Od modernog računanja vremena, kolokvijalno od 1878. godine, područjem Cazinske krajine (prvenstveno u geografskom smislu) protutnjalo je svega i svačega: bijede, siromaštva, gladi, neimaštine, epidemija, ratovanja, pobuna, migracija, afera i aferica svakojakih boja, autonomaštva, globalizacija, tranzicija, civilizacijskih elana i posrnuća, prirodnih nepogoda,… U svim pripadajućim državnim zajednicama ovo područje je bilo zapostavljeno, nerazvijeno, pasivno u svakom pogledu.
Svaka generacija Krajišnika na ovim prostorima odrastala je pod utjecajem više različitih društvenih procesa iz okruženja, iz čijih redova je regrutovano pojedinaca koji su ostavili svoje tragove, pečete,… na nečem ili nekom ili… U pravilu svi su iskusili određene utjecaje, proživljavali određena vremena i njihova bremena! Tako npr. većina onih koji su imali prilike da rade u ex sistemu (do 1990-tih) teško su mogli zaobići da ne budu članovi određenih kolektivnih organa, organizacija, njihovih tijela,… Svaki pravni subjekat, a samo u BiH bilo ih više od 10 hiljada, imao je Komisiju, ili Odbor za ONO i DSZ (opšte narodna odbrana i društvena samozaštita. Toliko je to bilo uznapredovalo da smo imali posebne fakultete za ONO i DSZ! Diplomanti tih fakulteta poslije 1990-tih su predavali, čini mi Osnove demokratije ili nešto slično. Mislim da su zadnji stručnjaci za ONO i DSZ ovih godina otišli u penzije?
Ako bi iz više desetina ličnosti, publikacija birao one sa okruglim godišnjicama tokom 2024. godine koji u kulturi sjećanja imaju ili bi trebali imati određene relevancije onda su to:
*105-godišnjica rođenja Milana Pilipovića (1919-1941).
*100-godišnjica rođenja i 80. godišnjica smrti Ibrahima Mržljaka (1924-1944).
*100-godišnjica rođenja Hamdije Pozderca (1924-1988).
*100-godišnjica rođenja Hajrudina Ćerimagića (1924-2012).
*100-godišnjica rođenja Dragutina Vidmara (1924-2000).
*95-godišnjića rođenja Heme Grahovića (1929).
*95-godišnjica rođenja Zlatka Miljkovića (1929-2015).
*95-godišnjica rođenja Aleksandra Ravlića (1929-2005).
*95-godišnjica rođenja Muhameda Filipovića (1929-2020).
*90-godišnjica rođenja Alije Pozderca (1934-2023).
*90-godišnjica rođenja Jelene Komadina (1934-2016).
*85-godišnjica smrti hadži Hasana ef. Rizvića (1893-1939).
*85-godišnjica rođenja Fikreta Abdića (1939).
*85-godišnjica rođenja Dževada Sabljakovića (1939).
*80-godišnjica smrti Huske Miljkovića (1905-1944).
*80-godišnjica rođenja Hasana Pehlića (1944-2017).
*70-godišnjica smrti Milana Karanovića (1882-1954).
*40-godišnjica publikovanja knjige „Cazin-ljetopisi“, autora Aleksandra Ravlića.
*35-godišnjica smrti Hasana Abdića (1948.1989).
*30-godišnjica publikovanja knjige „Drmeljevo svjedok optužbe“, Bihać, 1994.
*30-godišnjica smrti Hakije Pozderca (1919-1994).
*30-godišnjica smrti Asima Dizdrevića (1945-1994).
*30-godišnjica smrti Huseina Džanića (1932-1994).
*25-godišnjica publikovanja romana „Brat njegov ili on“, autora Izeta Previza (1969), Sarajevo, 1999.
*25-godišnjica smrti Muhameda Talakića (1930-1999).
*25-godišnjica smrti Steve Komadine (1927-1999).
*25-godišnjica smrti Franje Tuđmana (1922-1999).
*20-godišnjica smrti Muhameda Abdića (1936-2004).
*20-godišnjica publikovanja knjige „Sarajevski nekrologij“, autora Alije Nemetka (1906-1987), Sarajevo, 2004.
*20-godišnjica publikovanja romana „Huska Miljković“, autora Bakira Tanovića (Sarajevo, 2004).
*20-godišnjica publikovanja knjige „U obruču“, autora Ramiza Drekovića (1956), Zenica, 2004.
*15-godišnjica publikovanja knjige „Džamije USK-a“, autora Remzije Baltića (1958), Bihać, 2009.
*10-godišnjica publikovanja romana „Kako ubiti Gospodina Frojda“ autora Dževada Sabljakovića (1929), Beograd, 2014.
*10-godišnjica publikovanja romana „Otvorene krajiške rane“, autora Mirsada Talića (1956), Velika Kladuša, 2014.
