Tokom 45 godina vladavine jednopartijskog sistema (1945-1990) na kladuškom tlu više od polovine tog vakta (1967-1990) prohujalo je u dominaciji imena Fikreta Abdića (29.09.1939). U navedenom vremenu (1967-1990) Velika Kladuša je višestoljetno opće siromaštvo, bijedu, nerazvijenost, vjekovnu pasivnost u svim sferama društvenog života uspješno prevazišla prestizanjem polovine prosječne razvijenosti BiH (detalje pročitajte u Tefteru 401). Od nebrojeno mnogo općih dostignuća u vremenu dominacije imena Fikreta Abdića na kladuškom tlu obavljena je elektrifikacija, napredna agrotehnička „reforma“, izvršena potpuna industrijalizacija (koncem 1990. samo u industriji bilo je zaposleno oko 5.600 radnika, više nego što će Velika Kladuša koncem 2019. imati ukupnu zaposlenost), postignuta potpuna obuhvaćenost sa osmogodišnjim obrazovanjem, solidni razultati u predškolskom i srednjem obrazovanju, fantastični rezultati u zdravstvenoj zaštiti, solidna prometna povezanost sa okruženjem,… Među strateškim ostvarenjima je i najvrednije civilizacijsko dostignuće sigurna pitka voda iz dubinskih izvora (oko 240 lit/sec.) koja može zadovoljiti savremene potrebe Kladuščana do polovine 21. stoljeća. Zahvaljujući bušotinama pitke vode izvršenim 1984/85 i spremnošću stanovnika Velika Kladuša je početkom 21. stoljeća među prvim općinama u BiH po obuhvaćenosti stanovništva snadbjevanjem vodom iz sigurnih izvora (preko 90%). Sasvim se prešućuju bilansi stanja privrede Velike Kladuše koncem 1990. u kojima je iskazano preko 400 miliona dolara kapitala za pretvorbu-privatizaciju. Od vrijednih kulturnih dostignuća trajni pečat predstavlja prva „monografija“ (Velika Kladuša kroz stoljeća, februar 1987.).

Volio tko ili ne Fikreta Abdića on je za života postao nezaobilazno ime kladuške recentne povijesti i zato (ne)obilježavanje njegovog 80-tog rođendan može i treba biti predmet kritičkih osvrta i promišljanja sa ciljem stvaranja ambijenta kako da se bolje živi na kladuškom tlu.

Summary jednopartijskog sistema na kladuškom tlu

U periodu od 45 godine stanovništvo se uvećalo za 2,42 puta (52.912/21.861) ili prosječno godišnje se povećavalo oko 5% sa konstantno većim brojem žena. Oko 9% bila je zastupljenost nemuslimanskog stanovništva. Gustoća naseljenosti sa 65,8 porasla je na 159.4 stanovnika po kvadratnom kilometru tako da je po ovom pokazatelju Kladuša bila na vrhu općina u BiH po gustoći ruralne naseljenosti. Starosna struktura stanovništva se stalno poboljšavala u korist kategorije dobi do 14 godina da bi koncem 1990-tih dostiglo 39%. Procjenjuje se da se prosječna životna dob povećala za blizu 20 godina. Većinska analfabetska nepismenost punoljetne populacije (preko 60% nije znalo čitati i pisati na maternjem jeziku) se postepeno poboljšavala (npr. 1971. još uvijek je jedna trećina populacije bila analfabetski nepismena) tako da je koncem 1990-tih iznosila ispod 10% odnosno po popisu 2013. oko 6%. Katastrofalno stanje u području obazovanja i kulture bitno je unapređeno u prostornom, kadrovskom i tehničkom aspektu tako da je omogućena potpuna obuhvaćenost osmogodišnjim školovanjem, otvorena gimnazija 1961/62., par  srednjih škola. Tek stasavanjem (odrastanje i školovanje) pripadnika Baby boom generacije (poratna generacija) poslije 1965-tih Kladuša ubrzava svoje napredovanje.

