Među trajnije zaostavštine iz oblasti kulture (dominantno spoznaja sebe, svog zavičaja, civilizacijskih dostignuća i tekovina općenito, njihove refleksije na zavičaj, stanje u zavičaju,…) iz vakta jednopartijskog totalitarnog sistema (konac 1990-tih) možemo svrstati objekat Centra za kulturu Zuhdija Žalić (kolokvijalno nazivan Dom kulture) izgrađen 1952. koji više ne postoji u prvobitnoj verziji, i „monografija“ (Velika Kladuša kroz stoljeća, publikovana februara 1987.),… Velika Kladuša nema verifikovan „presjek“ stanja u oblasti kulture u vremenu promjene društveno-političkog sistema. Ovaj deficit se može pripisati vodećim funkcionerima lokalne vlasti i direktorima Centra za kulturu u vremenu 1996/2002. u imenima Ejub Alagić i Husein Delić (načelnici), te Ešref Hadžić i Enver Murgić na funkciji direktora Centra za kulturu. Većina iole boljih poznavalaca kladuških (ne)prilika tokom promjene samoupravnog sistema u divlji kapitalizam (1990-tih) znaju za solidnu zaostavštinu koju je pluralistička demokratija naslijedila na kladuškom tlu u svim oblastima društvenog života pa i u oblasti „duhovosti“ shvaćenoj u najširem smislu. Većina Kladuščana koji su učestvovali u svih 13 postratnih izbora (dakle od 1996. do 2018.) i njihovih izabranika svih nivoa (savjeti mjesnih zajednica, džemati, vijećnici, poslanici, civilna udruženja,…) nisu blagovremeno sa primjernom ozbiljnošću percipirali globalizacijske tokove općenito, pa i u oblasti kulture. Primjeran broj respektabilnih autora iz različitih oblasti i područja moć i značaj kulture uspoređuju sa fenomenom morske plime (podizanja nivoa vode i svega što se na njoj nalazi). U praktičnom smislu to bi mogli shvatiti da opći nivo razvijenosti, kvalitet življenja, opći standard,… u sredinama sa razvijenim demokratskim dostignućima i tradicijama u pluralističkom sistemu parlamentarne demokratije ponajviše zavisi od opće svestrane pismenosti, nivoa svijesti o sebi i drugima, o nivou kulture općenito!
Vrijedni pokušaji napredovanja, pa preokreti u…
Elaboracija dostignuća, stanja, problema u oblasti kulture u Velikoj Kladuši zadnjih četvrt stoljeća je preozbiljna tema za jedan publicistički prilog. Na globalnom nivou tokom proteklog vremena kladuško društvo je u svom tranzicijskom smislu ostvarilo vrijedna dostignuća u svim oblastima, ali sve to nije bilo dovoljno da se prate skromni pozitivni tokovi države BiH. Drugi su bili uspješniji, ostvarivali bolje rezultate. Mi smo nazadovali! Ozbiljniji simptomi nazadovanja pojavili su se tokom polovine prve decenije ovog stoljeća, ali ih nismo na vrijeme detektirali, nismo… Načelnik Mulalić (1965) i njegovi sljedbenici su „prespavali“, kidisali u povredama ljudskih prava (nezakoniti otkaz Enveru Murgiću, direktoru Centra za kulturu, povreda EU Konvencije o pitkoj vodi,…), dijelili Februarska priznanja osobama sumnjivih „zasluga“,…
