Cazinska krajina kao kompaktno područje kroz svoju višestoljetnu povijest u svim pripadajućim državnim zajednicama sve do perioda „zlatnog doba“ (1974-1984) bilo je zapušteno pasivno, zaostalo, opterećeno visokom nepismenošću, opakim bolestima,… Epohalni rezultati razvoja ostvareni u skladu sa općim smjernicama BiH do polovine 1984. godine postaju upitni kada menadžment Složene organizacije udruženog rada „Agrokomerc“ počinje emitovanjem „razvojnih mjenica“ što rezultira kolapsom polovinom 1987. godine. Ostvareni rezultati su prvenstveno rezultat predanog rada hiljade radnika i kooperanata koji su nerazumnim postupcima kreatora i vlasti proćendrani!
Tekst je generalna hipoteza jednog stručnog rada na temu mjeničnog skandala. Petnaestog augusta 2025. godine narvšava se punih 38 godina od obznanjivanja mjeničnog skandala u Velikoj Kladuši, zvanog „Afera ’87“! Nema nikakve dvojbe da se radi o jednom od nekoliko strateških događaja krajiške recentne povijesti koji je hiljadama ljudi nenadano preokrenuo životne smjerove na sve četiri strane svijeta. O navedenom događaju protekih 38 godina publikovano je nebrojeno novinarski priloga, tri feljtona, par magistarskih i doktorskih radova, nekoliko knjiga među kojima i friška „Gole godine“ (Baybook, 2025.) autora Senada Avdića, majstora za opjevavanja i konstruktivne kritike. Protekih decenija gotovo da nije protekla ni jedna godišnjica da se nepojavi prilog koji nas podsjeća na „Aferu ’87“. Desetine Krajišnika „svih formata“ publikovalo je svoja „svjedočenja“ i time aktivno učestvovalo u sagledavanju, produbljivanju, objektivizaciji… ovog nemilog događaja.
U savremenom dobu o čijem početku na području Cazinske krajine još nema opće prihvaćenog koncenzusa prefiks „Agro“ je bio duboko povezan sa politikom na širim geografskim prostorima bivše države. Ovaj prefiks su posebno snažno manifestovala tri jaka menadžera od kojih je strahovala državna politika ex Yuge, dva Todorića (otac Ante i sin Ivica) i Fikret Abdić – Babo. Oni su stvorili moćne gigante „Agrokombinat“, „Agrokomerc“ i „Agrokor“ i njima suvereno vladali oslanjajući se snažno na državne potpore u raznim formama (krediti, primarna emisija, otipisi državnog kapitala, povlašteni uvozi, monopoli u plasmanima,…). Mediji (Jutarnji list, Oslobođenje,…) su više puta objavljivali detalje o sudskim postupcima. Ante Todorić je procesiran zbog toga što je oko 6 miliona DEM sa računa preduzeća navodno preusmjerio za kupovinu oružja, Abdića su procesirali u Bihaću 1988/89. zboga emitovanja oko 200 miliona USD mjenica „sumnjivog pokrića“ čime je duboko zagazio u monetarni sistem Države i ubrzao njeno nestajanje, Ivica se još proteže po sudnici zbog oko 5,7 milijardi eura neotplaćenog duga ruskim bankama i „izvlačenja“ oko milijardu eura za „vlastite potrebe“! Ivica i Fikret su dugo vremena „drugovali – prijateljovali“ sve do druge polovine 2012. godine. Koga interesuju detalji eno mu Teftera pa neka dokučiva?
Priča o krajiškoj „Aferi ’87“ započela je ciča zime (januar 1987.) kada su Zgonjaninovi specijalci „podmetnuli“ požar u skladište industrijskog kompleksa u Polju kod Velike Kladuše. Vrijeme kao najbolji sudac svemu proteklih 38 godina snažno sugerira da je uzrok požara politička ambicija Fikreta Abdića – Babe! Ostalo je povijet! Koga interesuju detalji enu mu knjiga autora hronološki: Muhamed Abdić, Hrvoje Šošić, Žarko Mrkušić, Fikret Abdić, Emin Huskić, Petar Dodik, Božidar Darko Šicel, Ramo Hirkić, Muhamed Filipović, Senad Avdić,…
Poslije Cazinske bune 1950. kompletno područje Cazinske krajine bilo je sve do 1966. pod pojačanom kontrolom Rankovićeve čvrste ruke, plaćala danak „zelenaško kulačkog ispada“, trpilo višegodišnju „hipoteku“ Bune. Dugogodišnje ideje stvaranja velike Srbije i velike Hrvatske naglo su „oživjele“ poslije smrti (maj 1980.) neprikosnovenog doživotnog predsjednika Jugoslavije u svim nazivima od 1953. – 1980. Josipa Broza Tita (1892..1980.). Veoma izraženu koheziju unutar Federacije manifestirali su kadrovi iz BiH među kojima je najmarkantnija ličnost poslije misteriozne pogibije Džemala Bijedića (januar 1977.) bio Hamdija Pozderac (1924.