Tokom prva dva petogodišnja plana na području Kladuše ostvarena su samo tri značajnija objekta ( Vodovod, Doma kulture 1952. i modernizacije veterinarstva izgradnjom Veterinarske stanice 1955.), i gotovo ništa na području elektrifikacije, industrijalizacije i općenito poboljšanja socijalnih i kulturnih uslova života. Praktično osim opismenjivanja i zdravstvenog prosvećivanja stanovništva, oporezivanja i otkupa, regrutacija za vojsku drugih civilizacijskih tekovina nije ni bilo.

Naslijeđeno siromaštvo, njegovo produbljivanje sa sve većim nametima države (porez, otkup,…), bitno samnjenje prinosa poljoprivrede radi sušnih perioda,…  rezultiralo je općom socijalnom pobunom poznatom kao Cazinska buna 1950. Ovaj događaj dugo vremena bio je tabu tema da bi pojavom književnog romana (1986) Omaha 1950., autora beogradskog rođenja, a krajiških korjena i odrastanja (Dževad Sabljaković, 1939. godište) bio prezentovan široj javnosti. Cjelovitiju rekonstrukciju-protumačenost ovog događaja obavila je Vera Kržišnik-Bukić (1949. godište) svojom knjigom „Cazinska buna 1950“ (Sarajevo 1991.) i dopunom 2013. Nije u potpunosti razjašnjeno učešće narodnih izabranika i seoskih imama. Vrijeme je potvrdilo da je hipoteka Cazinske bune 1950. dugo vremena usporavala napredovanje Cazinske krajine. Pokušaji da se buna podmetne Krajišnicima kao „kukavčije jaje“ su bez osnova. Nisu naši djedovi i očevi bili blećci!

Najznačajniji porast ostvaren je u zaposlenosti u društvenom sektoru 17,3x (10.866/629), stopa zaposlenosti računata na isti način (broj zaposlenih/ukupan broj stanovnika) bilježi porast od 2,87%  na 20,5%. Realnije iskazivanje zaposlenosti jeste broj zaposlenih na 1.000 stanovnika. Po ovom pokazatelju početkom perioda Kladuša je imala svega 28,4 zaposlena na 1.000 stanovnika (629/21,861) da bi koncem 1990. ostvarila 205,3 (10.866/52,921) ili povećanje od 7,2x (205,3/28,4). Porast u privredi ostvaren je za  20,3x (sa 475 na 9.657), a porast u vanprivredi sa 154 na 1.209 ili 7,8x. Najveći porast ostvaren je u industriji (prehrambena, kemijsko prerađivačka, tekstilna,..). Glavna privredna grana u početnom vremenu bila je građevinarstvo (146 zaposlenih radnika).

Kod promatranja kretanja GDP/capita treba biti oprezan obzirom na promjene pri obračunu. U početnom periodu GDP/capita iznosio je oko 44,82% od beha prosjeka da bi koncem 1979. dosegao 62,4% (tada je Kladuša napustila skupinu izrazito nerazvijenih općina SRBiH). Pouzdanije podatke o kretanju GDP/capita redovito publikuje Svjetska banka u svom World Develpoment Report. U izdanju od 1990. za 1988. godinu registrovan je GDP/capita u iznosu od 2.520 USA $ za ex Yugoslaviju. Iz publikacija domicilne statistike za istu godinu (1988) razvijenost BiH u odnosu na Saveznu državu iznosila je 68%. Na osnovu potrebnih preračunavanja (vidi: Egzodus naroda Zapadne Bosne, 1995., str.19. i 20.), GDP per/capita za Kladušu se koncem 1990. procjenjuje na oko 1.100 USA $. Da bi ovu „priču“  što vjerodostojnije približili praktičnim svakodnevnim potrebama neophodno je uzeti u obzir: prosječna neto plaća (čisti lični dohodak) 31.12.1990. u privredi BiH iznosio je 321 USD odnosno u Velikoj Kladuši 206 USD., za isti period cijene na malo za neke proizvode, kao npr. polubijeli kruh tip brašna 850 koštao je 0,68 USD, kg junetine bez kostiju 5,4 USD, kg krompira 0,73 USD, kg kafe sirove Minas 10,3 USD, kutija cigareta „Drina“ 0,8 USD, kg jabuka 1,36 USD, jednostavna pamučna muška košulja 38,8 USD,… Na osnovu navedenih podataka moguće je izračunati koliko se čega moglo kupiti za prosječnu plaću te isto uporediti sa aktuelnim stanjem.

