Nezaobilazni Google nam sugeriše da periodizacija svjetske povijesti obuhvata dva globalna perioda: prapovijest i povijest. Isti izvor navodi da povijest obuhvata: stari vijek, srednji vijek, novi vijek i savremeno doba.
Alvin Toffler (1928-2016) savremeni američki intelektualac, (pisac, futurolog, biznismen, digitalni komunikator,…) poznat, između ostalog, po analizama mehanizama društvenih promjena u savremenim društvima na bazi znanja i tehnologija te predviđanja mogućih smjerova društvenog razvoja u svojoj knjizi „Treći talas” svodi cijelu povijest na tri doba: usmeno, doba pisma i knjige i slikovno doba – svijet kao slike.
Poznati bosanskohercegovački profesor povijesti Mustafa Imamović (1941-2017) u svojoj knjizi „Historija Bošnjaka”, Sarajevo 1998. sugeriše „računanje” novog doba od dolaska Austrougarske monarhije (1878) napominjući mogućnost da nije nužno da novo doba „nastaje” istovremeno u svim regijama na širim geografskim prostorima.
Nema općeg koncenzusa kad i gdje počinje koje doba. Tako na primjer za jedne Novi vijek počinje otkrićem Americe (1492) i traje do završetka Prvog svjetskog rata (1918) od kada računaju i početak savremenog doba. Ako početke pojedinih doba oslanjamo na određena otkrića (vazduhoplovstvo, električna energija, pismenost, dostupnost pitke vode iz sigurnih izvora, industrijalizacija, elektrifikacija, računala,…) i/ili raspoloživost pojedinih civilizacijskih dostignuća za većinu stanovništva onda bi za područje Cazinske krajine Novo doba bilo prirodno označiti 1880-1956 (izgradnja prve škole u Vrnograču 1880. godine i puštanje u pogon 10 KW dalekovoda (31.12.1956) od električne centrale u Kosteli, izgrađene 1954. godine, do Velike Kladuše). Primjera radi hidrocentrala udaljena 5 km od Bugojna izgrađena je 1937. godine! U navedenom vremenskom razdoblju današnje područje Velike Kladuše pripadalo je četirima državnim formacijama, a njeno stanovništvo preduralo tri rata i jednu pobuna (Cazinska buna 1950).
Povijest Cazinske krajine u Novom dobu (1880-1956) fragmentarno je opisana u brojnim publikacijama (knjigama, putopisima, vremeplovima,…). Kao nezaobilazne publikacije pozicionirane pretežno u navedeno vremensko razdoblje pored ratne memoristike, zbornika i monografija su svakako: Milan Karanović (1882-1954), Pounje u Bosanskoj Krajini (Beograd 1925), Vera Kržišnik – Bukić (1949), Cazinska buna 1950 (Sarajevo, 1991), Remzija Baltić (1958), Džamije USK-a, (Bihać, 2008), Enver Ljubović (1950), Historija i kultura Cazina i Cazinske krajine, Cazin, 2018., Amir Sijamhodžić (1981), Biografski leksikon općine Bužim ( Bužim, 2016). Od nebrojeno književnih djela pretežno fokusiranih na krajiško Novo doba po sopstvenom izboru navodim romane: Omaha, 1986., Sinovi kestenova, Kraljevi leptiri, Zemlja krajiška, Bihać i Cazinska krajina u naručju vremena, …Nezaobilazan je i naučni rad: Identitet/i Muslimana u Cazinskoj krajini, (Sarajevo-Zagreb, 2021). Prema do sada sakupljenim, sistematizovanim,… saznanjima najviše spominjano kladuško ime u publikacijama Novog doba je Husein Huska Miljković.
Dva dobra krajiška znanca (Ramo Hirkić (1946. lijevo) i Fikret Midžić (1948., desno) razgovaraju o publikacijama koje obrađuju-spominju Husku Miljkovića (1907-1944), kako pripremiti obilježavanje 120-godišnjice rođenja Huske Miljkovića, kako pokrenuti Inicijativu za izradu biste-poprslja te isto postaviti u Gradski park među njegove istomišljenike tokom Novog doba.