-1988.). Pogoršanje i produbljavanje opće krize (političke, ekonomske, financijske,…) poslije 1980-tih nisu zaustavili ni akti saveznih organa (Antiinflacioni programi, Program dugoročne ekonomske stabilizacije 1982/83.,…). Osnovni nosioci financijske nediscipline bili su veliki sistemi među kojima i „Agrokomerc“ iz Velike Kladuše. Braća Pozderci su bili kontinuirano duboko involvirani u stvaranje kombinata od 1965-tih. Pripadnici beha elita su slijedom tokova novca, praćenjem praktičnih djelovanja vodećih privredno financijskih kadrova, posebno iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, poslije 1980-tih, dali „mig“ Fikretu Abdiću da intenzivira plaćanja sa mjenicama. Posjeta visoke političko vojne delegacije „Agrokomercu“ 1982., slanje vrhunskih obavještajaca iz Beograda u Veliku Kladušu 1984., bespravni upad u platni sistem 1986/7., događanja oko januarskog požara 1987. u skladištima „Agrokomerca“, utjecaji na Jugoslovensko tržište novca i hartija od vrijednosti, raspitivanja i interesovanja žurnalista iz Beograda za „glavu“ Hamdije Pozderca, zavjere… su samo neki od markantniji simptoma koji ukazuju usmjeravanje fokusa na braću Pozderac. Brojni tadašnji eksperti su saglasni da je u emitovanju mjenica sumnjivih pokrića 1984/87. Fikret Abdić učinio samo „mali koračić“ ispred ostalih velikih preduzeća, malo više prekrdašio!
Tekst ispred je sažetak stručnog rada autora ovog prliga povodom 35-godišnjice „Afere ’87“!
Pojedinačna i kolektivna posrnuća
Decenija 1981/90. na kladuškom tlu poznata po epohalnim ostvarenjima po svim aspektima društveno socijalnog sadržaja, posrnućima, kolapsima,… detaljno je opisana, protumačena,… U navedenom vremeplovu ima jedan događaj (16. januar 1983. smrt Vladimira Bakarića) koji dosada nije markiran kao važan za zbivanja koja će slijediti, a vraški je značajan. Vrlo malo ili nikako u dosadašnjim publikacijama nije tretiran kladuški referendum koncem 1984. koji će, između ostalog, svoj epilog doživjeti polovinom 1986. godine pod simpatičnim kolokvijalnim nazivom licemjerni kladuški „sudar unutar ljevice“.
U istoj knjizi (Obavještajna pokrivenost Cazinske krajine, 59-63.) naznačen je obavještajno špijunski metež u kojem Slobodan Lazarević – Bobo (1948) predstavlja pravog maga u obavještajnim krugovima. Njegovo specijalno upućivanje iz Beograda u Veliku Kladušu i „Agrokomerc“ može biti „krunski“ dokaz kako su montažeri i planeri afere imali prevoshodno političke ciljeve.
Te ustave sa amandmanima iz 1974. godine – poznate kao Ustav 1974., što je skupno ime devet ustava: federacije, šest republika i dvaju autonomnih pokrajina – su SR Srbija, „Srbi svi i svuda“ i njihovi privjesci „srpski spartanci“ SR Crne Gore, odlučili oboriti i oborili, te tako uništili SFR Jugoslaviju. Za jedva prikrivene velikosrbe su pitanja rušenja Ustava 1974. bila samo kada, kako i koju tvorevinu će pokušati napraviti nakon što ga obore. U to su srpski intelektualci krenuli već krajem 1970-tih godina (Nenad Kecmanović, profesor iz Sarajeva, počeo je tada sa tim ciljem pisati u magazinu NIN, glasilu beogradske čaršije) i jedva su dočekali nestanak Josipa Broza Tita sa scene 1980. godine, da krenu ka uništenju Jugoslavenske federacije. Ustav 1974. su Srbi nazvali „protusrpskom birokratskom zavjerom“ – aludirajući na to da su pravnici koji su taj ustavno-pravni sistem formulirali, protusrpski zavjerene birokrate – te pokreću svoju „Antibirokratsku revoluciju“ (što postaje javno ime za njihovo rušenje Ustava 1974). (Sven Rustempašić, Sarajevo, 09.12.2012.).
U vrijeme kada sam bio predsjednik Predsjedništva SR BiH (1978-1982), uz sve što je rečeno o uspješnom „Agrokomercu“, do mene su, i ne samo do mene, dolazila i neka kritička upozorenja i prigovori kako „Agrokomerc“ uživa povlašten položaj u odnosu na druge kombinate, „da je miljenik rukovodstva BiH”, favorizovan olakšicama i nepovratnim kreditima, da Fikret Abdić nije kooperativan, stvara teškoće drugima, da je grandoman i da je svu vlast u kombinatu, Kladuši pa i šire, koncentrisao u svojim rukama, da se poslovanje „Agrokomerca“ netačno prikazuje. Bilo je teško razlučiti šta su u tome mogući konkurentski sudari pa i zavist, a šta su osnovana upozorenja. U oktobru 1980. godine bio sam dva dana u posjeti Velikoj Kladuši i Cazinu. Želio sam da steknem neposredan utisak o stanju u ovom kraju pred odlučivanje o razvoju u novom petogodišnjem planu. Želio sam da se neposredno upoznam sa situacijom u „Agrokomercu“, koji je bio nosilac razvoja tog kraja, a i da neposrednije provjerim osnovanost nekih primjedbi i upozorenja. (Iz opširnog intervju Raifa Dizdarevića (1926) Oslobođenju 04.04.2017.)