Vremenski period 1975-1987. brojni Kladuščani kolokvijalno nazivaju „zlatnim dobom“. Ovo je vakat kada je Kladuša u svojoj vjekovnoj povijesti bila pretežno imigraciono područje, poželjno za življenje i podizanje familija. Kada, kako i što smo  ostvarivali opisano je u primarnoj bibliografiji. Tokom 1984-87. isplivale su na površinu dugogodišnje kladuške netrpljivosti, pohlepe, ljubomore, polarizacije,… o čemu većina sudionika, očevidaca, svjedoka (ne)ima svoje percepcije, stavove! Vrijeme poslije 1987. svjedoči u korist onih koji su zastupali realniji, stabilniji i umjereniji sveukupan razvoj preferirajući sopstvene resurse. O Aferi *87 napisano je najmanje 10-tak knjiga i dva feljtona. Svoja svjedočenja putem publikacija o Aferi *87 prezentovalo je i 20-tak Kladuščana.

Sklonost zabrinjavajuće velikog broja Kladuščana nečasnim radnjama (hajdučija, špijuniranja, evazije poreza i carina, razna zakidanja, podmetanja, lažna i sumnjiva svjedočenja, olake kletve, prevrtanja-spletkarenja, graktanja, ljubomora-zavist, olajavanja…) sporost, oklijevanja oko prepoznatljivih percepcija temeljnih vrijednosti (pravednosti, istinitosti, jednakosti, solidarnosti,…), nažalost, bila je prepoznatljiva kod respektabilnog broja tokom 1945-1990., a posebno poslije 1980-tih.

Na osnovu pouzdanih izvora sadržanih u navedenoj bibliografiji, sažetaka u kolumnama Tefter, organoleptičkih opservacija na terenu, vjerodostojno možemo bilans „komunističke“ vladavine na kladuškom tlu ocjeniti pretežno pozitivno u materijalno tehničkom i financijskom aspektu i veoma skromno u duhovnom pogledu. Tokom 45-godišnjeg jednopartijskog sistema Kladuša je: eliminisala analfabetsku nepismenost i stvorila solidnu infrastrukturu obrazovanja i kulture za praćenje beha prosjeka; bitno su poboljšani uvijeti stanovanja; za nepunih 30-tak godina izvršena je skoro potpuna elektrifikacija svih zaseoka; izvršena je solidna industrijalizacija (oko trećinu potreba u prehrani i higijeni moderno domaćinstvo moglo je podmirivati proizvodima iz kladuških pogona); obavljene su obimne geoistrage vodosnadbjevanja sa izvršenim bušotinama od kojih su dvije još 2018. u rezervi (Barake, Šiljkovača); izgrađeno 10-tak modernih džamija; bitno je unapređena zdravstvena zaštita, a zarazne bolesti (tuberkuloza,…) pod punom kontrolom; solidna ostvarenja su postignuta u području veterinarstva; sa znatnim kašnjenjem potpuno je izmjenjena pasminska struktura stoke; bitno modernizirana poljoprivredna proizvodnja sa novim proizvodima (jagode, maline, kornišoni, cikla, mrkva,…); izgrađena je primjerna ukupna infrastruktura, komunikacije i povezanost sa okruženjem; skoro izjednačen standard života u ruralnim i urbanim sredinama; ostvareni su solidni izgrađeni resursi (uređene brojne poljoprivredne parcele, izgrađeno kvalitetnog građevinskog prostora par stotina hiljada kvadratnih metara,…); stvoreni uvjeti regulacije riječnih tokova Kladušnice i Grabarske; izgrađeno deset betonskih mostova raspona većeg od pet metara; osigurane pretpostavke razvoja modernog turizma (hotel B-kategorije 1973.,…); Bazen u Maloj Kladuši bez upotrebne dozvole; seoske ambulante i poljoprivredne apoteke; donešen Prvi prostorni plan 1986/2000.; stručno pripremljen i verifikovan Program infrastrukture; prva književna djela; publikovana prva „monografija“; obnovljen Stari grad; ostalo je u fondovima privrednih subjekata oko 432 mil. USA $ „društvenog kapitala“ za pretvorbu (prema Agenciji za utvrđivanje vlasničke strukture u Agrokomercu, Deloitte, sa 31.12.1990. iskazana je vrijednost društvenog kapitala za pretvorbu u iznosu od 6,912 milijardu Ydin, zvanični kurs za 1 USA $ iznosio je 212,50, što sa vrijednosti ostalih preduzeća daje iznos od 432 mil. USA $), odnosno preračunato koncem 2017. godine oko dvije milijarde USA $);…