U oblasti kulture shvaćene u najširem smislu među vrijednijim pozitivnim dostignućima možemo prepoznati organizovanje brojnih civilnih udruženja koja „pokrivaju“ veoma širok spektar društvenih potreba. Koncem 2017. u Velikoj Kladuši u formalno pravnom smislu egzistira preko 140 civilnih udruženja od koji blizu deset je punoljetno! Zainteresovani mogu pratiti djelovanja i participirati u konkretnim poduhvatima-eventima brojnih udruženja iz oblasti kulture. Među neprocjenjiva pozitivna društvena ostvarenja sa prepoznatljivim obrazovno kulturnim sadržajima možemo obuhvatiti publikovanje novina (sedmičnjak Prezent i ReprezenT, mjesečnjak Cross Atlantic, brojne biltene, brošure,…). U proteklom periodu ostvaren je i svojevrstan rekord u publikovanim knjigama (2007. publikovano je 10-tak knjiga kladuških autora). Vredniji poduhvat „struktura kulture“ Velike Kladuše u protekom periodu jeste svakako institucionalni početak izdavačke djelatnosti, formiranje „zavičajne biblioteke“, povećanje fonda, dinamičniji i sadržajniji programi rada i djelovanja civilnih udruženja sa pretežno kulturnim „predmetima poslovanja“ (Tono Hrovat, Liber,…), promocije knjiga,…
Saga o objektu Centra za kulturu
Da je objekt Doma kulture od 1952. trebalo „modernizovati“ ne bi trebalo biti sporno za većinu mentalno prisebnih Kladuščana, ma gdje bili i šta radili. Ako se pouzdati prilozima publikovanim u sedmičnjaku ReprezenT priča je započeta jula 2008. kada je u okviru projekta jačanja građanskog aktivizma „Centar za demokratizaciju i toleranciju“ Velika Kladuša (šta li bi sa ovim udruženjem?) pod predsjedavanjem Huseina Murtića (1943) organizovan Okrugli sto na kojem je, između ostalog, ukazana potreba ubrzanja dogovoranja i izrade dokumentacije za Dom kulture (ReprezenT, 26. juli 2008.). Šta, kako, kada, s kim se muljalo zainteresovani mogu provjeriti u arhivi Redakcije ReprezenT. Elem, radovi su povjereni firmi „Ben –Mal Group“ d.o.o. Velika Kladuša u vlasništvu Ibrahima Đedovića (1961) u to vrijeme visoki dužnosnik vladajuće DNZ stranke, bivši federalni poslanik, kandidat za člana Predsjedništva BiH, aktuelni predsjednik Udruženja preduzetnika Velike Kladuše. Sve je u početku izgledalo čak idilično dok se nije pojavilo reagovanje KSPP (juli 2010.) u vezi „neplaniranog“ urušavanja simbola objekta. Ono što možemo konstatirati i argumentovano dokazati da kompletna aktivnost na ovom projektu nije bila dovoljno transparentna, da nije bilo adekvatne participacije zainteresovane (ne)laičke javnosti, da je bilo muljanja oko dokumentacije, natječaja, izbora izvođača, izbora nadzornog organa, financiranja,… U svakom budžetu zadnjih 10 godina bila je predviđena stavka za dovršetak objekta. Tokom mandata 2012-2016. načelnika Edina Behrića (1988) učinjen je izvjestan pomak (stolarija, fasada,…). Bilo je vjećničkih pitanja, kritika, ali… Vrijedno je napomenuti izuzetan interes i angažman dijela populacije akademski obrazovanih Kladušačana oko Doma kulture koje je predvodila Ilhana Škrgić (1983) oko promovisanja kulture, problematiziranja dovršetka objekta,… (9 Biltena Udruženja Liber, osobni performans 15.11.2014. povodom Dana zatočenog pisca, Esej o kulturi u osmom izdanju Biltena za društvena kretanja,…), Selme Zulić-Šiljak (Kultura sjećanja i zaborava,…mart 2017.,…). Ovdje je zgodno napomenuti da se Selma priprema za učešće na međunarodnoj radionici zakazanoj za 23. oktobar 2019. u Varšavi (tema: „No Neighbours’Land…“). U Općinskom vijeću posebno je bila zapažena vijećnica Veldina Alibegić oko osvrta na izvještaje, informacije, zalaganja da se pripremi Strategija kulture, u vrijeme direktovanja Zlatka Dizdarevića. Imali itko u ovoj zapuštenoj Čaršiji koji bi sa primjernom pouzdanošću mogao navesti desetak imena Kladuščana koji su se „iselili“ iz ove aveti-čamotinje zbog odnosa (pseudo)elita prema kulturi?!