Osnovne karakteristike društveno-političkog i ekonomskog sistema u kojem je afera nastala, funkcionisanje vladajuće partije, uvertira za aferu, uvjete privređivanja, opće poslovne rezultate, kretanja inflacije, osnovne karakteristike lokalne situacije 1980/90., osnovne naznake Abdićevog djelovanja, biografija afere, hronologija afere sa 60-tak ključnih događaja, 140 najvećih proizvodnih organizacija udruženog rada u oblasti industrije i rudarstva, poljoprivrede i šumarstva i građevinarstva za 1985/86. među kojima je „Agrokomerc“ (po ukupnom prihodu) sa 36. mjesta 1985. napredovao na 24. mjesto 1986. godine primjerno su opisane.
Nekoliko autora dosadašnjih publikacija (Aleksandar Ravlić, Hasan Biščević,…) identifikuju kao važan događaj oktobarski sastanak u „Agrokomercu“ sa admiralom Brankom Mamulom i njegovim intedanatima. Prema riječima Ibrahima Filipovića (1950) (vođe projekta „Dječija hrana” u „Agrokomercu“ 1987., ovlaštenika za potpis mjenica zbog čega je robijao par mjeseci u bihaćkom zatvoru, a naplatu za to nije ostvario jer je, navodno, zagubio dokumentaciju) početkom aprila 2022. detaljnije je opisao susrete i razgovore sa Mamulom. Ibrahim tvrdi da je Mamula više puta dolazio u „Agrokomerc“ i razgovarao sa više osoba. „Znajući moju rodbinsku povezanost sa akademikom Muhamedom Filipovićem, čijim posredovanjem sam i došao u Veliku Kladušu poslije 1970-tih na dobru poziciju sanitarnog inspektora, Branko mi je jednom dodao: „dajte Hamdiju malo omekšajte oko Ustavnih promjena”!
Već polovinom razdoblja 1980/90., pored ostalog, izborom Mikhail Gorbacheva (1931-?) na čelo SSSR (1985) moglo je biti jasno kakva sudbina se socijalizmu kao društvenom sistemu sprema. U širem okruženju se talasa (vrvi u Poljskoj, Bugarskoj,…) Hamdija Pozderac užurbano priprema svoju posljednju knjigu i to drugo prošireno i ispravljeno izdanje „Od istorijske ka konkretnoj inicijativi” (Sarajevo, 1987.). Dok se pola Evrope pripremalo za promjene birokratizirani Savez komunista na čelu sa Hamdijom i njegovim partijskim „zaljubljenicima” u socijalizam 1986. održavaju svoj predposljednji kongres, propuštajući uočiti kako se već odavno Savez komunista pretvorio u „uzgojivača i zaštitnika” mangupa u svojim redovima. Samo su rijetki rukovodioci velikih sistema u BiH bili „moralne ljudske vertikale” u svojim mjestima, kao npr. Emerik Blum! Previđanja, naivnost i zablude su očite! Možda su to i najveće „zavjere” prema braći Pozderac? Nisu li oni žrtve svojih naivnosti, zabluda kako se svemoć ipak može pretvoriti u nemoć!
Od nedopustivih kolektivnih posrnuća spomenuću odlikovanje kojim 17. jula 1987. Predsjedništvo SFRJ odlikuje Fikreta Abdića visokim jugoslovenskim odlikovanjem za razvoj privrede!
Koncem 2016. u Sportskoj dvorani Velika Kladuša održana je promocija knjige u prilogu. Iskreno sam se ponadao da će autor „učiniti sve“ da revitalizira srednji dio naslova. Pravi izazov, skoro pa idealna prilika bila je polovina 2018. godine kada su migranti zaposjeli Gradski park u Velikoj Kladuši. Da ih je kojim slučajem smjestio u državnu ustanovu – Dispanzer u Polju postao bi „svjetski humanitarac“! Migranti su po nalogu Fikreta Abdića smješteni u rakite (Kamp Trnovi) među zmije, a prva poplava je Kladuši priskrbila najgoru sliku u njenoj povijesti (žene gaze vodu do koljena držeći u naručju maloljetnu djecu)!
O mjeničnom skandalu „Aferi ’87“ i njenom vinovniku Fikretu Abdiću potrebno je još po mogućnosti dezinficiranih priloga – priča?
Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge!
Velika Kladuša, 15.08. 2025. ramoh45.07@hotmail.com