Dvojac je svojim knjigama: Ostrožac-moć jednog vremena, Muslimanske vojne formacije, Monografija o revolucionaru,… značajno doprinio saznanjima u Novom dobu o krajiškoj prošlosti.
Među nezaobilazne društvene procese koji su neminovno kao izazovi zahvatili i područje Cazinske krajine u navedenom razdoblju su, pored (po)ratnih događaja i: agrarne reforme, reforme vjerske poduke, političko organizovanje, nacionalna sazrijevanja, reforme obrazovanja, migracije, opismenjivanje, infrastrukturni zahvati,…
Zahvaljujući „mreži“ Kladuščana širom planete koji pretražuju-sufraju po internetu zadnjih par godina upotpunili smo mozaik krajiške povijesti sa: panoramom Kladuše velike iz 1900-te, slikama Hasana Miljkovića, Ibrahima Pajatezovića, Atifa Bahtijarevića, Hašima Kendića,…
Hasan (Mustafe) Miljković (1888-1958) prvi kladuški parlamentarac u Skupštini Kraljevine SHS, načelnik općine Velika Kladuša 1939/42. godine.
Slika najvjerovatnije datira iz 1925. godine. U pripremi posebna knjiga o ovom prilično tajanstvenom Kladuščaninu koji se žestoko protivio tranziciji Huskine milicije u redove Narodno oslobodilačke vojske u proljeće 1944. godine. Svi koji nešto znaju, imaju,… su pozvani na saradnju.
Prema dosadašnjim saznanjima Ibrahim Pajazetović je prvi Kladuščanin koji je završio Visoku školu – fakultet u Beču. Njegovo ime se pojavljuje i u publikacijama JMO. Pozivaju se oni koji nešto znaju, imaju… o ovom kladuškom intelektualcu. U pripremi je publikacija radnog naslova „Znamenitiji Kladuščani u Novom dobu“!
Slika datira vjerovatno iz 1926. godine i prikazuje Hašima (Memije) Kendića (1901-
1974) sa lovačkim priborom.
Opće je poznato da je na kladuškom tlu osnovano udruženje tokom Novog doba koje i danas uspješno djeluje na području općine. Može li ova slika biti poticaj za lovce Velike Kladuše da se pokrene izdavački projekat o „znamenitim lovcima“ Velike Kladuše do 2025. godine?
Bio bi to značajan doprinos afirmaciji kulture sjećanja svom zavičaju!
Šta nam se nije posrećilo tokom Novog doba
Naravno, elaboracija bi mogla biti (pre)opširna! Za ovaj prilog odabrao sam „povijesni aksiom“ koji prati ovo područje sa bližim okruženjem od postanka do današnjih dana -prometna izoliranost. Poznato je da su na prostoru Cazinske krajine tokom Novog vijeka trasirane, kaldrmisane, izgrađene,… glavne prometne ceste – putevi te da početak Savremenog doba (1957.) nije dočekao ni jedan kvadratni metar asfaltirane prometnice. O prometnoj povezanosti ovog područja ima solidna bibliografija (Sulejman Smlatić: Velika Kladuša i okolica, A. Ravlić: Velika Kladuša kroz stoljeća,…).
Nije nam se posrećilo tokom Novog doba da područje Cazinske krajine sa bližim zapadnim okruženjem dotakne i/ili (pre)siječe željeznička pruga sa svojom infrastrukturom. Kako priložena skica i tekst pokazuju da je u vaktu Kraljevine Jugoslavije postojao plan izgradnje Koranske pruge koja je imala predviđenu stanicu u Tržačkim Raštelima. I danas se na pojedinim mjestima Korduna (npr. Veljun,…) može identifikovati pripremljena trasa (poravnati tereni, iskrčene površine,…) pruge koja je ostala nedosanjani san Cazinske krajine i Korduna. Da je kojim slučajem izgrađena Koranska pruga onda bi Unska pruga imala neuporedivo veći značaj i utjecaj na razvojne tokove Cazinske krajine i Korduna. Povezanost sa pomorskim lukama Srednjeg Jadrana i Srednjom Europom sigurno bi revalitizirala prometnu izoliranost i promijenilo gospodarsku mapu Cazinske krajine i Korduna.
Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge.
Velika Kladuša, 25.08.2025. ramoh45.07@hotmail.com