*10-godišnjica publikovanja knjige „Kapital u dvadeset prvom stoljeću“, autora Thomasa Piketty (1971), Zagreb, 2014.
*5-godišnjica smrti Fikreta Čelebića (1949-2019).
*5-godišnjica smrti Božene Miljković (1938-2019).
Redakcija Portala ReprezenT.ba poziva zainteresovane na dopunu ovog priloga. U planu su i organizacija prigodnih manifestacija povodom navedenih godišnjica pa pozivamo zainteresovane da se jave sa svojim zapažanjima.
Deja’vu na kladuški način
Oni koji bar povremeno, jednom sedmično, posjete vodeće kladuške portale, ReprezenT.ba i/ili RVK mogli su zadnjih sedmica pročitati saopćenja dijela kladuških političkih stranaka kako se nešto dogovaraju, neki principi, platforme,… Vjerovatno pripremaju se kako javnosti da saopće da su našli zajedničkog kandidata za načelnika Općine na predstojećim lokalnim izborima oktobra ove godine ako ih Schmidt ne poremeti.
Velika Kladuša je sa solidnom zaostavštinom u svim pojavnim oblicima od bivšeg sistema sa nivoom srednje nerazvijene lokalne zajednice „dogurala“ blizo izrazito nerazvijene općine (sa 46. mjesta na ljestvici od 79 općina FBiH 2012. sklizala na 61. mjesto 2022. godine) sa veoma nepovoljnim tendencijama depopulacije (svake godine manje oko 600 stanovnika), skromnom porastu zaposlenosti (dec. 2023. 4.790-podatak JU za zapošljavanje USK-a), bez važećih strateških dokumenata, „moratoriumom“ projekta stoljeća (upravljanje sa otpadnim vodama cca 9 mil. €ura),… Ukratko, Velika Kladuša je i „dogurala“ u ovako nepovoljno socioekonomsko i svako drugo stanje dobrim dijelom zahvaljujući ovima koji se „slažu“ samo u tome kako ne bi Abdića za načelnika ili njegovog kandidata! Svjedoci smo diletanatskog pokušaja opiziva aktuelnog načelnika Fikreta Abdića (1939) od družine koja ne zna šta hoće ili neće, s kim, kako,…!
Osnovni razlog besperspektivnosti bajkovite Čaršije jeste toksičan opći ambijent kojeg kreira šest političkih stranaka, oko 180 civilnih udruženja, 13 savjeta mjesnih zajednica, 27 džematskih odbora, 28 vijećnika sa načelnikom, dva kantonalna i dva federalna poslanika, mediji, pripadnici intelektualnih krugova,… Svi kukavički šute o Konceptu Unaprijedimo Kladušu zajedno. Svi su ravnodušni, samodovoljni, sve znaju,…Uglavnom gledaju svoja posla!
Lokalna vlast suduje, piše pisma, presipa iz šuljeg u prazno, pogoduje,… diskriminira medije, ignoriše građanske inicijative,…! Lokalna vlast nerazumnom cijenom vode (nepuna KM za kubik vode) potkopava najvrednije civilizacijsko dostignuće u recentnoj povijesti (dovoljne količine pitke vode iz sigurnih dubinskih izvora).
Prosječni Kladuščanin je 1990-tih uživao oko dvije trećine prosječnog standarda stanovnika BiH, a 2022. oko četiri petine, ili 1990-tih oko jedne trećine standarda zapadnog susjeda, a 2022. oko jedne četvrtine!
Velikoj Kladuši trebaju narodni izabranici svih nivoa sa voljom i vizijom koji će sistematskim predanim radom doprinositi izgradnji pravednog naprednog inkluzivnog kladuškog društva sa modernim percepcijama i implementacijama univerzalnih vrijednosti (pravednost, ljudskost, humanost,…). Ovima koji sada kidišu tražeći zajedničkog kandidata preporučujem da preokrenu „ploču“, konkretno da predlože viziju Velike Kladuše kao pravednog naprednog inkluzivnog društva sa modernim percepcijama i implementacijama univerzalnih vrijednosti (pravednost, jednakost,..), raspišu poziv kandidatima za načelnika koji će zajedno sa kredibilnim vijećnicima aktivirati prirodne, izgrađene i sve raspoložive resurse kako bi se nepovoljni trendovi bar usporili! Pokušajte ponuditi model participacije građana da vam pomognu u predkandidacionim postupcima kako bi se profilirali kandidati sa referencama. Valjda ste nešto naučili iz proteklih desetak i više lokalnih izbora od proljeća 1997.? Manite se sarajevskih vazala i onih koji su svoje vrijeme proćendrali u ništa!
Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge!
Velika Kladuša, 12.02. 2024. ramoh45.07@hotmail.com