila desetinama Kladuščana kao znak priznanja za doprinos ukupnom razvoju Opštine u dotadašnjem razdoblju. Kompletan spisak zainteresovani mogu pročitati u knjizi „Velika Kladuša kroz stoljeća“ (Rijeka, 1987.) autora Aleksandra Ace Ravlića (1919-2005).
Tokom jednopartijskog sistema Februarska nagrada dodjeljivana je zaključno sa 1986. godine. Do tada Februarska nagrada dodijeljena je trideset sedmorici Kladuščana, među kojima samo jednom dva puta (Fikret Abdić 1969. i 1980.). Među živim su još: Fikret Abdić, Sead Purić, Rajko Stević, Šerif Delić, Zarifa Okanović, Džemila Harbaš, Stanko Medić, Selim Hodžić, Enver Murgić i Ankica Lukić.
Kako se vidi da je prvi dobitnik Februarske nagrade Dragutin Vidmar (1924-2000) koji je ovo priznanje zaslužio za neizbrisiv-neprocenljiv doprinos industrijalizaciji Velike Kladuše sa pozicije tehničkog direktora Tvornice „Saniteks“. Kada bi Kladuščani-nosioci mandata na moderan i suvremen način percipirali i implementirali kulturu pamćenja, sjećanja, zaborava onda bi već odavno „naš Dragec“ (kako smo ga odmila zvali-tepali mu) imao i trajno obilježje u jednom od kladuških sokaka.
Nedopustivo je da među „Februarcima“ Velike Kladuše nema časnih, zaslužnih imena kao što su: Sulejman Smlatić (1921-1987), Aleksandar Ravlić (1919-2005), Zdravko Grebo (1947-2019), Emir Habul (1955),…
Ove, 2026. godine Kladuščani će obilježiti 84. godišnjicu Dana općine posebnim Programom i svečanom sjednicom Općinskog vijeća u kontekstu vremena i prostora. Opće okolnosti na globalnom planu friško su aktuelizirane, formulirane,… febrauara 2026. na Formu u Davosu i Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji. Na regionalnom nivou BiH se još pozicionira pod toksičnim utjecajima istočnog i zapadnog susjeda sa izraženim općim nazadovanjima. Osnovni problem (korupcija, vladavina prava,…) nije u fokusu narodnih izabranika. Velika Kladuša se na prošlogodišnjim izborima opredijelila za promjene (ne baš sasvim jasno i precizno u kavantitativno kvalitativnom smislu) koje, kakve, sa kakvim efektima,..? Jednogodišnji bilans je impozantan, ali nedovoljan, šuhveljiv, oskudan,… Pogledajte službenu web. stranicu „Dokumenti općinskog vijeća“ (Program rada za 2019., Izvještaj za 2017.,…). Nema volje, nema vizije, nema korjenitih napora za poboljšanje toksičnog ambijenta, nema sadržajno aktuelne participacije građana, nema…! Vijećnicima prihvatljivo da se ignorišu (dokazi: sudbine vijećničkih inicijativa, pitanja,…), načelnik ravnodušan na opstrukcije, ignoriše inicijative, ne podržava školu šaha, radionice za mlade, olak na obećanjima, a potvrd na izvršavanjima,…, državni službenici samodopadljivi lijeni manekeni, …predsjedavajući Vijeća ignoriše građanske inicijative, uporno tabana stazama koje su nas dovele, haman do prosijačkog štapa,… Mediji još uvijek uglavnom opjevavaju, titraju mu.a načelniku, …
Nema lokalne zajednice na širim prostorima koja je podijelila više priznanja-odlikovanja,…, a da toliko nazaduje najviše zahvaljujući toksičnom ambijentu, ignorisanju kritičkih promišljanja, nagrađivanjima opjevavanja,… kao što je bajkovita Čaršija!
Ne bi se smjelo zaboraviti
Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ je još uvijek otvorena knjiga za sve realno provodljive ideje fokusirane na opća poboljšanja, posebno poboljšanje općeg ambijenta kao sine quo non kvalitetnijeg života. Koncept je preteško štivo za narodne izabranike koji dolaze iz političkih stranaka koje to suštinski nisu!
Detalj je iz davne 1963. godine kada je „glavni hadžija“ BiH Đuro Pucar – Stari (1899-1979) posjetio Tvornicu „Saniteks“ neposredno po početku probne proizvodnje. Direktor Tvornice Hajrudin Ćerimagić u pogonu „usko tkanje“ na str. broj 19 pokazuje „jaconet trake“ –vrpce raznih širina za razne vrste pakovanja. Nisam siguran da još među živim ima netko da se sjeća ovog događaja. Danas kad netko i posjeti koji industrijski pogon onda se u javnosti plasira slika iz udobnih kabineta ili…. (kao npr. kad je Bakir Izetbegović došao da „upakuje“ milionito pakovanje Topsa).
Ovaj prilog poučan je iz više razloga, kao npr. pokazuje o čemu je sve Radnički savjet odlučivao. Među odlukama zadnja ima povijesno značenje zbog toga što rezultat bušenja nije bio obećavajući (na dubini od cca 60 m slojevi: nanos, glina, kamena stijena…). Pioniri ovog poduhvata bili su tehnički direktor Dragutin Vidmar i geolog Miodrag Gagić, direktor Rudnika Bosna-Barit. Bušenje je premješteno na lokaciju Kvrkulja (prvi bunar s lijeve strane prema Capragu).
Izostanci radnika, uglavnom zbog bolovanja su i danas veliki problem preduzetnicima. Sve tri osobe koje su potpisale priložene priloge su još među živima (Rasima u Sanskom Mostu, Hasan Barake i Zora u Zagrebu). Prije 52 godine dnevno je izostajalo više radnika nego što 2025. godine tekstilna djelatnost bilježi zaposlenih na području Općine!
Danas, 50 godina kasnije, Mjesna zajednica Vrnograč nema solidan kiosk. O kakvim promjenama mi tamburamo? Šta zadnjih 50 godina radi, poduzima ummet Vrnograča i okoline. Pećigrad će uskoro završiti Dom kulture, Vrnogračani nemaju solidan kiosk. To je stvarnost, realnost,… a priče su za uveseljavanja.
Čestitke ovogodišnjim Februarcima, nastavite još više doprinositi kao i prethodni dobitnici, što vas je više Kladuša otmjenije nazaduje!
Budimo bolji ljudi! Radimo za sebe i svoj zavičaj! Čuvajmo dostojanstvo, ljudskost,…! Nastavljam (ne)izgubljenu bitku: Pravedna napredna moderna Velika Kladuša!
Velika Kladuša, 16.02.2026. godine ramoh45.07@hotmail.com