Kako god tko posmatrao, mislio, gledao o Kladuščanima koji su veoma zaslužni za ovako jadno stanje u oblasti kulture Velike Kladuše u imenima narodnih izabranika svih nivoa i rangova tokom 2008-2018., a posebno u imenima Adamila Mulalića, Edina Behrića, Fikreta Abdića, Rifata Dolića, Elvire Abdić-Jelenović, Sejfe Mustafića, Edine Abdić-Pleho, Fikreta Bašića, Envera Pehlića,.. …i njihovih izabranika-saradnika-izvođača u imenima Enver Murgić, Zlatko Dizdarević, Ibrahim Đedović, Irfan Redžić,… pošteno je kazati da su Veliku Kladušu oskrnavili za simbol zvani Dom kulture. Ovo su imena koja nose fleku na obrazima zbog nedovršenog objekta zvanog Dom kulture u Velikoj Kladuši. Nije tačno da je nedostatak financijskih sredstava osnovni razlog. Na centralnoj javnoj rasparavi povodom Prijedloga budžeta za 2017. u prepunonoj Vijećnici javno je ukazano kako se može dovršiti objekt Centra za kulturu bez značajnijeg zahvatanja budžeta (Integracija Centra za kulturu sa Radiom Velika Velika Kladuša i…) u trajanju od godinu dana.
Nova obećanja, poticaji, vjetrovi,… kulture
Nadati se da će obećanja aktuelnog načelnika „svih građana“ oko dovršetka objekta Centra za kulturu u gradskoj jezgri bajkovite Čaršije biti dovršen u ovom mandatu. U zadnjih nekoliko godina u javnosti su prepoznatljivi ambiciozniji poduhvati (Koncept Unaprijedimo Kladušu zajedno, kulturne manifestacije u svakom godišnjem dobu, Alternativni dom kulture,…) oko unapređenja zapuštene Čaršije. Želimo vjerovati kako će sve skupa doprinijeti promišljanjima kladuške perspektive u skladu sa stremljenjima prema EU. Nažalost, dosadašnje kulturne manifestacije (Kladuša Summer,…) su po sadržajima više nego siromašne. Vrijedni Kladuščani koji najavljuju Alternativni dom kulture (ADK) sa ambicioznim sadržajima sa početkom djelovanja ovog ljeta su naslovnicom (Kultura se vraća u našu zajednicu) nesmotreno „amnestirali“ nedopuštenu pasivnost u sferi kulture zbog nedostatka objekta, što uopće nije korektno. Svima pitanje: Koje to kulturne sadržaje nismo mogli ostvariti u objektu Sportske dvorane, Vijećnice, školama…? Suština je u sadržajima, a oni su oskudni-siromašni zbog općeg toksičnog ambijenta, loših kadrovskih rješenja, podaništva,…
On the End: Povijesno naslijeđe Velike Kladuše promatrano kroz prizmu kulture (ukupna civilizacijska dostignuća, njihovo njegovanje i unapređenje, opći način života, duhovnost Kladuščana, običaji, tradicija,..) se dodatno „popunjava“ društveno štetnim i opasnim incidentima-pojavama (vehabizam, droga, javna higijena, kultura sjećanja, kultura dijaloga,…) tako da generalno Velika Kladuša je ovakava kakva jeste (kulturno zapuštena, moralno oronula, zatucana,…) na koncu druge decenije 21. stoljeća. Opći ambijent kao sine quo non unapređenja kulture je toksičan prvenstveno zbog (ne)činjenja narodnih izabranika, lokalne vlasti, dominirajućeg podaništva većine birača! Aktuelna situacija će potrajati sve dok većinska skupina nedoučenih birača sa svojim uvjerenjima i vrednovanjima dominira u društvenom životu. Ovoj skupini birača treba suprotstaviti nove percepcije, nova uvjerenja i vrednovanja, novi stil ponašanja, a to mogu samo motivirene obrazovane skupine (u svim slojevima kladuškog društva) bez obzira na starosnu dob!
Velika Kladuša, 22.07.2019. ramoh45.07@hotmail.com