Kladuška kultura sjećanja

Veoma zapažen i izražen moto življenja na kladuškom tlu za većinu srednje i starije generacije jeste sjećanje. Generacije Kladuščana do 40-tak godina starosne dobi prosto žuri da zaboravi  šta, kako, zašto, kada,… se dešavalo u njenom zavičaju tokom jednopartijskog sistema-totalitarizma. Situacija sa sjećanjem je prilično složena, a kultura sjećanja u pojmovnom smislu novijeg doba. U vrijeme dinamiziranja globalizacije i digitalizacije (transformiranjem EZ u EU (1992) tradicionalne percepcije kulture (cjelina svega što je neka sredina tokom svog postojanja izgradila i odnjegovala kao svoj materijalno duhovni svijet, opći način življenja sa svojim tradicijama, umjetnosti, običajima,…). Značajno mjesto među „evolucijama kulture“ ima kultura sjećanja koju brojni autori nastoje pojmovno definirati na različite načine. Tako npr. Christoph Cornelinen kulturu sjećanja definira:… „općenitost nespecifično naučnog korištenja istorije u javnosti“.

Tokom protekle dvije decenije 21. stoljeća na kladuškom tlu javnosti su malo poznata promovisanja i  njegovanja novih ideja, kulturnih paradigmi. Uglavnom, tendencije napuštanja shvatanja grčko-latinskog kultivara i prevladavanje shvatanja kulture kao događaja. Ipak, pošteno je spomenuti najmanje tri-četiri pokušaja novijeg doba da se kultura sjećanja dinamizira na kladuškom tlu. Početkom drugog polugodišta 2007. u Velikoj Kladuši održan je Okrugli sto na temu: „Kako do istine“. U vremenu 2014-2016. povremeno se pojavljivao bilten udruženja Liber koji je njegovao kulturu sjećanja na poznate pisce-književnike. Koncem 2017. prezentovana je publikacija „Kultura sjećanja i zaborava na rat u Velikoj Kladuši“. Od 2014. promoviše se Koncept „Let’s Improve Kladuša together“ (Unaprijedimo Kladušu zajedno) na više načina među kojima Bilten za društvena kretanja (devet izdanja zaključno sa 2019.) svojom  aktuelnošću, vjerodostojnošću, edukativnošću, inspirativnošću,… postaje nezaobilazno štivo moderne Kladuše. O navedenim primjerima zainteresovani mogu pronaći detaljnije osvrte u prethodnim brojevima Teftera!

Javnosti Velike Kladuše još nije poznat „protokol“ (ne)obilježavanja nadolazećeg eventa (događaja) što samo pojačava sumornu i tegobnu aktuelnu stvarnost. Biće interesantnio pratiti (ne)obilježavanje kao i sadržaje manifestacije „Kladuška jesen 2019“.

Autor Teftera će u narednom broju ponuditi nešto priloga biografiji Fikreta Abdića, a zainteresovane poziva da svojim osvrtima-komentarima doprinesu objektivizaciji.

Velika Kladuša, 16.09.2019.   ramoh45.07@hotmail.com